Suodlučuje li Beograd o izgledu buduće hrvatske Vlade?
Identitet ove naizgled bezlične i navrat-nanos sklepane Vlade obdržavala su dva ministra: kulture i obrazovanja. Zlatko Hasanbegović je ono što hrvatski narod već 15 godina čeka; čovjek koji je „zatvorio pipu“ raznim jugoslavenskim udrugama i organizacijama, koje osim što poput krpelja isisavaju ogromne novce iz državnog proračuna, usto i iritiraju javnost svojom ideološkom pristranošću, veličanjem propalih totalitarnih režima, davanjem glasa šačici zgubidana i posvemašnjim napadom na sve hrvatsko i katoličko.
Ministar Hasanbegović je tu kleptomansku i samoupravljačku družinu uspješno rastjerao i to nastavlja činiti – zato je najpopularniji ministar ove jalove Vlade. Predrag Šustar, iako ispočetka neodlučan i neodrješit, napokon shvativši da se iza jugoslavenske kurikuralne reforme skrivaju orjunaši poput Klasića, Markovine, Jakovine i njihova mentora Nevena Budaka, napokon je postupio odlučno Borisa Jokića i njegove suradnike je uklonio te će partijski projekt pod idejon cjelovite kurikularne reforme stubokom izmijeniti i učiniti je hrvatskom, kao što je i trebala biti; u interesu hrvatske države, hrvatskog naroda, hrvatske djece i hrvatski obrazovnih djelatnika.
Iako su mnogi od nas htjeli vjerovati da su glasine o mogućoj suradnji HDZ-a s Pupovcem i Stanimirovićem, hrvatskim inačicama Vojislava Šešelja i Aleksandra Vučića, još jedna u nizu udbaških podvala, ispostavilo se drukčije. O tom se preslagivanju, na žalost, ozbiljno razmatralo i dalje se razmatra. Stav Milorada Pupovca je jasan i očekivan. On i njegovi istomišljenici jako dobro znaju da će zahtjevom za “Hasanbegovićevom glavom”, i HDZ-ovim pristankom, bespovratno kompromitirati HDZ i Tomislava Karamarka. Pristajući istovremeno na igre oko preslagivanja, Pupovac, Stanimirović i Radin, prizivaju i prijevremene izbore pa ne treba puno političke pameti da bi se došlo do zaključka o krajnjim nakanama ovih poteza.
Stoga, malo koga tko događaje prati sa strane nije začuđen spoznajom što Pupovac kao uvjet svoje podignute „pesnice“ za najavljeno preslagivanje većine u Saboru traži smjenu Zlatka Hasanbegovića. Nakon toga će tražiti i smjenu Šustara, pa micanje Brkića, Tolušića i dalje redom do vrlo izvjesnog zahtjeva za ukidanjem hrvatske Države.
Javio se i Radimir Čačić, dugogodišnja politička prostituka koja će učiniti sve za vlasti i još koju godinu sigurnosti od kaznenog progona. Pod floskulom „tehnomenadžerske“ vlade bez ideološkog predznaka (što nije samo nemoguće već i besmisleno), i on je za svoju potporu preslagivanju najavio zahtjev za smjenom Hasanbegovića.
Ono što najviše zabrinjava jesu izjave Milinovića, Butkovića, Miloševića i ostalih koji su očito toliko duboko pod Karamarkovom kožom, da naš Tomica više ne sluša glas razuma svoga dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Milijana Brkića, već, slušajući svakodnevno, iz sata u sat, slatkorječive i (zapravo) zlonamjerne savjete isluženih i istrošenih bivših kadrova Sanadera i Kosor te bivše komuniste (Gregurić, Valentić, Vedriš, Milinović…) ili PR stručnjaka koji su u ne tako davnoj prošlosti svojom stručnošću branili tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovićaa pred naletima tadašnje izazivačice i aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Također, trebaju se razmotriti i geopolitičke posljedice koje „osvježena“ Vlada može donijeti u geopolitičkom smislu. Dok Milan Bandić, nakon otvaranja niza benzinskih crpki ruskog Lukoila u Zagrebu, s ruskim veleposlanikom otvara spomenik Puškinu, hrvatski vojnici sudjeluju u vojnim vježbama NATO-a u Poljskoj. Dovođenjem Milorada Pupavca, koji predstavlja beogradsku agenturnu ispostavu u Zagrebu, a sam Beograd i Niš su ruske ispostave u Srbiji, u Vladu još će se više pogoršati saveznički odnosi sa SAD-om koje je već dovoljno narušila Vesna Pusić sa svojim obećanjima o priznanju Palestine.
Prije mjesec sam dana bila za nove izbore; sad ne znam što bih mislila. Kako god bilo, svi scenariji su nepovoljni po HDZ, što znači i po Hrvatsku i njezin narod. Ako postoji način za rješavanje nastalih i proizvedenih razmirica, neka se već jednom dogovore i neka nastave dalje, jer je i ovo što imamo bolje od novog srbovanja crvenih brigada i novog pomaka prema “Regijonu”.
Ako postoje uvjeti za preslagivanje, neka se i to učini, ali ne ako to znači odricanje od dvaju najučinkovitijih HDZ-ovih ministara koji čine kralježnicu ove Vlade. No, ukoliko se HDZ odluči za suradnju s Pupovcem i Stanimirovićem, a preko njih sa Šešeljem i Vučićem, onda neka odmah donese još jednu odluku.
Naime – neka donesu odluku o brisanju Hrvatske demokratske zajednice iz upisnika političkih stranaka, jer će to biti jedina relevantna posljedica takve protuprirodne suradnje. U protivnom, slijedi kazna na predstojećim izborima, bez obzira kad oni bili!
Mila Marušić/hrsvijet.net
