Tragikomično je da se bivši titoisti danas pozivaju na slobodu medija!
Koliko znam iz medija, organizatori navedene konferencije izostavili su pozvati druge predstavnike medija i udruga novinara koje ne dijele ista stajališta po pitanju sloboda medija u Hrvatskoj te da su na istom skupu sudjelovali isključivo ideološko bliski aktivisti i politički istomišljenici.
Jučerašnji incident povodom dana sloboda medije tijekom kojeg je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izviždana na konferenciji o slobodi medija, u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva razotkriva kako je “političko korektna” sintagma “slobode medije” vješto instrumentalizirana od domaćih liberalnih komunista (kolibri) kako bi se u očima domaće i međunarodne javnosti diskreditirala država Hrvatska. Tragikomično je da su oni koji su danas najglasniji po pitanju slobode medija bili u bivšem jugo-totalitarnom sustavu režimski ideološki i akademski glasnogovornici titoističkog sustava. Naime, koliko znam iz medija, organizatori navedene konferencije izostavili su pozvati druge predstavnike medija i udruga novinara koje ne dijele ista stajališta o slobodi medija u Hrvatskoj te da su na istom skupu sudjelovali isključivo ideološko bliski aktivisti i politički istomišljenici. Podsjetimo također da se među panelistima navedenog skupa našao i Nenad Zakošek koji je prema podatcima s Wikipedije (poveznica) 90-ih bio član odbora Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) koja se zalagala za jedinstvenu socijalističku Miloševićevu Jugoslaviju i protivila se stvaranju suverene Republike Hrvatske (što znači implicitno i za očuvanje cenzure i kršenje temeljnih osobnih, građanskih i nacionalnih ljudskih prava).
Nenad Zakošek kao dekan Fakulteta političkih znanosti u javnosti je poznat po tome što je verbalno napao prof. Judith Reisman koja je bila gošća na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, zbog toga što se kritički postavila u odnosu na bivši jugoslavenski komunistički sustav (poveznica). Također, koliko znam iz medija, drugi panelist istog skupa, Gvozden Srećko Flego, poznat je po ideološkoj pristranosti za vrijeme titoističkog režima, istaknuti „praksisovac“, član redakcija časopisa “Praxis”, “Kulturni radnik” i Open Society Institute (OSI) te bivši zastupnik Socijaldemokratske partije Hrvatske (poveznica), dok je Melisa Skender (ljevičarska aktivistkinja) u maniri nekomunističkih pamfleta i propagande prezentirala kronologiju (selektivno i dekontekstualizirano), izjave nove vlade, prvenstveno ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, kako bi dokazala tzv. „egzekuciju neprofitnih medija“. Zanimljivo je da se nitko od prisutnih nije zapitao jesu li isti uvaženi profesori i aktivisti ikada digli glas za vrijeme Titove Jugoslavije zbog sustavne cenzure i represije slobode mišljenje i izražavanja. Možda bi odgovor na to pitanje otvorio i drugo ključno pitanje ljudskog moralno-etičkog integriteta dosljednosti.
Takva politička instrumentalizacija sintagme „slobode medija“ zapravo je danas odraz odnosa političkih snaga u Europi. Naime, devedesetih se godina i na Zapadu i na bivšem komunističkom Istoku dogodila društvena transformacija (a ne revolucija) iz koje su proizašle dvije paradigmatične vladajuće figure: na Zapadu „boboi“ (buržujski boemi – salonski lijevoliberali), a na Istoku “kolibri” (liberalni komunisti). Francuski sociolozi Georges Mink i Jean-Charles Szurek dobro su detektirali tadašnji povoljan povijesni trenutak za rekonstrukciju neokomunističkog sustava u sustav koji bi mogao nesmetano reciklirati i konvertirati bivše komunističke apartčike te marksistički sveučilišni kadar u novonastali liberalni demokratski mainstream. Tako su, postupkom svojevrsne društvene mutacije, i domaći titoisti postali preko noći novopečeni “kolibri” – liberalni komunisti. Stoga je pozivanje na fiktivno “ugrožavanje sloboda medija” glavna poluga za njihovu društvenu re-legitimaciju i mobilizacijsko sredstvo obmane.
Autor: Jure Vujić
