POPUT SRBIJE: Od Velike Britanije do londonskog pašaluka
Slobodna Škotska na pomolu: hoće li Britanija i dalje biti velika?
Svi ste gledali “Braveheart”, zar ne? Nakon skoro tri stoljeća u sastavu Ujedinjenog kraljevstva, Škotska je jednom nogom na izlasku. Referendum će, ne uspije li ga London sabotirati, uspjeti. Engleska je pak jednom nogom na izlasku iz EU. Kakva je budućnost Škotske?
Škoti imaju velikih simpatija za Hrvate. A u Irskoj sam se osvjedočio da je to tamo naročito izraženo. Mali narod koji se bori za neovisnost od susjednog većeg i imperijalnog obično pokupi simpatije svijeta: zato su Irci i Škoti svima simpatični. Zašto Hrvati nisu? Pogledajmo prvo kakva je situacija s referendumom za nezavisnost Škotske od Ujedinjenog kraljevstva, koji će se održati za devet dana. Odgovor na referendumsko pitanje bit će jednostavan: da ili ne.
Neki predviđaju propast Škotske…
Protivnici neovisnosti kažu da je Škotska financijski i monetarno zavisna od ostatka Ujedinjenog kraljevstva, i da će neovisnost dovesti do pada životnog standarda. UK je, kažu, zdrav ekonomski okvir koji je tri stoljeća osiguravao Škotima ne samo pristup velikom domaćem tržištu, nego i međunarodne mogućnosti za trgovinu i izlaz na velika tržišta, koja inače malim nacijama nisu dostupna. Zagovornici pak odgovaraju da to Škotskoj, koja bi otcjepljenjem od Londona ostala u EU, ne bi bio problem: EU je sama mnogo veće tržište od Ujedinjenog kraljevstva, i pristpup vanjskim tržištima je moguć i preko Brisela.
Nadalje, škotski BDP je jako vezan za naftu u sjevernom moru, kažu protivnici, koja je resurs koji će jednog dana biti iscrpljen – i, bez stabilnosti koju pruža unija s Londonom, Škotska će biti prepuštena na milost i nemilost cijena nafte, koje su vrlo nestabilne. Iako nitko ne sumnja da Škotska može ne samo opstati nego možda i ekonomski cvjetati kao neovisna država, postoje razilaženja oko toga je li to u najboljem interesu Škotske, čisto ekonomski gledano. Mnogi poslovni ljudi su zabrinuti oko dodatnih troškova povezanih s osamostaljenjem, kao i oko porezne politike. Protivnici također ističu da bi u svijetu kojim dominiraju multinacionalne korporacije, neovisna Škotska i njeni interesi bili marginalizirani, a njen se glas ne bi čuo.
Ujedinjeno kraljevstvo, kažu oni, ima političku moć nemjerljivu s onom koju bi imala sama Škotska: Stalna je članica vijeća sigurnosti UN, čvrsto pri vrhu u EU, članica G8, a ima i posebne veze s SAD-om. Trendovi u svijetu idu, kažu oni, u smjeru toga da sve manji broj velikih igrača dominira svjetskom trgovinom i politikom. Utjecaj i image Škotske u svijetu je, kažu, usko povezan s njenim statusom članice Ujedinjenog kraljevstva. “Bolje nam je zajedno”, poanta je koju ističu.
Škotska bi više dobila neovisnošću nego ostankom u UK
Pristaše neovisnosti ističu da je do sad Westminster ignorirao volju škotskih birača. Konzervativne vlade već dugo vladaju Škotskom, iako konzervativci sjeverno od granice s Engleskom nemaju gotovo nikakvu potporu. Konzervativne vlade u periodu 1979 – 1997, kao i ova trenutna, su vladale mimo volje Škota i, smatraju Škoti, suprotno njihovim interesima. Škotska, kao radnički, siromašniji dio UK sustavno glasa za lijeve stranke još od pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je škotska konzervativna stranka izgubila potporu. Trenutna goruća politička pitanja, poput imigranata, se rješavaju suprotno škotskim političkim i ekonomskim interesima, ističu pobornici neovisnosti. Čak i nakon uspostave parlamenta Westminsterska palača, sjedište vlade u Londonu, i dalje kontrolira područja poput makroekonomske politike, socijalnih pitanja, porezne politike i vanjske politike što bitno utječe na mogućnosti škotske vlade da upravlja zemljom, i čije su ovlasti vrlo male. No najvažnije, ističu da Škotska doprinosi financijama UK – odnosno, da više neto uplaćuje u zajednički budžet nego što koristi iz njega. Ako vas je ovo podsjetilo na računicu Istre, kad se svojevremeno govorilo o autonomiji, oni su tada zaboravili u to uključiti mirovine, obrazovanje, vojsku, policiju, zdravstvo i mnogo drugog (iako nesporno i Istra više uplaćuje u budžet RH nego što vuče). Pobornici neovisnosti ističu da bi Škotska više dobila neovisnošću nego ostankom u UK, naročito u svjetlu njenih ogromnih energetskih resursa – prije svega nafte u Sjevernom moru.
No čak i kad se isključi nafta iz računice, Škotski prosjek BDP-a je na 99% onog u cijelom Ujedinjenom kraljevstvu, što Škotsku, prema ukupnom ekonomskom outputu, stavlja na treće mjesto odmah iza Londona i jugoistoka Engleske. Dodajte naftu, i u posljednih deseg godina dobijete da škotski BDP per capita rastao brže nego u ostatku kraljevstva, zahvaljujući i manjoj imigraciji. Škotska također ima velike potencijale i na polju obnovljive energije, ali i na području računarstva. Škoti smatraju da su njihovi potencijali zanemareni na uštrb onih na jugu kraljevstva.
Izađe li Škotska iz Ujedinjenog kraljevstva, vjerojatno će ipak zadržati dobre veze s krunom, vjerojatno kao članica Comonwealtha, koji okuplja bivše britanske kolonije, njih 53. Iako su te zemlje posve suverene, one priznaju formalni suverenitet britanske kraljice, iako ona tamo nema nikakve ovlasti. Tu spadaju primjerice i Kanada i Australija. No, London kaže da se primanje neće dogoditi automatski. Oko članstva u EU stvari nisu jasne, i tu se razmimoilaze i stručnjaci, no Škoti tvrde da su već 40 godina u EU, i tu žele i ostati. London se tome vjerojatno neće protiviti – jer bi primjenom članka 49. vjerojatno i sam morao ponovo tražiti članstvo u EU, ako ga Škotska ne bi dobila automatski.
No tu je i problem atomskog oružja. Velika Britanija ima četiri podmornice naoružane atomskim bojevim glavama u pomorskoj bazi u Škotskoj. Škotska nacionalna stranka izrazila je želju da se to naoružanje ukloni iz nezavisne Škotske što prije, nakon stjecanaj neovisnosti, ali su i najavili da će zadržati svoje članstvo u NATO paktu, ali bez atomskog oružja.
Manji britanski utjecaj izrazito važan i za nas
Na kraju, valja uočiti da su svi britanski mediji, obje stranke, kapetani industrije i tajkuni, protiv razdvajanja tih država vezanih višestoljetnim povijesnim i državnim vezama. Pobijede li pristaše neovisnosti, to neće značiti kraj čvrstih veza s Londonom. No, nesporno je da će s manjim birtanskim utjecajem Europa biti ljepše i sigurnije mjesto, naročito za nas na rubovima Balkana, gdje je London uvijek krojio karte kako je njemu odgovaralo. Naravno, Englezi nisu Srbi, i nitko ne treba očekivati da će tenkovima krenuti na Škotsku ako ova izglasa neovisnost, ali će svakako pokušati ucijeniti je svim sredstvima, uključujuči funtu, kako bi zadržali svoj utjecaj.
No, zašto Škoti, koji su se kroz povijest toliko puta borili za svoju neovisnost, ne pokazuju neku preveliku želju za njom, dok su Irci bili spremni na sve da bi je dobili – a spremni su i danas u Sjevernoj irskoj, koja je i dalje u sastavu UK? Škoti su većinom protestanti, time svjetonazorski i kulturno bliži Englezima. Irci su katolici: a katolike se u Britaniji stoljećima vrlo brutalno proganjalo, bilo im je zabranjeno školovati se, zapošljavati u državnoj službi, kupovati vlastitu zemlju, čak i naslijeđivati je, ukratko bili su građani trećeg reda, s manje prava nego crnci u Južnoj Africi za apartheida. Iako su sva tri naroda potomci istih predaka – od Kelta, preko Vikinga do Saksonaca i Normana – religija je bitan faktor koji definira pripadnost civilizacijskom krugu. Irci su, kao ni Hrvati i Slovenci u Jugoslaviji, bili “strano tijelo” u toj državnoj zajednici: Škoti to nisu.
Vratimo se na početak
Irci su od mržnje spram Engleza napravili svoj brand, i to je svima simpatično. Posjet Irskoj me oduševio, kao i njihova predanost svojoj neovisnosti od krune. Za razliku od Hrvata, oni ne osjećaju potrebu za apologetskim pristupom svojoj neovisnosti, bilo kakvom pravdanju. I nitko u toj mržnji spram Engleske krune ne vidi ništa loše, naprotiv, Irci upravo osvajaju srca diljem svijeta i glase za jedan od najsimpatičnijih naroda jer su postali simbolom otpora imperijalnim težnjama susjeda. Pa iako njihov rat nije bio nimalo krvav kao naš, oni s ponosom pokazuju turistima spomenik u Dublinu u kojem je još rupa od metka (jednog od rijetkih ispaljenih u tom ratu), i objašnjavaju kako su se u tom i tom hotelu, koji je danas povijesno mjesto, O’Mally ili kako već i još neki drugi našli i planirali ustanak protiv Engleza, ali su se napili i od svega nije bilo ništa, no svejedno su na to beskrajno ponosni. Škoti, iako za razliku od susjeda Iraca ne mrze Engleze, smatraju ih bliskima sebi, su isto od svojih ratova protiv Engleza i općenito ratničke prošlosti napravili sebi prepoznatljiv brand u Europi.
A i jedni i drugi uzor vide – u Hrvatima. Možda bismo mi trebali vidjeti i uzor u njima, i umjesto plaćanja milijardi za beskorisni HRT uložiti neke novce u kakav Hoolywoodski povijesni ep o ratu Zrinskih protiv Turaka, ili tako čega. Svakako se Škoti, odluče li se za neovisnost, neće nikom zbog toga imati potrebu ispričavati, najmanje Englezima. Koji zbog te odluke, bude li kako se očekuje pozitivna, neće biti sretni, svakako. Ali niti dovoljno glupi da odlazak Škotske pokušaju silom spriječiti. Spletkom, možda.
Autor: Marcel Holjevac
