Tri su glavne teze lažnih optužbi kojima se sudi novoj hrvatskoj vlasti, ali ne samo novoj hrvatskoj vlasti nego hrvatskom narodu i hrvatskoj državi

Piše Jelena Lovrić da Hrvatska “još od kraja 90-tih nije bila u takvoj situaciji – da je međunarodna javnost i institucije prozivaju zbog dramatično naraslih demokratskih deficita. Strani mediji pišu o govoru mržnje i ustašluku u Hrvatskoj. Inozemni diplomati jasno pokazuju zabrinutost zbog ugrožavanja medijskih sloboda.

Vijeće Europe najavljuje da bi moglo otvoriti raspravu o Hrvatskoj nakon što je visoki dužnosnik te organizacije za svojeg boravka u Zagrebu zatražio da ovdašnji politički lideri zaštite pluralizam, politički i etnički, i zaustave podjele te upute jasnu poruku protiv nasilja, diskriminacije i netolerancije kojima su izvrgnuti pripadnici nacionalnih manjina i novinari.” Lovrićka nastavlja, “Hrvatskoj se to zadnji put događalo u vrijeme vlasti Franje Tuđmana.”

U daljnjem tekstu Jelena Lovrić tvrdi: ” Hrvatska je došla na zao glas zbog političkih odnosa, koji od uspostave nove HDZ-ove vlasti eskaliraju u negativnom smjeru.”

Jelena Lovrić dalje prijeti: “U Washingtonu i Bruxellesu neće biti dozvoljeno da Hrvatska ide u tom smjeru, te dodaje da bi protucivilizacijske i protudemokratske tendencije u Hrvatskoj mogle biti opasne i pogubne po stabilizaciju cijele regije i njenu još nezavršenu postratnu tranziciju.”

Gospođa Lovrić i u ovom tekstu podiže lažnu optužnicu protiv Hrvatske kao što to već godinama čini. Zašto sam citirao njene optužbe? Zato što ona to radi već godinama i što je jedna od vodećih novinarki koji zajedno sa bivšim predsjednicima države i čelnicima Kukuriku koalicije već godinama krivotvorinama i lažima optužuje Hrvatsku da je nedemokratska, ustaška i fašistička država. Njihove lažne optužbe koje demokratsku Hrvatsku pretvaraju u nedemokratsku, koje borbu za istinu o Domovinskom ratu pretvaraju u govor mržnje, a borbu za istinu o komunističkim zločinima tretiraju kao zagovor povratka na ustašku državu kao jeka vraća se iz inozemstva. Ako bivši dvostruki predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić lažno svjedoči u Haagu optužujući svoju domovinu, ako hoda po svijetu govoreći krivotvorine i laži o Franji Tuđmanu i Domovinskom ratu, ako otvoreno lažno tvrdi da je Hrvatska ustaška država, da Hrvatskoj prijeti ponovno otvaranje ustaških logora onda je razumljivo da jedan dio medija u svijetu i političara te tvrdnje prihvaća kao istinite te ih prenosi i na temelju njih počinje optuživati Hrvatsku.

Ako drugi bivši predsjednik Ivo Josipović u izraelskom Knessetu strašno optužuje hrvatski narod kao ustaški narod i onda stalno ponavlja da je bio u pravu, ako Vesna Pusić, koja ne zaostaje u optužbama za ustašizaciju Hrvatske iza dva predsjednika postaje kandidat za Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda onda mnogi u inozemstvu, kada ih se pita zašto šire neistine o Hrvatskoj, odgovaraju mi samo ponavljamo ono što se bezbroj puta piše i govori u Hrvatskoj od strane i najvažnijih državnih dužnosnika. Zato nemojte nas kritizirati nego sredite situaciju u Hrvatskoj, utvrdite istinu o čemu se tu radi.

Model je vrlo jednostavan. U Hrvatskoj se cijelo vrijeme moćne titoističke snage kako bi očuvale svoje privilegije i vlast, kako bi onemogućili da se spozna istina o komunističkim zločinima služe inverzijom te svoj govor mržnje i svoje nedemokratske postupke proglašavaju borbom za demokraciju a one koji govore istinu proglašavaju ustašama i govornicima mržnje i netrpeljivosti.

Tri su glavne teze lažnih optužbi kojima se sudi novoj hrvatskoj vlasti, ali ne samo novoj hrvatskoj vlasti nego hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.

Prvo je lažna teza da je smjenom ravnatelja Hrvatske televizije počelo gušenje medijskih sloboda. Radi se o velikoj laži i podvali. Za vrijeme Kukuriku vlasti i vlasti Ive Josipovića na Hrvatskoj televiziji vladalo je jednoumlje i svi oni novinari koji su drugačije mislili od Josipovića, Milanovića i Vesne Pusić bili su smjenjivani i ostajali su bez posla. Nakon smjene Radmana započeo je proces demokratizacije Hrvatske radiotelevizije, proces u kojem se ukida dominacija jedne političke opcije i postepeno se omogućava svim političkim i društvenim bitnim čimbenicima da ravnopravno sudjeluju u borbi mišljenja na Hrvatskoj radioteleviziji. Zadnje čistke na televiziji napravljene su za vrijeme Milanovićeve vlade kada je u nekoliko dana smijenjeno 40 uglednih novinara i urednika, a na njihove mjesto došli su podobni, isključivo pripadnici lijeve političke opcije. Zanimljivo je iznijeti podatak da je tu čistku proveo Domagoj Novokmet, tadašnji vd. ravnatelj televizije, te da isti taj Novokmet danas vodi najvažniju političku emisiju na televiziji Otvoreno. Gdje je tu gušenje medijskih sloboda?

I sada se, ustvari, uvođenje demokracije tretira kao gušenje medijskih sloboda.

Slično je i sa reagiranjem na lažne optužbe da je Hrvatska sve više ustašizirana i fašizirana država. Osporavanje tih lažnih optužbi proglašava se govorom mržnje. Otkrivanje istine o strašnim masovnim zločinima, koji su počinili komunisti na čelu s Titom, nastoji se lažno prikazati kao negiranje antifašističke borbe, kao podržavanje ustaštva.

Borba za istinu i tu se proglašava govorom mržnje. I još je zanimljiva manipulacija sa pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Šire se lažne, neargumentirane optužbe da raste netolerancija prema nacionalnim manjinama što je potpuna laž jer u malo kojoj državi u Europi kao u Hrvatskoj osigurana su prava nacionalnih manjina.

Nedavno smo imali prilike gledati u povodu 100 godina muslimanstva u Hrvatskoj kako je integracija Muslimana u hrvatsko društvo najbolji primjer rješavanja muslimanskog pitanja i kako drugi govore da bi to trebao biti model i za druge zemlje.

Prava talijanske manjine u odnosu na prava Hrvatska u Italiji deseterostruko su veća i potpunija. Brojne manjine u Hrvatskoj su zadovoljne i integrirane u hrvatsko društvo. Jedini je problem sa dijelom srpske manjine i to onim dijelom koji se nije pomirio s činjenicom da je manjina u Hrvatskoj a ne privilegirani narod, kako je ranije bio, koji dijeli vlast u Hrvatskoj sa hrvatskim narodom. Srbi u Domovinskom ratu bili su jako politički podijeljeni. Jedan dio Srba priključio se hrvatskom narodu u obrani od velikosrpske agresije. Najveća je pogreška hrvatskog naroda što nije valorizirana ta velika uloga tog dijela srpskog naroda, posebno u obrani Vukovara. Drugi dio srpskog naroda bio je neutralan. Nisu podržavali agresiju na Hrvatsku ali nisu bili previše oduševljeni sa Tuđmanovom vlašću. Treći dio Srba u Hrvatskoj bio je instrumentaliziran od velikosrpske četničke politike i uključio se u oružanu pobunu protiv Hrvatske i zločinima je pokušao zajedno sa Miloševićem i JNA oteti veliki dio Hrvatske i silom je pripojiti velikoj Srbiji. Danas upravo taj dio srpske manjine ogromnim pogreškama hrvatske vlasti ima privilegirani položaj i ucjenjuje hrvatski narod i hrvatsku državu. Taj dio Srba je amnestiran od zločinačke politike protiv Hrvatske i dobio je privilegirani status. Tom dijelu Srba Hrvatska osigurava tri mjesta u Saboru, osigurava im mjesta dožupana, dogradonačelnika, doministra u državnoj i lokalnoj vlasti.

Dakle, imaju privilegiranu poziciju u odnosu na druge manjine i u odnosu na hrvatski narod. Usprkos tih privilegija oni npr. imaju tjednik Novosti, koje financira hrvatska država i porezni obveznici koji širi govor mržnje i otvoreno djeluje protiv hrvatske države i hrvatskog naroda. Reakciju na njihov govor mržnje onda proglašavaju ksenofobijom, govorom mržnje i napadom na srpsku manjinu.

Tvrdim, na temelju činjenica, da ni jedan europska država nije u svom ustavu, ali i u praksi, osigurala tako visoku razinu ravnopravnosti nacionalnih manjina koja čak u mnogim stvarima prelazi u privilegije, često neopravdane. Međutim, sve to nije dosta te se stalno iz tog dijela srpske manjine, koja i danas podržava četničku i velikosrpsku politiku, podižu optužnice protiv hrvatskog naroda i hrvatske vlasti.

Dakle, živimo u vrlo teškim vremenima kada titoističke snage i njihovu sljedbenici da bi spriječili otkrivanje istine o komunističkim zločinima, da bi spriječili otkrivanje istine o svojim privilegijama izmišljaju i sustavno ponavljaju lažne optužbe o navodnoj fašizaciji ne samo nove vlasti nego i hrvatske države i hrvatskog naroda.

U takvoj situaciji ovih dana čuli smo i novu poslanicu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ona je izrečena na dosta dramatičan način i bez obzira na namjere predsjednice ona je na neki način i posljedica te usijane atmosfere o tome kako su u Hrvatskoj demokracija, ljudska prava, sloboda medija bitno ugrožena. Obraćanje predsjednice države posljedica je te psihoze koja se stvara, jednog strašnog pritiska i na nju i na druge dužnosnike u Hrvatskoj da svaki dan barem tri puta moraju oštro osuditi navodne opasne tendencije veličanja ustaškog režima i povratka hrvatskog društva na veličanje ustaške ideologije.

Već sam u zadnje vrijeme o tome pisao i u Katoličkom tjedniku. Iznosio sam argumente pa ih sada neću ponavljati, da je sve to izmišljeno jer u Hrvatskoj nema ne samo jake ekstremne desnice nego nema nikakve desnice a pogotovo ne ustaške, jer u Hrvatskoj nema ksenofobije, nema napada na izbjeglice, nema rasizma i nema uličnih nemira, koje neki prizivaju.

Zato se može postaviti pitanje američkoj veleposlanici s kojim pravom ona pokušava kontrolirati što se događa s medijskim slobodama i navodnim govorom mržnje u Hrvatskoj, dok u isto vrijeme predsjednički kandidat u SAD-u prijeti da će iseliti sve Muslimane.

S kojim pravom nam prigovaraju Francuzi koji žive u izvanrednom stanju, već godinama u dijelove Pariza ne smije ući ni policija. I u Njemačkoj jača ekstremna desnica i podijeljena Njemačka fizički se sučeljava na ulicama. Čak i u Švedskoj, a da ne govorim u Nizozemskoj, imate ekstremnu desnicu.

Prema svim tim državama, na sreću, Hrvatska izgleda kao rajska oaza mira i tolerancije, i zato je strašno što u borbi za vlast određene političke snage, i one koje su imale monopol u medijima sada stvaraju buku i halabuku i lažno optužuju Hrvatsku da je nedemokratska država. U tom kontekstu jedini ispravni put je borba za istinu. Dok god ne utvrdimo istinu o našoj prošlosti ona će nas progoniti odnosno sve dotle će biti moguće ovo što se danas događa u Hrvatskoj da imamo moćne snage u Hrvatskoj koje u borbi za vlast i zbog svojih interesa lažno optužuju svoju domovinu odnosno vesele se ako njihove lažne optužbe se kao jeka vrate iz inozemstva kako bi im to poslužilo kao novi argument o kojima piše Jelena Lovrić. Tako pišu i mnogi drugi. I zato borba za istinu neće biti jednostavna.

Zato mislim da je nerealan zahtjev nemojmo govoriti o prošlosti govorimo o budućnosti jer nema budućnosti koja se ne temelji na nekoj prošlosti. Hrvatska budućnost se mora graditi na vrijednostima Domovinskog rata, ljudskih prava, vjerskih i nacionalnih i drugih sloboda i s odlučnim odbacivanjem ostataka totalitarnih sustava, bilo fašističkih bilo komunističkih. Apsurdno je da Srbija, u kojoj su rehabilitirani četnici uostalom u kojoj su na vlasti četnici i velikosrbi, optužuje Hrvatsku za fašizam i ne demokraciju. Izdržao je hrvatski narod i mnogo teže optužbe pa će tako prebroditi i sadašnju situaciju bez dramatičnim događanja. Past će u vodu ove silne lažne optužbe koje pokušavaju Hrvatsku, koja je istinska, demokratska i tolerantna država, pretvoriti u nekog monstruma u kojem su ugrožena ljudska prava, prava nacionalnih manjina, medijske i druge slobode.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save