Obitelj Šerbedžija opet „caruje“ na Brijunima, kao da su nasljednici Josipa Broza
Mijenjaju se članovi hrvatskog Sabora, Vlade i niz drugih najviših istaknutih institucija, ali samo jedno mjesto je neosvojivo – Brijuni, otočje i nacionalni park u Jadranskom moru. Tamo već godinama „gospodari“ nitko drugi nego obitelj Rade Šerbedžije.
Stoga, kako se čini, na tom prelijepom otoku nema više mjesta za nikog, osim za one koje ova slavna obitelj ugosti.(Ostali i ako dođu su u njihovoj sjeni).
Umjesto da su hrvatski branitelji i stradalnici 555 dana protestirali na Brijunima, oni su to učinili u šatoru, gotovo na cesti usred Zagreba. Mnogi su ukazujući na probleme ljudi koji su najviše zaslužni za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države na tom mjestu još više oboljeli, a neki su tamo poput hrvatske heroine Nevenke Topalušić i – umrli.
Za to vrijeme obitelj Šerbedžija mirno je pripremala umjetnički program koji će tijekom ljeta prikazivati na ovom otoku, gdje ne mogu ljetovati ni obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja.
Kad je bila živa Kata Šoljić, majka koja je u Domovinskome ratu izgubila četiri sina, jednom mi je rekla da bi željela provesti nekoliko dana na ovom otoku. Pisao sam tadašnjem tamošnjem županu Ivanu Jakovčiću, ali taj, u svom stilu, nije ni odgovorio.
Kakva Šoljić, Rade je glavni!
Sada su čak na osam stranica (!) jedne dnevne novine objavile sve o teatru Ulysses, odnosno o Šerbedžiji i njegovoj supruzi Lenki Udovički. Pripremaju i predstavu „Kralj Lear“. Rade piše: „U „Kralju Learu“ redateljica, inače moja žena, dala mi je zadatak da kralja igram na četiri lokacije, i da skačem i mahnitam onako kako sam glumeći Hamleta, mahnitao po dubrovačkim zidinama. Privatno je znala da sam toliko lud.“ A Lenka (tko je čuo za tu kazališnu redateljicu?) se nadovezuje na svog supruga, pa kaže: „Raditi predstavu u Kazalištu Ulysses jedinstveno je iskustvo. Boraviti s ekipom na otočju, odvojeni od rutine i neuroze velikih gradova u okruženju moćne prirode koja nas iznova vraća biti nas samih, onoga što jesmo, idealni su uvjeti za teatarski proces“. Zatim pojašnjava da na Brijunima spavaju soba do sobe (sic!), da zajedno jedu, da se nakon dobre predstave ili probe, uz pjesmu druže do ranih jutarnjih sati te da se često poslije najžešćih scena, i komada koji se bave najmračnijim stranicama ljudske prirode i duše, razvijaju najžešće fešte!
A to sve plaća – hrvatski narod!
E, moji branitelji, što se vi niste, kao obitelj Šerbedžija, u vrijeme Domovinskoga rata borili da i vi možete na ovaj otok? Vama su izgleda „bolji“ šatori, vi „ne možete“ bez Velebita, bez sjećanja na svoje mrtve i ranjene suborce… Vama su i porcije graha baš ono što je obitelji Šerbedžija – bečki i ini odrezak!
A da vi na Brijunima organizirate neku tribinu ili koncert, na kojem bi se recimo sakupljala novčana sredstva za obnovu vukovarskog Vodotornja, o tome možete samo sanjati, jer svi su termini, najblaže rečeno, – zauzeti!
Pa, što nam ovog ljeta, od sredine srpnja do kraja kolovoza, na Brijunima nudi obitelj Šerbedžija? Predstave i koncerte koje slobodno možemo nazvati „Od Vardara pa do Triglava“. Čak tri kazališne predstave režira, a tko drugi nego čuvena – Lenka Udovički!
Ima li nešto boljega nego da ljeto provedete na Brijunima, u društvu oca, majke i supruge i djece i prijatelja Šerbedžija, kojima bi na ovom otoku, gdje je desetljećima mogla gaziti jedino noga Josipa Broza Tita, trebalo već sada podići i spomenik, koliko su nas zadužili!
Nama, hrvatskim braniteljima, ne daju ni nekadašnje ruglo tzv. Otok mladosti, a ovim dramskim i inim „velikanima“ (svaka čast iznimkama) se omogućuje gotovo besplatna uporaba jednog od najljepših hrvatskih otoka.
Bolje bi bilo da ga nekome daju na koncesiju nego da tamo bude to što je sada!
A vi, hrvatski istinski dramski umjetnici, samo i dalje šutite, igrajte svoje predstave po selskim i inim društvenim domovima, pričajte kako imate nedovoljne dotacije, i nadalje se “divite“ obitelji Šerbedžija!
No, ipak vas molimo da ne budete kao što su bili oni 1991., kad su dali „petama vjetra“, jer nisu, kako bi rekao Šerbedžija, mogli „protiv naroda svog“!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
