Uhićenje u Splitu: ‘Tko je organizator, ako ne kažete idete u pritvor’
Porazgovarali smo s dvojicom braće koja su pretprošlu noć provela u pritvoru u Splitu, zbog lijepljenja plakata koji vrijeđaju “instituciju predsjednika” Ivu Josipovića. Porazgovarali smo, također, s odvjetnikom Vladimirom Gredeljem.
Osnovni problem s ovim uhićenima zbog remećenja “javnog reda i mira” i “uvrede predsjednika” očit je: da su lijepili uvredljive plakate protiv Kolinde Grabar-Kitarović ili Kujundžića, nitko ih ne bi privodio. Radi se o stavljanju pravosuđa i policije u funkciju kampanje zastrašivanja. Stariji će se vjerojatno sjetiti slika Tuđmana koje je svojevremeno objavljivao “Feral Tribune”, recimo njega golog u zagrljaju s Miloševićem, ili drugih vrlo uvredljivih. Tuđman je znao gunđati protiv toga, pa ga se stoga proglašavalo diktatorom koji ne poštuje slobodu tiska i izražavanja: ipak, nikad zbog toga nikog nije dao uhititi. Da jest, recimo Dežulovića, digle bi se na stražnje noge sve organizacije za zaštitu ljudskih prava od Beograda do Berlina i Washingtona.
Danas hvala Bogu imamo demokraciju pa vrijeđati predsjednika, koji je već i prije samog sebe proglašavao “institucijom” a napade na sebe osobno tumačio kao “napade na antifašizam”, nije dozvoljeno. Ako je citiranje njegovih vlastitih izjava, poput one da je napad na Dubrovnik “konglomerat loših politika” i nabrajanje afera uopće uvreda. Recimo u travnju 2012., kad ga je zastupnik HDSSB-a u saboru pozvao “da vrati oteti stan u kojem živi i dan danas, a u koji je 1945. uletio njegov otac dok je oslobađao Zagreb, koji je pripadao je jednoj zagrebačkoj židovskoj obitelji”. Tada je rekao da je time “osim njega osobno te institucije predsjednika Republike, želi diskreditirati i antifašistički oslobodilački pokret”, čime je sebe osobno proglasio “institucijom predsjednika”, sve po sistemu “demokracija, to sam ja”. Posve u skladu sa svojom retorikom po kojoj je on svjetlost i ljubav, a njegovi kritičari su slijedom toga sile mraka i mržnje. Danas se, doduše, ograđuje od takvih postupaka revnosne splitske policije, po sistemu posipanja pepelom.
Uglavnom, u nedjelju uvečer su dvojica braće koja su lijepila plakate uhićena dok su to radili i privedena u policijsku stanicu. Na policiji im je rečeno, kako su nam ispričali, “da su uvrijedili predsjednika, koji predstavlja državu, pa preko njega i njih (policiju), jer oni su državni službenici”. To je logika srpskog žandara iz prve Jugoslavije, a bila je prisutna i u SFRJ, gdje se uvreda Tita / kralja smatrala i uvredom države kao takve, i obratno: vrijeđanje “druga organa” je bilo i vrijeđanje druga Tita, jer je to bio njegov organ. Javnog reda i mira, naravno. Rekli su im da “oni izravno i njih vrijeđaju tim plakatima” (!) i da ne “shvaćaju zašto to rade”. Po Ostojećevim drugovima organima, radi se o vrijeđanju “institucije predsjednika”.
U prijavi je napisano da su lijepili plakate “po zidovima, rasvjetnim stupovima, i na kutije za semafore”, iako oni poriču da su plakate lijepili igdje osim po zidovima. Idućeg dana, kad su pušteni, svi plakati su bili uklonjeni i iskidani.
Na policiji im je rečeno i da moraju nekog prokazati za organizatora lijepljenja plakata, a ako ne kažu, rečeno im je, onda idu u pritvor, što je primjer čistog zastrašivanja. Jedan od braće je rekao da je “on glavni” i da su plakati njegovi pa su mu oduzeti, a on je postao “prvooptuženi”. Policija je inzistirala da imenuju nekog, po sistemu “ko su vam jataci”, pa su imenovali D.D. koji je također lijepio plakate. Policajci su im kasnije rekli da D.D. “ne mogu dobiti jer se ne javlja na telefon” pa će svejedno morati prenoćiti u pritvoru! Naravno, sve se odvijalo bez ikakvog prisustva odvjetnika. Zanimljivo je da im je D.D., koji se javio na policiju slijedećeg dana po pozivu, rekao da ga nitko nije pokušao nazvati. “Ispitivali su nas još pol ure i onda ća u pritvor”, kaže nam jedan od braće.
Nakon prvog ispitivanja su im rekli da mogu zvati odvjetnika, ali kako nisu imali pojma kog bi zvali, niti im je itko ponuđen, procedura se nastavila bez odvjetnika. Idućeg dana, nakon noći u pritvoru, proslijeđeni su sutkinji za prekršaje. Optužba je bila: “Okrivljeni su narušili javni red i mir na način da su na javnom mjestu, točnije na zidovima i rasvjetnim stupovima u dubrovačkoj i vukovarskoj zalijepili oko 60 plakata dimenzija A4 uvredljivih sadržaja a vezano za predsjednika RH Ivu Josipovića čime je počinjen prekršaj iz članka 5 zoppjrm”. Kad smo kod toga, oni tvrde da u Dubrovačkoj nisu lijepili ništa.
Sutkinja ih je, po njihovim tvrdnjama, pitala “Jesu li oni svjesni da je ovo uvreda”? Da vrijeđaju “aktualnog predsjednika”. “Nismo se snašli, a nismo se tili pačat jer nam nije izgledala dobronamjerna, pa smo priznali uvredu, išli smo linijom manjeg otpora”, kažu dečki. To im je prvi put u životu da su bili na sudu. Osjećali su se, kažu, kao državni neprijatelji. Branili su se time da su nezadovoljni stanjem u državi, od njih četvero u kući samo otac radi, teško žive a posla nema nigdje.
“Sutkinja Marina Ivančević je spominjala je da nam je mogla dat do 15.000 kuna globe i mjesec dana zatvora”, kažu, ali kako nikad nisu kažnjavani dala im je “samo” 1.200 kuna svakom, i rekla da će im smanjiti za 300 kuna zbog noći provedene u pritvoru. “Rekla je da će možda smanjit za još 200 kuna”, kažu nam dečki. Pušteni su oko dva sata poslije podne slijedećeg dana iz pritvora.
Slijedećeg dana ostalo dvoje napadača na instituciju, D.D. i K.V., su dobili poziv da se jave odmah na policiju, odakle su nakon ispitivanja privedeni na prekršajni sud. K.V. nije priznala ništa.
O tom slučaju nam je odvjetnik Vladimir Gredelj rekao kako je to teško kršenje ljudskih prava i sloboda, i kako je žalosno da se mlade ljude zatvara zbog poruka za koje smatra da su apsolutno pokrivene pravom izražavanja. Vidio je inkriminirane plakate. “Taj sadržaj nikako ne može predstavljati prekršaj javnog reda i mira”, kaže on. “Poruke su krajnje benigne, obzirom na to kakve slušamo u Saboru”. Prokomentirao je i to da optuženi nemaju pravo žalbe na rješenje, vjerojatno stoga što su nakon zastrašivanja u policiji radije priznali nego išli dokazivati da nisu krivi. “To što su oni priznali prekršaj, ne znači da su ga stvarno i počinili”, smatra on. Iako ne može s pravne strane komentirati slučaj bez uvida u svu dokumentaciju, pretpostavlja da se zapravo radi o zabrinjavajućoj pojavi.
Zanimljivo je primijetiti da o cijelom slučaju vlada potpuna medijska šutnja. Pred samo nekoliko mjeseci, došlo je gotovo do revolucije kad je zbog prekršaja protiv javnog reda i mira zatvoren (ne za stalno, već za tu noć) kafić koji je u 3 ujutro puštao glasnu muziku u centru Šibenika. Tada nitko nije uhićen niti prespavao na policiji. Što bi tek bilo da jest? A treba se sjetiti i koliko su buke digli i ministrica kulture i sva lijeva “kulturna” javnost kad su uklonjeni plakati s lezbo-gospom, iako nitko tada nije niti priveden niti uhićen. Svejedno, uklanjanje za katolike uvredljivih plakata je tada proglašeno “nedopustivim napadom na slobodu govora” i “cenzurom”. Uhićenja zbog plakata koji nisu uvredljivi ni za koju društvenu skupinu osim eventualno Josipovića osobno očito nikom s te ideološke strane nisu nikakav problem.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
