Na potezu je Orešković
Tomislav Karamarko je ipak odlučio pritegnuti uzde i umjesto rušenja premijera Tihomira Oreškovića, a time i Vlade u kojoj većinu čine ministri njegove stranke, sam se povući uz stanovite žrtve koje moraju podnijeti i neki drugi, kako ipak ne bi ispalo da je poražen.
Na tu promjenu, koju kao državnički potez sada hvale i oni koji su ga do jučer podržavali u naumu da ruši Vladu, utjecalo je nekoliko okolnosti. Karamarko se našao pod velikim pritiskom ljudi iz vlastite stranke. Počeli u mu otkazivati poslušnost stranački ogranci, ni svi zastupnici HDZ-a nisu bili jednodušni kao ni članovi Predsjedništva, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović držala je Oreškovićevu stranu, stiglo je pismo četvero eurozastupnika, što se mora dovesti u vezu s bruxelleskom adminstracijom, intervenirali su i europski pučani, upozoravale su ga i osobe iz javnog života, koje su inače sklone HDZ-u.
Milanović namirisao plijen
Shvatio je na koncu i sam prvi potpredsednik kako nikako neće moći sastaviti neku novu parlamentarnu većinu te kako bi na izborima prošao loše, što bi bio kraj i njegove političke karijere. Nije, dakle, bilo teško shvatiti kako se politika pilanja grane na kojoj sjediš, i to na visoku stablu još nikome nije isplatila. I kako nema smisla od kakve takve gotovine praviti vjeresiju. Došao je i u apsurdnu poziciju rušenja vlastite vlade s ljutom opozicijom.
A u zasjedi je nestrpljivo čekao Zoran Milanović, što od milja što od nemilja zvani Zoki s naraslom grivom, koji je zajedno sa svojim mladim lavovima namirisao plijen spreman ga ugrabiti. Sve je išlo prema tome da će Karamarko zatresti stablo s kojega će zrela kruška pasti ravno u otvorena usta Z.M., koji je čekao kao zapeta puška vjerujući kako je narod zaboravio na četiri godine njegove promašene vladavine.
Već je najavio izbore za srpanj, i to bez predizborne kampanje, svjestan one sokratovske kako je filozof dok šuti. Svi su njegovi ljudi, uključujući i brojne tzv. političke analitičare (ne znam koja škola proizvodi ovu profesiju) koji su žestoko, poput nogometnih fanatika, navijali za ponavljanje izgubljene utakmice kao jedino moguće rješenje.
Na potezu je Orešković
Kad, evo, izbori nisu jedino moguće rješenje i vjerojatno ih i neće biti, barem za četiri godine. Karamarko je spreman otići i posvetiti se stranci i svojoj supruzi, spominjući pri tome paket-aranžman, odnosno odlazak drugog potpredsjednika i premijera. Tu će još biti okapanja. Što se tiče Bože Petrova, on je već ranije kazao da njegovo povlačenje nije problem, ali ne prihvaća Oreškovićevu ostavku. No ni Karamarkov stav nije ultimativan, kao što se predstavlja. On je samo kazao „bilo bi dobro“ da Vladu napuste sva trojica. Na potezu je sam Orešković.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
