Svijet pliva u besplatnom kapitalu. Zemljama u krizi kapital se nudi uz danas visoku kamatu 1,5 posto. Samo našoj državi stiže uz danas nevjerojatnu kamatu 5 posto! Pokušaj naše vlade da reprogramira naše dugove završio je njenim rušenjem

Najveći problem Hrvatske je onaj demografski. Kod nas se sporo probija svijest da svjetski ratovi nisu krenuli na ovome području samo zato što su Srbi agresori i pravoslavci a Hrvati branitelji i katolici, nego najviše zato što je ovaj prostor bio najsiromašniji u Europi. Početkom prošlog stoljeća samo 8,5 posto stanovnika Lijepe naše živjelo je u gradovima, a danas nas u novu katastrofu vodi siromašna “Hrvatska 128 gradova”.

Financijski suicid

Konverzija kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku povoljno je djelovala na našu potrošnju. Uz tu dobru vijest imamo još jednu srodnu: kunska protuvrijednost kredita pala je za 8,2 milijarde kuna ili 3 posto, za kućanstva čak za 6,5 milijardi kuna ili 5,3 posto – udio kredita kućanstvima u svim kreditima je 44 posto. I još je ove godine otplaćenost kredita dramatično porasla, toliko da se troškovi osiguranja kredita trebaju obustaviti. Nije dobro da su krediti poduzećima ove godine povećani za 1,4 milijardu kuna ili 1,6 posto, i još je kuna u odnosu na euro jačala. Za razliku od državne administracije, privatna poduzeća polako dolaze k sebi i okreću se povoljnijem inozemnom tržištu novca, bez uplitanja “domaćih” banaka. Što se ono veli, ljepota je u oku promatrača ili tu negdje. Primjerice, Goldman Sachs računa (na to) da će Francuska biti novi prvak Europe u nogometu. I ljepotani-analitičari te banke ocjenjuju onako od oka da hrvatska država i svi Hrvati trebaju plaćati trostruku kamatu.

Suprotno očekivanjima naše Javnosti, netko se brine da se privatna štednja ne preusmjeri u domaću proizvodnju i domaće poslovne projekte. Sve je teorijski obuhvaćeno tezom o našoj niskoj konkurentnosti, pa nas tako uvjeravaju da je zasebno transportirani čavao iz Kine, na američkom nosaču aviona, jeftiniji od onoga domaće proizvodnje. Koliko reket svjetske razine drži na uzdi “domaće” banke, čak i onda kada nam iste banke žele pomoći? Jesmo li jednostavno robovi onih istih grabežljivaca koji isisavaju našu supstancu još od prve godine “osamostaljenja”? Tu je i takozvana “bonitetna represija”. Naše banke svojim štedišama nude veću kamatu nego one u inozemstvu, a da bi to mogle, moraju još više zaraditi na plasiranim kreditima – negativne ocjene agencija za kreditni rejting zapravo su naručene iz Hrvatske, najvjerojatnije od strane poslovnih banaka koje su plasirale kredite hrvatskoj državi i privatnim osobama u Hrvatskoj.

Preplaćeni menadžeri naših javnih poduzeća i različitih nametničkih sustava žele jednostavno oploditi “štednju” koja im svakog mjeseca sjeda na račune, pa tako opstrukciju razvoja zemlje provode one iste osobe od kojih očekujemo da pokrenu oporavak naše ekonomije. Javlja se mogućnost da u toj zavjeri protiv vlastite zemlje sudjeluje i sama Vlada RH. Zašto je ministar financija Zdravko Marić uopće pomišljao da nas na međunarodnom tržištu dodatno zaduži uz danas jezovito visoku kamatu od 5 posto? Premijer Tihomir Orešković od toga je odustao, pa hitno pada, a kao njegov nasljednik spominje se ministar financija Zdravko Marić. Koji se opet hvali kako s Oreškovićem izvrsno surađuje. Zar cijela vlada nije u blokadi? Možemo reći da je Orešković neke zadaće izvršio. Primjerice, spriječio je monetarnu reformu. Ako bude pravde, zbog već napravljenih usluga bankama, Orešković može ugodno uživati Noin vijek, koliko će kuna ostati vezana uz euro.

Rasprava u Saboru

Orešković je spriječio i spasonosno zamrzavanje II. mirovinskog stupa, zbog čega je u srijedu u Saboru pohvaljen od SDP-ovca Miranda Mrsića, koji je priznao da bi zamrzavanje II. mirovinskog stupa riješilo problem našeg deficita, a onda je pledirao da se takva pljačka održi, jer po njemu štiti budućnost naše djece, koja odlaze!!! Slično je govorio i Silvano Hrelja iz HSU-a. Nevjerojatno je da govore o nacionaliziranju II. mirovinskog stupa, iako je postupak zamrzavanja izabran zato da se izbjegne nacionalizacija. Čak i u slučaju povratka postojećih kumulacija II. stupa u I. stup, ne bi se dogodila nacionalizacija, nego povratak na model koji je umirovljenicima donosio više, a zemlju bi izvukao iz proračunske provalije. Neki zastupnici teško shvaćaju da se država skupo zadužuje za sve ono što odlazi u II. mirovinski stup, a u takve možemo ubrojiti i HDZ-ovog Ivana Šukera, koji HDZ-u ruši politički kapital koji mu donosi Goran Marić. I onda se neki HDZ-ovci čude zašto su se našli u današnjoj pat poziciji. “Finacijsko tržište u Hrvatskoj ne postoji” – kaže nam Šuker. U redu, čemu onda služi izdvajanje u II. mirovinski stup? Šuker je ispao smiješan, jer traži danas čvrst odgovor na pitanje što će mirovinski fondovi II. stupa donijeti osiguranicima u budućnosti. Pa onda ipak spominje dobre namjere! Dok svi pobornici II. stupa pozivaju na vjeru! Prestanak daljnih uplata u II. stup nije nikakva nacionalizacija.

Uvijek zanimljivi i principijelni Goran Marić oprao je Hrelju. “Rekao si, Hrelja, da onaj tko razumije makroekonomiju ne može biti protiv II. mirovinskog stupa. Mišljenja sam da vi ne razumijete. Žestoko ste se obrušili na sve svoje neistomišljenike. Četiri fonda II. stupa su različiti po svome ulaganju! Zašto su Poljska i mnoge druge zemlje zamrznule II. stup? Dokazano je da gospodarski razvoj više potiče Fond solidarnosti nego II. mirovinski stup.” Kako reče Marić, nema nikakve zaštite naše imovine u II. stupu, jer fondovi u svakom trenutku mogu prodati svoje portfelje. Dobili smo za dionice Končara 360 milijuna kuna? Tko je dogovorio cijene i kupnje po istoj cijeni. To je na tržištu nemoguće provesti. Tržište isključuje određivanje cijena i puštanje prodaje po istoj cijeni. Isti dan kada ne možemo izdati obveznice Hrvatske prodajemo 20,4 posto dionica Končara, bez ikakve analize zašto se ta prodaja provodi. “Uspješni menadžer” jednog mirovinskog fonda samo je u Našicama izgubio milijardu kuna! Iste je godine II. stup izgubio 4,8 milijardi kuna, skoro sve što je uplaćeno te godine. Hvalimo se s računicom da smo na zaradu 1 kune potrošili 3,2 kune. Tranzicijski trošak (odnosno fiskalni trošak koji se iskazuje manjkom sredstava u I. stupu) prešao je 50 milijardi kuna. Na čiji teret padaju naknade na kojima je upravljačko društvo od 25 zaposlenih ostvarilo dobit od oko 100 milijuna kuna? “Ne bi Podravka kupila žito da nije bilo mirovinskih fondova” – rečeno je. Pa, Slovenci su sretni da su nam skupo prodali svoje žito – komentirao je Goran Marić. Nema podatka koliko osiguranika prima mirovinu iz II. mirovinskog stupa! Zašto predstavnik privatne tvrtke podnosi izvješće u Saboru?

Profesor Ivan Lovrinović naglasio je da II. mirovinski stup nigdje drugdje ne postoji. “Prihvaćen je na prijedlog Svjetske banke i svuda zamrznut dok kriza ne prođe! Smeta me navijački pristup zastupnika Miranda Mrsića i Silvana Hrelje.” Lovrinović je naglasio da je Hrelja sudjelovao u kreiranju ovakvog mirovinskog sustava. Kao i slučaju Gorana Marića pokušat ću prenijeti ono što je rekao, pa mi oprostite ako sam nešto krivo čuo ili razumio. Prema Lovrinoviću, izvješće je obranaško i načinjeno je za razumijavnje od strane članova Društva. Način rada nije prezentiran. Od 72 milijarde kuna 55 milijardi kuna nalaze se u državnim obveznicama. Tržište ne postoji. U 2015. fondovi su razrezani za 386 milijuna kuna! Za što? Koliko imovine imaju aktivni članovi II. stupa? Kolika je stvarna realizirana dobit? Bez navođenja i analize tranzicijskog troška (koliko je ovaj sustav koštao državu) ne može se ocjenjivati njegov učinak. “Trebaju nam jasne brojke i pravi pokazatelji. Imamo i problem kompetencije, jer se osobno ne oglašavam glede medicine, a ovdje se događa da zastupnici koji nemaju odgovarajuće znanje traže da prihvatimo njihovo (ne)razumijevanje mirovinskog sustava.” Sve u mirovinskim fondovima vrti se oko prodaje i kupnje – razvoja nema. Veze su „incestuzione“. Mirovinski fondovi čistili su aktivu poslovnih banaka! Ako Vlada RH namjerava samo prodavati, onda nam ne treba. Profesor Lovrinović predlaže da osiguranici pojedinačno dobiju pravo odlučiti ostaju li u II. mirovinskom stupu. Produljivanje dobne granice za mirovinu je zaseban problem, jer određena tehnologija traži određenu životnu dob zaposlenika. Trebamo poticati demografski rast, jer drugačije nema održivosti mirovinskog sustava. Lovrinović je zatražio da Sabor zasebno raspravi monetarnu reformu i zasebno reformu mirovinskog sustava. Milivoj Špika postavio je pitanje tko je dopustio menadžerima Društva da prodaju dionice Končara? “Godišnje oko milijardu eura utučemo u fondove II. mirovinskog stupa. Tko ode u banku, položi plaću uz kamatu 2-3 posto, a onda podigne isti iznos za život uz dvostruko veću kamatu? Tko će upravljati s Hrvatskom? Mi ili oni koji drže naše novce? Većih mazohista od Hrvata nema!”

Daj pare ili si fašist!

Nakon oružane agresije na RH i BiH, sljedeće veliko zlo bila je finacijska agresija na “samostalnu RH”. Otuđen je naš bankarski sektor, uključujući HNB, sve pod izgovorom neovisne monetarne i financijske politike, a zapravo u interesu okupatora poznatog kao svjetski kapital, kojega mnogi umovi današnjice postavljaju na razinu bitka i Apsoluta. “Samostalna RH” dobila je tajne konstitutivne parametre. Primjerice, nakon što se rentijerstvo raspalo kao i sve ostalo, naša ministarstva napuštaju naše “besplatne” poslovne prostore i sele u skupe strane komplekse, jer stranci moraju ostvariti dobit, jer je strani kapital dobio takve garancije. Kao, ne smijemo dozvoliti da se čuje kako je netko izgubio na investicijama u Hrvatskoj. Troškovi sanacije i prihod od prodaje poslovnih banaka kretali su se u odnosu 10:1. Privatizirane banke obustavile su svako društveno korisno poslovanje, u smislu financiranja naše ekonomije i projekata izvan financijskog inženjeringa. Kako banke više ne mogu pronaći klijente za svoj skupi kapital, priskočila je država (čitaj: korumpirani kriminalci u državi) i kreirala svoje skupo zaduživanje kod banaka. Bitak je protežan i ulazi u sve pore života, pa “domaće” banke ne dopuštaju “hrvatskoj” državi da reprogramira svoje dugove. Uvođenje eura opstruirale su banke, jer bi izgubile silne prihode na tečajnim razlikama, uključujući ponor između kupovnog i prodajnog tečaja.

Uz sve to dogodio se slučaj Franak. Gramzive banke nezakonito su podizale kamatu u svim kreditima. Zelenaški lobi i peta kolona, kao i sve protuhrvatske asocijacije, našli su se na zajedničkom planu blokade Hrvatske kroz konstruiranu “fašizaciju Hrvatske”. Europska komisija formalno traži jeftiniju hrvatsku državu, dok istovremeno Unija kod nas financira različite nametničke skupine, koje ne dopuštaju pojeftinjenje države. Crveni nas guraju dublje u crveno. Raznorazni borci za bolje Hrvate i lovci na hrvatske zločince divljaju kod nas kao izgladnjeli psi, sve dok im vlast ne nabaci milijune. Istovremeno liberalni fašizam i pedofilska asocijacija na svjetskoj razini rade na tome da se ideja dobra i dobrote proglase utopijom. Lojalnost prema naciji postala je uvjet za sve u svakoj državi, samo se kod nas traži suprotno djelovanje, o trošku nacije. Nakon iskazane potrebe za jeftinijim i učinkovitijim školstvom, okrenutom prirodoslovnim znanostima, tehnologiji i proizvodnoj konkurentnosti, kod nas je u tijeku balvan revolucija za uspostavljanje sustava obrazovanja za potrebe nametničkih interesnih skupina. Ključni demografski problem posve je ignoriran.

Ne diraj gramzivost banaka!

Dogodilo se nešto uistinu zastrašujuće. Vlada RH nije niti pokušala reprogramirati naše skupe kredite jer je namjesnička kao i sve prethodne, okrenuta stranom interesu. Tako imamo situaciju da ministar Zdravko Marić nastavlja politiku Borisa Lalovca iz prošle godine, pa je ove godine smanjio zaduženje kroz trezorske zapise za oko milijardu kuna, ali praktično u mrtvom hodu – kod fondova koji su dio domaće državne i socijalne strukture. Skupi krediti stranih banaka ostaju takvi, nedirnuti, omča oko vrata ove zemlje i svih nas. Kako da vam objasnim te nevjerojatne razmjere veleizdaje? Pa, bankarska oligarhija ruši aktualnu vladu već zbog pokušaja iste da prispjele rate skupih kredita namiri kroz novo jeftinije zaduživanje. Ne samo da gramzive poslovne banke ne dopuštaju reprogramiranje skupih kredita, one ne dopuštaju niti to da se rate takvih kredita namiruju s jeftinim posudbama.

“Domaće” poslovne banke trenutno imaju oko 10 milijardi kuna slobodnog novca, pa su očekivale da ga država preuzme uz kamatu 4-5 posto, a “blentavi” dvojac Marić-Orešković mislio je da se može okolo jeftinije zadužiti barem za prispjele rate. Da bi se takva pljačka održala, u pomoć bankama (čitaj: svojim klijentima) priskaču agencije za kreditni rejting. Naravno da su financijski moguli u Londonu i New Yorku objasnili Mariću da se može zadužiti samo uz kamatu 5-6 posto, tako da nađe računicu uzeti slobodnih 10 milijardi “domaćih” banaka uz kamatu od 4-5 posto. Marić nije razumio Oreškovićevo ne. Zašto Marić nije tražio pomoć Frankfurta? E, tu su svoje odigrali Austrijanci i Talijani, koji su unutar institucija Unije pokrenuli opake kampanje protiv Hrvatske zbog ovakve konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. I opet imamo jednu zastrašujuću činjenicu: banke su na konverziji švicaraca zaradile, značajno je pao udio loših kredita, ali svejedno traže naknadu za nekakvu “očekivanu veću dobit”. Zapravo, strane poslovne banke ruše Vladu RH jer nije iskoristila mogućnost da istim bankama šenka oko 7-8 milijardi kuna zamišljene dobiti. A država je tu samo zato da stranim bankama poveća dobit, kad god se za to ukaže prilika. Zanči li to da je Zdravko Marić inteligentniji nego što smo mislili – najavio je “namirivanje” konverzije švicaraca da mu Franfurt dopusti pristup jeftinom novcu, za potrebe reprogramiranja naših dugova? Calni milijardu eura da bi toliko reprogramirao! Dakle, nije to inteligencija nego financijski suicid.

Tko da manje, njegovo je

Ovo je godina počeka – udari značajno viših anuiteta dolaze nam u godinama koje slijede. To opet ne znači da nećemo bankrotirati već ove godine. Krediti središnjoj državi pali su na mjesečnoj razini 1 posto i na godišnjoj razini nešto više od 2 posto. Eto prostora za novo skupo zaduženje! Aktualna drama u Vladi RH posljedica je jednostavne činjenice da je ovog tjedna na naplatu stiglo oko 1,5 milijardi trezorskih zapisa. Ministarstvo financija pokušalo se izvući kroz novu aukciju zapisa s razumnom kamatom, ali je otkup izostao. Nakupci traže previsoke prinose. Kao da je onaj kapital koji nam je već za vratom rastjerao sve one koji su spremni korektno kreditirati našu državu. Imamo lažno prometno središte, križanje pruga koje samo prolaze jedna pored druge, bez mogućnosti presjedanja. Nema nikakvog pretovara. Naša potrošnja raste, ali samo za uvozne proizvode. Nastavlja se sustavno gušenje domaće proizvodnje.

Pljačka umirovljenika i države

Milenijski bug zapravo je bio naša mirovinska reforma. U fondove u vlasništvu stranih poslovnih banaka slilo se oko 60 milijardi kuna. Manipulatori koji kraljevski žive od te pljačke, uključujući “nezavisne” analitičare, reći će vam da je zahvaljujući dobrom ulaganju taj iznos “narastao” na 72 milijarde kuna, ako se ne računaju promašaji. Da smo s istih 5 posto iz bruto plaća kreditirali državu, kumulacija II. mirovinskog stupa narasla bi na 100 milijardi kuna! Zapravo bi se još više uštedjelo, jer država ne bi morala uzimati skupe kredite za tako proizveden manjak u I. mirovinskom stupu, koji je sveden na 15 posto izdvajanja iz bruto plaće. Teško je dokučiti koliko će nam sredstava isisati “uspješna reforma mirovinskog sustava”, ali sve više postaje razvidno da smo u još jednom segmentu našeg sustava osigurali bankama besplatan novac, s kojim banke skupo kreditiraju državu i sve nas, “korisnike” I. mirovinskog stupa. Nedokučive su obmane domaćeg financijskog inženjeringa, zapravo stranog funancijskog inženjeringa, na štetu poreznih obveznika RH.

Noa je spašavao svoje zlato

Sve se događa u Drugom potopu, kako se naziva monetarno opuštanje ECB-a. Noa je doplovio u Hrvatsku, koja jedina u svijetu plaća visoku kamatu. Činilo se da će cijeli jug Europe potonuti, a onda je “monetary easing” ECB-a otvorio Italiji (i Njemačkoj i Francuskoj) besplatan euro, da bi ovih dana Španjolska i Grčka reprogramirale svoje dugove uz kamatu 1,5 posto. Predsjednik ECB-a Talijan Mario Draghi najavio je nove jeftine i/ili besplatne kredite za članice Unije. U svijetu se samo Hrvatskoj novac nudi uz danas nevjerojatnih lihvarskih 5 posto kamata. Europska centralna banka i Europska komisija brane izrabljivačku politiku stranih poslovnih banaka prema Hrvatskoj i u Hrvatskoj. Nama je konceptualno nametnuta prividno tržišna ekonomija, koja se iza scene prilagođava uvoznom lobiju i bespoštednom izrabljivanju od strane snažnijih članica Unije.

Građanski rat podzemlja

Obrambeni Domovinski rat zasigurno nije bio građanski, a njegove pozitivne rezultate omeo je “građanski” sukob podzemlja oko prava na teritorij. Dok su branitelji ginuli za slobodnu Hrvatsku, najgore društveno i kriminalno podzemlje (uključujući registrirane džeparoše) provelo je novo porobljivanje i provelo širu pljačku od one koju spominjemo kao privatizacijsku. Uz sve te probleme, gramzivi domaći golje i protuhrvatska peta kolona formirali su otuđeni izrabljivački bankarski sektor, sve na razini nagodbe da država stranom kapitalu jamči dobit. “Samostalna Hrvatska” dopuštena je kao zemlja na kojoj će zaraditi svi lopovi ovog svijeta.

Autor: Tvrtko Dolić

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save