Mesić više nije ni bivši
Trakavica oko ukidanja ureda bivšega predsjednika Stjepana Mesića okončana je prošle srijede novim zakonom donesenim u Saboru, koji baš zbog tog zakona i organizirane opstrukcije, u kojoj nije sudjelovala samo oporba, nije mogao sastaviti kvorum gotovo cijeli mjesec dana. Novi je zakon kojim se praktički ukida ured bivšega predsjednika dobio potporu osamdeset i jednog zastupnika, što predstavlja značajnu većinu, koja može biti indikatorom stabilnosti parlamentarne većine i na nizu drugih, važnijih pitanja.
Povrijeđena taština
Stjepan Mesić je veoma teško doživio zatvaranje svog ureda, koji je uglavnom služio za uživanje, ili kao nekakav statusni simbol i državnički surogat i koji je dobio, kao i drugi predsjednički mandat, zahvaljujući galantnosti Ive Sanadera. Najavljujući ustavnu tužbu, bjesomučno i ogorčeno osuo je drvlje i kamenje po sadašnjoj vladi i po bivšem suradniku Tomislavu Karamarku, a nije se libio cijelu vlast, u svom stilu, optužiti za neoustaštvo, demonstrirajući jasno kako se iza te nevjerojatne antifašističke kampanje, kao da je Drugi svjetski rat baš jučer završio, kriju najprizemniji osobni interesi i osobne taštine.
Na najgrublji i najprimitivniji je način nasrnuo i na Roberta Pauletića nakon njegova dobro pogođenog facebook komentara.
Za promjenu zakona o posebnim pravima bivših predsjednika države postoje bitni načelni i pragmatični razlozi. Prava kakva su bila predviđena za Mesića nisu mogla vrijediti i za sve ostale bivše predsjednike, od kojih već imamo jednog, a za deset godina moglo bi ih biti još dva. I tako bismo lako i brzo došli u poziciju da imamo zakon za jednog čovjeka ili doživotne urede za više bivših predsjednika.
Najgori među nama
A pozivanje na nekakve posebne zasluge Stjepana Mesića nemaju nikakva smisla ni opravdanja. Sve što je učinio nije ravno nuli, nego je daleko ispod toga. Pred međunarodnim je sudom lažno optuživao vlastitu državu, provodio je kampanju detuđmanizacije, odavao državne tajne, „gubio“ čekove za obranu domovine, obnavljao „region“, produbio političke podjele, petljao nešto oko nabave tenkova i nakon svega, nakon deset godina Pantovčaka, bitno popravio svoje imovno stanje.
Kad odeš, ne vraćaj se, više nisi nikome potreban ni važan. To je politička lekcija koju Mesić nije naučio. On više nije ni bivši, ali možda jest budući. On sada nepomirljivo najavljuje političko aktiviranje kroz neku od stranaka, pa čak i borbu za treći predsjednički mandat, unatoč godinama. Možda bi u tome čak i uspio s obzirom na općenarodne kriterije po kojima na površinu često isplivaju, ne ono što Mesić kaže, najgori među nama.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
