NESTANAK ANTIFA ZNAČI OPSTANAK HRVATSKE!
Bilo je i stisnutih šaka. Na jednom transparentu legendarni “Non passarn.“ Narod se više ne može prevesti “žedan preko vode“. “Prosvjetni guru“, kako ga je nadahnuto prozvao Globusov novinar, Boris Jokić, digao je naciju na noge. Reforma svih reformi “na ovim prostorima“ odmah je postala sakrosanktna, sveta, neoskvrnjiva, nepovrediva…
Evociraju se slavni dani Stojedinice, Cvjetnog trga i Varšavske. Krešti na sve strane “Hrvatska može bolje!!“ Baloni s brojem prosvjednika napuhavaju se do pucanja. Jedna od osnovnih teza je da “nema miješanja politike u reformu“. Još je “nezaboravni“ Smoje u “Malom mistu“ napisao “Nema politike u mojoj butigi“. Osim ako se ne radi o komunistima… Od predratnih dana i Smoje do danas ništa se nije promijenilo. Baš ništa u svijesti hrvatskih ljevičara. Jokić, Neven Budak, usput rečeno zadnji partijski sekretar SK na Filozovskom faksu, famozni Željko Jovanović, Sabina Glasovac… djevičanski iskreni i neskloni jeftinoj demagogiji oglasiše se urbi et orbi zatucanim Hrvatima: “Ljudi koji vode kurikularnu reformu nisu politički odabrani i nemaju veze s politikom“. Pametnom dosta. Osobito ako je naivan. Kako se skupilo aproksimativno 50 000 onih kojima je na umu samo “progres, pamet i obrazovanost“ Zoki Milanović nije mogao izdržati da se malo ne pohvali. On je izmislio Budaka i Jokića još prije nego je ovaj zadnji postao guru. Odabrao je “prave“ ljude i dao im smjernice. Ako laže koza, ne laže rog. A Zoki je hrvatski politički rog No1. Lijepo je od Milanovića što nam je otvorio oči. Da nije rekao istinu, mi bi do kraja naših ognjištarskih života bili uvjereni da reforma nema blage veze s prljavom politikom i ne-daj-Bože sa SDP-om. No jedno je zicer: ova smušena Vlada s Jokićevom reformom zaista nema ama baš nikakve veze.
Iznenadni vjetar u leđa Jokić i njegovi “guruisti“ dobili su od Predsjednice RH. Predsjednica se vjerojatno konzultirala sa svojim fosiliziranim savjetnicima poznatim po mudrostima tipa “pola meni, pola tebi, a pola Bagi“ i snažno podržala Milanovićevu reformsku momčad, naglasivši pritom da to ne čini samo kao Predsjednica RH, već i kao majka dvoje školske djece. Moram priznati da, kad sam pročitao Kolindino “pod-boltavanje“ Zokijeve ekipe, bio sam malo tronut. Kako je to lijepo vidjeti simbiozu drage i sve manje popularne predsjednice i napaćenog naroda koji se digao protiv “sile i mraka“. Dobro, moja tronutost je malo splasnula kad sam u Večernjaku pročitao da se kći naše Predsjednice školuje u XV. gimnaziji po međunarodnom programu i na engleskom jeziku pa nema veze s hrvatskim programom. No, potpuno je u redu da Predsjednica, ako može, školuje svoju kći u elitnoj školi. Nije u redu podržavati nekritički program u kojem Marko Marulić ima desetak redaka, a film “Bitka na Neretvi“ desetak stranica. ”Si tacuisses, philosophus mansisses” (da si šutio, ostao bi filozof), rekli bi Latini. Je li Kolinda vidjela popis onih koji podržavaju “spontani“ prosvjed? Rekli bi Lex Hasanbegović opet je na sceni. Čitam da su aktivnu ulogu u “svenarodnom“ prosvjedu imali i dijabetičari i njihova udruga. Pa Udruga gluhoslijepih koji su pedantno pročitali materijale koji su tako oduševili Milu Kekina. Falio je još samo Oliver Frljić koji je u to vrijeme, nakon Poljaka, “oduševljavao“ i Bečane scenom u kojoj žena pod hidžabom vadi zastavu Austrije iz vagine. Die Presse to naziva “Priglupa Frljićeva teroristička groteska.“ A koliko Frljića, Ferića, Ante Tomića, Jergovića, Jurice Pavičića, Slavenki Drakulić, Mile Kekina, Dubravke Ugrešić, Johana Štrlića ima u ovoj reformi? Radi se o vulgarnom pokušaju dekroatizacije hrvatskog obrazovanja. Nemojte ni sumnjati što će đaci učiti o Domovinskom ratu. Ratu koji će prezentirati Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dragan Markovina, Vjekoslav Perica i ostali Titovi apologeti na čelu s Nevenom Budakom.
Napokon je istinu shvatio, za razliku od Kolinde, čak i Jurica Pavičić napisavši da se radi “o ustanku protiv konzervativnog vala“. Vala koji danas dominira u Europi. Poljska, Mađarska, Njemačka, Velika Britanija, Švedska, Nizozemska, Španjolska, Portugal, Danska… Jurica je uvjeren da je cijeli svet lijevi, napredan, progresivan, a samo u njegovoj Jugi, pardon, Hrvatskoj, desničari kvare idilu. Možda je Predsjednicu njezin savjetnik Mate Granić trebao upozoriti da je Marko Marulić Juditu napisao 1501. g. Sto godina prije nego je Shakespeare napisao Hamleta (1602.) i da ta činjenica zaslužuje deset stranica, a “Bitka za Neretvu deset redaka.“ Ako i toliko. Domovinski rat je nestao. Nikada nije u glavama ljevičara ni postojao. Oni znaju za “Sukob na postjugoslavenskom području“. O neostvarenoj granici Virovitica, Karlovac i Karlobag ni riječi. Jugoslavija je simpatično-apstraktna utopija, a ne crna diktatura gdje se ubijalo bez suda, zatvaralo zbog izgovorene riječi. I što nam na kraju žele poručiti Nina Violić, Rene Bitorajac, Mladen Badovinac, Vesna Teršelič, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Mile Kekin i njegova drugarica… kad im ne vjeruje čak ni njihov Žarko Puhovski koji kaže “Sadržajno, to je manifestacija za jedan poluproizvod koji se lažno predstavlja kao stručni, a u stvari je politički. Dakle, nije to prosvjed nego manifestacija za lažne simbole“.
Dobro se sjećam slične reforme na čijem je čelu bio Stipe Šuvar. Ideološki slična Jokićevoj, a sadržajno puno poštenija. Komunistički fanatik Šuvar nije prodavao progresivno reformsku bozu. Otvoreno je zagovarao zdravi, sirovi komunizam, čvrsto vjerujući da će isti prije ili kasnije pobijediti u čitavom svijetu. Ovi sad prodaju prosvjetna muda pod bubrege. Ali ne vjeruju im ni Žarko Puhovski ni Jurica Pavičić i ni Boris Vlašić koji u trenutku iskrenosti piše: “To je postao protest protiv drskosti i laži, manipulacija i stvarno jeftinog politikanstva. To je protest protiv tvrdnji Ladislava Iličića da je ekspertni tim politički postavljen…“ Naravno Boris je u pravu. Milanović nije postavio ekspertni tim politički. Postavio ga je ideološki i svjetonazorski. Ali i za njega vrijedi već spomenuta “Da si šutio bio bi…Komadina.“ I tako Predsjednica RH podržava nešto što vodi sve većoj polarizaciji žitelja Lijepe naše. Svi koji su “pročitali“ i Jokića i ostale kekine i javno se oglasili odmah su prozvani primitivcima, ognjištarima, ustašoidnim anti-europejcima.
Uskoro će 5. kolovoza. Čavoglave. 150 000 tisuća ognjištara. Ljuta trava na ljutu ranu. I visoki tlak za Antu Tomića, Frljića, Kekina, Jelenu Lovrić, Marka Špoljara, Branimira Pofuka, Roberta Bajrušija, Borisa Vlašića, dvije trecine Filozofskog faksa u Zagrebu, cijelog Fakulteta političkih znanosti i ostalih koji misle da Hrvatska može bolje. A gledaoci Žikine dinastije mogu definitivno najbolje. Lijeva novinarska falanga može bolje i od gledatelja Žikine dinastije. Elegantno u skladu s naslijeđenim tradicijama pretvorit će 150 000 čavoglavaca u “oko 10 000 alkoholiziranih primosa”. Još uvijek na žalost stoji Tuđmanova procjena da u Hrvatskoj živi oko milijun onih sa sitnim zubima koji ni u snu ne prihvaćaju RH kao svoju državu. Ako se od tog milijuna ne može, uz svu medijsku potporu Jutarnjeg, Večernjeg, Novog lista, Slobodne, RTL-a, TV Nove i HRT-a, skupiti više od 50 000 tisuća ljevičara, progresivaca, jugonostalgičara, orjunaša i neinformiranih naivaca, onda ta Hrvatska zaista ne može bolje. A osobito ne može bolje od Hrvatske iz herojskih vremena 5. kolovoza 1995. g.
Ovce su u stara vremena služile kao novac. Danas služe kao jamci za kredite i blejeće prosvjednike na ljevičarskim prosvjedima.
Nestranačka ljevičarska udruga GONG poziva saborske zastupnike na preuzimanje političke odgovornosti činom samoraspuštanja Hrvatskog sabora već u ponedjeljak, a od Predsjednice RH da izvanredne izbore raspiše najkasnije za 17. srpanj 2016. godine. Toliko od Dragana Zelića, Berte Šalaja i Jelene Berković. Komentar ostavljam svima nama koji dajemo lovu kako bi isprazni i pretenciozni ljevičari iz GONG-a mogli i dalje ljevičariti i svaki mjesec primati svoju zasluženu plaćicu. Ne samo u ustašoidnim kunicama.
Hrvatska se još jednom blago rečeno osramotila. 28. svibnja slavila se 25 godina Oružanih snaga. Tog dana 1991. g. na stadionu N.K. Zagreba u Kranjčevićevoj ulici postrojile su se postrojbe ZNG-e u ono vrijeme popularne ZENGE. Bile su to stvarne preteče pobjedonosnih gardijskih brigada. Neupućeni namjernik pomislio bi da igra Dinamo. Tribine su bile sablasno prazne. Ljevičari su se pripremali za “spontani“ prosvjed, a od naroda ni N. Opća rezigniranost. Zato i ne treba Jokićeva reforma. Račani, Sanaderi, Kosorice, Milanovići, Karamarko, Kolinda Grabar-Kitanović i drugi su odradili svoje. Da su Tuđman i Šušak živi, stadion bi bio pun. Tu bi bili i Mesić i Manolić i Josipović. No ova trojka mogla bi umjesto u Kranjčevićevu otići recimo u Kumrovec.
U isto vrijeme nekrofilski dernek na mitskom mjestu. Zastave s crvenom zvijezdom. Iste zastave koje su nas 1991.g. okupirale, razorile i poklale. Te zastave se svake godine viju u Kumrovcu kao trajno neprijateljsko obilježje protiv kojeg smo se 4 godine žestoko borili, ginuli i krvarili. Nema tog državnog odvjetnika u RH koji će mrdnuti lijevim prstom zbog neprijateljskih zastava. Zamislite da u Poljskoj, Rusiji ili Norveškoj netko razvije nacionalsocijalističke zastave sa svastikom. U rezigniranoj i poltronskoj državi, kao što je to naša, sve je normalno. Tu i tamo netko iz DORHA počne lov na Joea Šimunića jer je tri puta viknuo ”za dom” i to odmah sve tri nacionalne TV mreže prikažu kao epohalni eksces. A u kumrovačkoj tragikomediji na TV se pokaže lik s jednim zlatnim zubom i počne roktati kako mu je drug Tito i otac i majka i država. Da je to najveći sin naših naroda i narodnosti. I što je najvažnije ta psihijatrijsko-humoristička sekvenca dobiva na sva tri nacionalna programa daleko više prostora i pažnje od 25 godine Hrvatskih oružanih snaga. U skoro isto vrijeme u Sisku je održana svečanost povodom 25. obljetnice osnutka Specijalne jedinice policije Osa u Sisku. Govorio je general Mladen Markač i rekao nešto drago uhu Milorada Pupovca: “U ratu smo porazili agresorsku vojsku, ali nažalost ne i velikosrpsku politiku. I danas je na djelu njihova deviza “Srbi svi i svuda“. Tako je general po tko zna koji put pokvario idilične međunacionalne odnose na Baniji. Još je naglašeno na skupu da su u Županiji otkrivene 43 masovne grobnice žrtava agresije, ali nitko nije optužen i osuđen za te zločine. Nepravedno je za taj propust upućen prijekor DORH-u. Ako bi se DORH bavio takovim banalnostima tko bi onda gonio Glavaša, Norca, Sačića za Grubore, Joea Šimunića ”za dom” itd. Približava se i 5. kolovoza pa se treba koncentrirati na Čavoglave i Thompsona te ustaške pjesme kao što je “Lijepa li si..“ Uz ovolike žive opasnosti, tko će se još baviti sa 43 masovne grobnice, Hudom jamom, Štukom ubojicom francuskog heroja ili na one koji noću po Sisku pišu ljupke grafite iz 1991.g.
Hrvatska je zaražena kultom trčanja. Najpopularniji je ”jogging”. No u naglom usponu je trčanje prema istoku tzv. ”jugging”.
I za kraj malo o ljupkoj humorističkoj rubrici bez imena koja se redovno svake subote pojavljuje u Obzoru Večernjaka. Rubrika je zabavna osobito Silvani Perici i Marku Špoljaru koji i potpisuju tu papazjaniju. Strelica dole ide Miri Kovaču, Zdravku Mariću i Željki Markić. Strelica ide gore Dubravki Ugrešić. Dubravka je borac protiv ustaštva i spaljivanja knjiga. Svaka čast Dubravki! Ona je nedavno dobila Nobela, ali ne u Švedskoj nego u SAD. Ali nije zato “božja strela“ prema gore. Strelica je prema gore zato što genijalna književnica prijeti sudom ako vidi svoje ime na bilo kojem popisu, osim onom za odstrijel. A ja znam jednog svjetski poznatog akademika i jednog srednjoškolskog profesora književnosti koji bi se ustrijelili kad bi ih netko prisilio da pročitaju i jednu knjigu pretenciozne ljevičarske “nobelovke“. Ako Silvana i Marko doznaju njihova imena, njihove strijele probost će zemaljsku kuglu.
O mizernim plaćama pirotehničara svjedoči izjava jednog od njih na TV-u: “Radim da preživim – ako preživim.“
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
