Nekad smo im se smijali, a danas Česima, Slovacima i Poljacima ne možemo ni blizu
Nekad smo im se rugali, a danas im gledamo u leđa i debelo kaskamo za njima. Česi, Poljaci, Mađari, Slovaci, Rumunji i Bugari – s izuzetkom Slovenaca – zaostajali su za nama početkom “devedesetih” i bili predmet šala na račun automobila, tehničkih uređaja, odjevnih kombinacija i slično. Danas, oni koji su im se smijali mogu plakati.
Ruku na srce, neke od ovih zemalja su nas odavno pretekle. Još prije 20 godina, kada je Hrvatska raspolagala po stanovniku sa 7700 eura BDP-a po paritetu kupovne moći ili jednostavnije rečeno, osobna potrošnja po glavi stanovnika usporediva s potrošnjom i kupovnom moći u drugim zemljama, Česi su raspolagali s 12.400 eura, Mađari s 8000 eura, Slovaci sa 7800, dok su Slovenci imali 11.900 eura.
Prema posljednjim Eurostatovim podacima, a dostupni su oni za 2014., te smo godine po stanovniku imali 16.200 eura BDP-a, za nama su zaostajali samo Rumunji i Bugari, dok su Česi s 23.200 eura bili vrlo blizu EU prosjeku od 27.400 eura. To je priča o standardu, gdje nas rekosmo, danas od u leđa gledaju samo Rumunji s 15.100 eura i Bugari s 12.800 eura.
Dugi post
Nije mnogo drukčije ni s ostalim makroekonomskim pokazateljima, po novoj analizi Hrvatske narodne banke, u usporedbi s Bugarskom, Češkom, Mađarskom, Poljskom, Rumunjskom, Slovačkom i Slovenijom, Hrvatska je u proteklih 13 godina imala prosječnu stopu godišnjeg rasta BDP-a od 1,1 posto, što je najslabiji rast u skupini osam tranzicijskih zemalja. Najveći prosječni godišnji rast u 13 godina je imala Slovačka kojoj je BDP godišnje prosječno rastao po 4,1 posto, a ostale su zemlje imale prosječni godišnji rast od 2,6 do 3,9 posto, dok su lošiji od 1,8 posto imali Slovenija i Mađarska kojoj je BDP prosječno godišnje rastao po 1,6 posto. Ipak, znamo li da je Hrvatska lani ostvarila prvi rast BDP-a od 1,6 posto nakon šestogodišnjeg uzastopnog gospodarskog pada, još smo i dobro prošli.
Dr. Damir Novotny kaže da je Hrvatska u ovoj skupini na začelju zbog neprovođenja strukturnih reformi, a na toj ćemo poziciji i ostati ako ih ne provedemo.
– Pozicija na začelju posljedica je dugogodišnje loše vođene ekonomske politike, prije svega fiskalne politike, jer vlade koje smo imale nisu jačale privatni sektor kao što su to radile druge zemlje koje su 2004. ušle u Europsku uniju. Kod nas se održavalo postojeće stanje koje smo imali u državnom sektoru. Nakon 15 godina, mi prvi put počinjemo razgovarati o tome kako bi se trebalo jačati privatni sektor, o nastavku privatizacije kako bi se privukao svježi kapital, kako bi se ekonomija potpuno okrenula prema međunarodnom tržištu i postala međunarodno konkurentna – kaže dr. Novotny.
Veliki otpor
Ovaj ekonomist nije veliki optimist jer kaže da su ove najave jednog uskog kruga u Vladi.
– Vidimo da u vladajućoj parlamentarnoj većini nisu istog mišljenja, ima dosta otpora na tu temu. To je neizbježno, Hrvatska je posljednja zemlja u EU-u koja nije provela strukturne reforme državnog sektora, čak ih i Grčka provodi, dosta mukotrpno, ali ih ipak provodi, i Italija ih provodi. Mi ćemo vrlo vjerojatno ostati na začelju ako se ne provedu reforme koje su preporuka MMF-a i Europske komisije – ističe dr. Novotny.
Po HNB-ovoj analizi, imamo i najveću nezaposlenost u ovoj skupini zemalja, po čemu smo vodeći još od 2011.. Stopa anketne nezaposlenosti nam je lani iznosila 16,3 posto, a nakon nas najgori su Slovaci sa stopom od 11,5 posto, dok ostale zemlje imaju stopu nezaposlenosti ispod 10 posto, s tim da najmanju od 5,1 posto imaju Česi.
Crni smo rekorderi i po deficitu opće države. Lanjski manjak od 3,2 posto BDP-a, najniži je u proteklih sedam godina, no u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama to je najviši manjak, a takav nam je i javni dug.
Uporno guranje
Prošlu smo godinu okončali s 86,7 posto BDP-a koliko nam je iznosio dug opće države, a taj dug države, županija, gradova i općina, izuzevši slovenskih 83 posto BDP-a i mađarskih 75 posto, u drugim je tranzicijskim zemljama znatno niži. Kreće se od bugarskih 26,7 posto BDP-a do slovačkih 52,9 posto. U usporedbi s čeških 41 posto BDP-a državnog duga, hrvatska je država dvostruko zaduženija.
Još 2002. hrvatski je dug opće države iznosio 36,6 posto BDP-a. Do 2008. podigli smo ga bili tek na 39,6 posto BDP-a. Otada smo u samo sedam godina dogurali do udjela duga opće države u BDP-u od gotovo 87 posto. Ili, sa 137 milijardi kuna, dug je skočio na 289 milijardi kuna, odnosno za 152 milijarde.
Konačno deblje bušte
Nakon šestogodišnjeg pada neto plaća, lani smo prvi put ostvarili realni rast plaća od četiri posto, zahvaljujući omekšanju poreznog tretmana bušti, pa je neto plaća s preklanjskih 724 eura porasla na prošlogodišnjih 750 eura. Osim toga, Hrvatska narodna banka izračunala je i prosječnu mjesečnu naknadu po zaposlenom u gospodarstvu. To nije plaća nego iznos koji se dobije kada se svota ukupno isplaćenih mjesečnih naknada podijeli s brojem zaposlenika u gospodarstvu. Preklani je ta naknada po zaposlenom u gospodarstvu iznosila 1294 eura, u Sloveniji 2055 eura, a u ostalim zemljama je od bugarskih 583 eura do čeških 1198 eura.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
