DUJMOVIĆ: Karamarkov odlazak
Danima mu se službeno i neslužbeno sugeriralo da se povuče i da tako zauzda vlastito medijsko i političko masakriranje, te da tako sačuva što veći komad obraza HDZ-a, ali Tomislav Karamarko je radije kao taoca uzeo kompletnu stranku, uključujući i normalno funkcioniranje zemlje, pa je talačka kriza svršena tek nakon presude parlamentarnog povjerenstva za utvrđivanje sukoba interesa, koje je jasno reklo: Kriv je!
On i dalje po svome
On i dalje tvrdi da nije, unatoč svemu što se čulo na “suđenju”! Karamarko gubi iz vida da je saborsko povjerenstvo na tu temu zapravo tek elementarno etičko i moralno sudište i ništa više od toga, ali upravo s etičkog i moralnog stajališta od prvih tekstova u “Nacionalu” (a pogotovo kad smo čuli prve Karamarkove nemušte obrane), bilo je kristalno jasno da se Karamarka moralno i etički ne može braniti ni obraniti. I svi su to znali i u njegovoj stranci, ali su samo rijetki imali snage i obraza reći to i javno. Sjetite se sada kako je Milinović uvjeravao naciju da je jedino normalno nakon svega da Karamarko postane premijer.
Unatoč svim kompromitantnim relacijama koje su izišle van?! I zato je Davor Ivanković u Večernjem listu bio prokleto u pravu kad je pitao na početku krize: zar HDZ doista misli da nakon Sanadera može preživjeti još jednu sličnu aferu, sugerirajući zapravo da je krajnji tren da se stranka momentalno odmakne od Karamarkove suspektne prošlosti jer će u protivnom i sama snositi komad krivnje od kojeg će se teško oprati. Naime, što ćete sutra reći narodu kad krenete u kampanju za izbore?
Unatoč, dakle, svim tim krajnje jasnim relacijama, HDZ se čvrsto držao tipičnih boljševičkih metoda pjevajući stari refren: iz ove afere ćemo izići još jači i još čvršći! Da čovjek ne povjeruje vlastitim ušima! A sve se ovo moglo prevenirati. Tomislav Karamarko je vrlo dobro znao i što je radio i za što je odgovoran i moralo mu je biti jasno da će, ako se ne povuče, javna sjednica parlamentarnog povjerenstva koju prenose sve TV postaje biti zapravo javno suđenje njemu, ali i Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
I da povjerenstvo, i da hoće, ne može zaključiti ništa drugo nego što je zaključilo, da je, dakle, bio u jasnom sukobu interesa. Dugoročno gledajući nakon ovog presedana, ostaje nadati se da je Hrvatska postavila bitno više letvicu moralno-političke prakse vladanja nacionalnom državom i tu će s razlogom veliki komad toga moralnog kolača pripasti Mostu, odnosno upornom Boži Petrovu.
Ustupci Pupovcu
On je otišao tako daleko da je na press-konferenciji nakon Karamarkova pada i dalje ponudio svoju ostavku samo da se sačuva ova Vlada. U ovom trenutku nema većeg izazova za HDZ-ovce u Saboru. Jer, ako ruše Oreškovića, novu Vladu imaju samo uz enormne ustupke Pupovcu, a ako pristanu na ostanak ove Vlade, imaju na stolu kuvertiranu ostavku Petrova!
Žurim reći da će se, unatoč ovakvom držanju, ukupna vjerodostojnost Bože Petrova vidjeti upravo u tome hoće li ostati tek na ovoj demonstraciji moralnosti (u tom slučaju ćemo znati da se radilo o osobnom obračunu s Karamarkom), ili će Petrov principijelno ući s novim katekizmom u sve pore društva, pa i u sve pore Mosta.
Dok pišem ovaj tekst, rasplet situacije još nije poznat, no povijest od HDZ-a traži da bude na visini. Dakle, u ovom trenutku je posve jasno da će sutra, uz pomoć glasova SDP-a i Mosta, Karamarko imati dovoljno glasova da sruši Oreškovića. U isto vrijeme, zahvaljujući nesmotrenosti i diletantizmu HDZ-ova glasnogovornika Miloševića koji nam je otkrio ono što i sami znamo, da, dakle, HDZ nema 76 glasova za novu Vladu, HDZ ako, unatoč tome, ide na rušenje Oreškovića Hrvatsku vodi ravno u propast.
Jer rušiti Oreškovića, a ne imati 76 glasova za novu Vladu, znači voditi Hrvatsku u ralje Zorana Milanovića jer su u tom slučaju novi izbori neminovni. A na njima HDZ ne može pobijediti.
Ustraje li, dakle, u tim relacijama HDZ na planu rušenja Oreškovića, to znači da u vodstvu stranke nema nikoga dovoljno prisebnog čak ni da otme volan iz ruku Karamarka i da će se taj kombi sasvim sigurno zabiti u zid. Novi izbori znače pobjedu Milanovića, a stotinu puta ću ponoviti i elaborirati da je to, u ozbiljnom smislu riječi, sadržajni kraj hrvatske države i njezino pretvaranje u običan zemljopisni pojam!
HDZ, dakle, za sada nije uspio skupiti 76 glasova, nego su se blamirali cijeli tjedan na tu temu, dok Miloševiću nije pobjeglo da imaju tek 68 glasova! No, čak i da postoji mogućnost preslagivanja, ona je nemoguća bez Milorada Pupovca. On, pak, sve i da to ne želi, ne može pristati na novi aranžman bez ćirilice u Vukovaru i bez ostavke ministra Hasanbegovića.
Svežderi vlasti
To su prirodni i logični uvjeti koje će Pupovac sasvim sigurno postaviti. Postoje u HDZ-u svežderi vlasti koji bi po svaku cijenu htjeli zgrabiti taj komad opijuma; vidjet ćemo danas ima li tamo, i koliko, i onih drugih? Ruši li Oreškovića, HDZ već sada zna da će koncesije koje će morati dati Pupovcu biti zastrašujuće, pa unatoč tome HDZ-ovci za sada tvrde da tu nema nikakvih problema! Panika i kaos koji su zavladali njihovim redovima prelaze svaku granicu, pa smo ovih dana, na najavu premijera Oreškovića da će u Saboru javno progovoriti o svemu, mogli čuti ministra Butkovića koji je bez krzmanja na tu najavu rekao kao da Oreškoviću prijeti, da će Orešković “ako je razuman, a ja mislim da jest, promisliti prije dolaska u Hrvatski sabor, o svojoj raspravi i o svemu onom što će govoriti”. Što li je značila ta rečenica?
Što ako Orešković ne bude razuman? I što znači biti razuman u ovom kontekstu? Čega se to, dakle, Butković boji i što to Orešković zna da bi bilo “nerazumno” da kaže javnosti, za sada ostaje jedna od najmisterioznijih tajni ove afere. HDZ se, osim toga, silno iskompromitirao upornim tvrdnjama tipa “da nemamo 76 glasova, ne bismo ni predložili novog kandidata za premijera”, da bi na kraju tjedna ležerni Milošević priznao da imaju samo 68 glasova! Ova prijesna laž sugerira da se najveća hrvatska politička stranka nalazi u potpunom kaosu i da tamo danas malo tko razumije što u politici znači vjerodostojnost.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
