U susret Duhovima
Vazmeno ili uskrsno vrijeme crkvene liturgijske godine završava svetkovinom Duhova. Kako se sve više približavamo Duhovima, dobro je da što više razmišljamo o onim biblijskim tekstovima koji govore o tome duhovskom događaju, koji se doduše jednom dogodio u povijesti spasenja, ali koji se također događa i danas, zapravo svaki puta kad se čovjek otvori Bogu, kad iskrenim kajanjem i obnovom vjere pripremi svoje srce, on tada prima darove Duha Svetoga.
Kad je u Crkvi, već na početku njezina djelovanja nastao problem da li se kršćani koji nisu bili Židovi po narodnosti, nego su pripadali drugim vjerama i kulturama, moraju obrazati i u svemu obdržavati Mojsijev zakona, Djela apostolska donose ovu preporuku samih apostola koji su morali riješiti ovaj problem. Važno je uočiti ovu njihovu formulaciju: «Zaključismo Duh Sveti i mi». To je i za nas pouka i primjer kako trebamo rješavati probleme i dileme svoga života.
Treba učiniti dvije stvari: otvoriti se Duhu Svetome i aktivirati svoj razum koji traži istinu. Nema problema koji čovjek ne bi mogao riješiti pod uvjetom da se drži spomenutog primjera apostola. Sami ne možemo riješiti svoje probleme, nego nam je potrebno svjetlo i snaga Duha Svetoga da nas uvede u istinu i da nam udijeli hrabrosti da se odlučimo za ono što nam Bog savjetuje.
Uz otvorenost Duhu Svetome, moramo i mi sami učiniti sve što možemo da riješimo svoje probleme. Bog nas je obdario zdravom pameću koju treba koristiti. Nitko se ne tuži da ima malo pameti, svi misle da su najpametniji. Međutim u rješavanju problema jedva kad iskorištavamo sve mogućnosti svoga razuma koji nam je Bog dao.
Neće Bog rješavati naše probleme koje mi sami možemo riješiti. Nažalost, činjenica je da malo ljudi koristi svoj razum, nego se olako prepuštaju raznim vođama koji ih nerijetko odvedu u krivo. Apostoli nam daju primjer kome se treba obratiti u svojim dilemama i poteškoćama. Duh Sveti je naš najbolji savjetnik. Apostoli su prosvijetljeni i ojačani snagom Duha Svetoga riješili teški problem prve Crkve i otvorili vrata spasenja i poganskim narodima, a ne samo Židovima.
O Duhu Svetome govori nam i Isus često u evanđelju. Isus ga naziva Braniteljem kojeg će Otac poslati u Isusovo ime i koji će onda poučavati sve one koji povjeruju u Isusa i krenu njegovim putem. Duh Sveti je naša snaga. Bez njega mi smo u ovom svijetu nemoćni, ali s njime mi smo svemoćni. Nijedna ljudska ni sotonska sila ne može nam ništa ako u nama djeluje sila Duha Svetoga. Tu istinu je imao Isus na pameti kad je svojim učenicima rekao da je za njih bolje da on ode Ocu kako bi im mogao poslati od Oca Duha Svetoga, Duha Branitelja i Tješitelja.
Svi smo mi već na krštenju primili Duha Svetoga jer smo kršteni i u njegovo ime. Na poseban način, u sakramentu potvrde ili krizme primili smo darove Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, znanje, pobožnost, jakost, strah Božji. Ovim darovima Duha Svetoga kršćanin se još savršenije suobličuje Kristu kako bi snagom Duha Svetoga u sebi mogao uvjerljivo svjedočiti za Krista u ovome svijetu. Duh Sveti nas osposobljuje da mognemo provoditi život sličan Kristovu životu. Preko sakramenta Potvrde krštenici na poseban način primaju Duha Kristova, onog istog Duha kojeg je Otac s Isusom poslao apostolima na dan Duhova.
Sjetimo se još jednom Isusovih riječi kad je rekao svojim učenicima: «Neću vas ostaviti siročad, poslat ću vam Duha Svetoga, Duha Branitelja i Tješitelja». Vrijeme je već da više povjerujemo u tu silu odozgor koja djeluje u nama vjernicima. Sveti Ivan apostol izričito kaže: «Jači je onaj koji je u nama nego onaj koji je u svijetu».
U svijetu djeluje zao duh, Sotona, zavodnik ljudi, lažac i ubojica ljudi od početka. Međutim, on nije svemoćan. Jači je Duh Sveti koji djeluje u nama, nego Sotona koji djeluje u svijetu. Pitanje je samo koliko mi vjerujemo u tu istinu i koliko se otvaramo Duhu Svetome, koliko mu dopuštamo da on djeluje u nama i preko nas u svijetu.
Apostoli su se posavjetovali s Duhom Svetim i donijeli pravo rješenje za probleme prve Crkve. S kime se mi savjetujemo kad se suočimo s problemima koje ne znamo i ne možemo sami riješiti. Danas alternativci raznih provenijencija, razni gurui s istoka i zapada dolaze da nas poučavaju i to ne za male novce, a mi imamo na raspolaganju najmoćnijeg Branitelja i Tješitelja, imamo Duha Svetoga. Kako je žalosno konstatirati činjenicu da kršćani traže rješenje svojih problema u drugim religijama ili čak sektama, a nisu se nikada do kraja otvorili čudesnom i spasonosnom djelovanju Duha Svetoga.
Isus nam govori koje je poslanje Duha Svetoga. On je naš Branitelj i Tješitelj. Duh Sveti će nas poučavati o svemu što je potrebno za naše spasenje. Duh Sveti neće donositi neku novu istinu, novi nauk spasenja, nego će nam samo dozivati u pamet ono što je Isus već rekao. Nema nove objave. Sve što je imao reći ljudima, Bog je već rekao u svome Sinu Isusu Kristu. Duh Sveti nam to doziva u pamet i ohrabruje nas da to živimo, da idemo Isusovim putem, da ovome svijetu svjedočimo da je Isus živ, da je on govorio istinu, da je on jedini Spasitelj svijeta.
Bog je nama konačno progovorio u svome Sinu. Zato danas kad Crkva procjenjuje vjerodostojnost nekih ukazanja onda joj je glavni kriterij da vidi da li se poruke raznih ukazanja slažu s onim što je Isus rekao, odnosno što piše u Svetom Pismu.
Kako je lijepa formulacija da će Duh Sveti nama dozivati u pamet ono što nam je Isus već rekao. Mi smo u napasti da olako prečujemo i zaboravimo no što nam je Isus govorio. Zato nam je zaista potrebna snaga Duha Svetoga da nam u žarištu svijesti, u našem razumu i u našem srcu stalno budu prisutne Isusove riječi koje naviještaju i donose život vječni.
Zato je za nas veoma važno znati kako i gdje nam Duh Sveti govori. Duh Sveti govori čitavom čovjeku, a to znači našem razumu i našem srcu. On svojim svjetlom prosvjetljuje našu pamet da spozna pravu istinu, a onda ražari naše srce i osnaži našu volju da prihvatimo spoznatu istinu koja nas oslobađa i dovodi k Bogu. Zato je važno prije svake važnije odluke u životu pomoliti se Duhu Svetome.
Najbolje je to učiniti onim himnom Duhu Svetome u kojem molimo: «Dođi Duše presveti, sa neba me posjeti, zrakom svoje milosti». Samo onaj koji se posavjetuje s Duhom Svetim i koji je spreman u poniznosti prihvatiti ono što mu Duh Božji savjetuje, donijet će pravu odluku i riješiti svoje probleme. Savjete i poticaje Duha Svetoga treba osluškivati u tišini srca, a to znači u molitvi u kojoj nam Bog govori što je za nas dobro, a što moramo izbjegavati. Tko je tako otvoren Duhu Svetome taj ima u svojoj duši mir i radost.
Uz govor o Duhu Svetome, Isus govori i o miru. «Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje». Mir koji nam ovaj svijet nudi i daje postiže se silom. Svi ratovi završavaju nametnutim mirom. Nadalje, ovaj svijet nudi mir koji se postiže drogom, alkoholom, potiskivanjem svojih problema, bogatstvom, užitkom. Sve su to načini samo privremenog i u biti krivog načina postizavanja mira koji se vrlo brzo pretvori u još veći nemir.
Droga, alkohol, novac, grešni užitak jesu surogati koji brzo razočaraju čovjeka. Sve su to samo bjegovi od samog sebe, bjegovi od istine. Samo onaj mir koji nam Isus po Duhu Svetome daje, donosi duši radost i sreću. Mir koji nam je Isus osigurao svojom žrtvom na križu prodire u dubine našeg srca i tamo nas uvjerava da smo ljubljena djeca Božja.
Otvorimo se dokraja Kristu i Njegovu Duhu, Duhu Svetome, Tješitelju i Branitelju da on svojim mirom i radošću natopi naša nemirna srca i ohrabri nas da budemo neustrašivi svjedoci Krista uskrsloga i među nama nazočnoga.
P. MIJO NIKIĆ, SJ/MISIJA
