Crveni menadžeri i hrvatsko prokletstvo
Kada je HRT najavljivao novu emisiju Vedrana Kukavice pod nazivom “Javna stvar”, predstavili su ga kao “briljantnog novinara”. Da, Vedran to i jest. No nakon što je intervjuirao slovenskog znanstvenika Radu Pezdira o sprezi starih komunističkih struktura, Udbe i cjelokupne kleptokracije bivše države, Kukavica je dobio opomenu pred otkaz, a sljedeća emisija skinuta je “zbog nedostatka profesionalnih standarda.” Pezdir je posebno apostrofirao obitelj Tedeschi, na temelju dokumenata, da bi ga Emil Tedeschi odmah nazvao filofašistom.
Ako dirnete u stare udbaške strukture, iznesete dokumente, intervjuirate “pogrešnu” osobu, put od briljantnog novinara do diletanta vam je zagarantiran, svakom, pa i Vedranu koji ima krivo prezime. I sam sam zbog istih stvari više puta prošao put od “genijalca” do “klerofašista” ili “paranoika”.
‘Ilegalna’ knjiga
Ne treba se baviti prošlošću? Da, samo ako se ona i njene transformirane strukture ne bave nama. Prošlost je naša sadašnjost. Za utjehu “Kukavici”, Đureković je zbog iste stvari o kojoj je govorio Pezdir dobio sjekiru u čelo, a on samo opomenu pred otkaz. Napredujemo…
Kada smo kod Đurekovića i procesa protiv Perkovića i Mustača, fascinantna je jedna stvar. Ni tijekom afere zvane Lex Perković koju je kreirao Tedeschijev prijatelj Zoran Milanović, ni nakon svih ovih godina suđenja, nitko se nije sjetio u RH tiskati knjigu zbog koje je Đureković, među inim, dobio sjekiru u glavu. Dapače, tražio sam je po knjižnicama, po antikvarijatima…, tek prošli tjedan uspio sam doći do nje gotovo “ilegalnim” putem, kao da tražim Rushdijeve “Sotonske stihove” po Teheranu. I ta činjenica govori mnogo…
Knjiga je objavljena nemalo prije nego što je Đureković ubijen. Naslov joj je “Crveni menadžeri”. U njoj Đureković na “romansirani” način govori isto ono što je “Kukavici” rekao slovenski znanstvenik na temelju dokumenata. Udba je imala vani oko 400 fiktivnih poduzeća uz pomoć kojih je izvukla milijarde, opljačkala SR Hrvatsku, bavila se švercom duhana, opijata… Svatko onaj koji govori o “mračnim Tuđmanovim devedesetima”, o “kriminalnoj (hercegovačkoj) pretvorbi i privatizaciji” ne zna što govori, niti kako su nastali mnogi aktualni tajkuni.
Hrvatski medijski prostor prepun je zataškanih istina uz pomoć zamjena teza. Sjetite se samo Mesićeva obećanja iz prve predsjedničke kampanje da će vratiti opljačkani novac tijekom devedesetih (!?) iz inozemstva? Čiji, Udbin? Je li ispunio obećanje? Ma dajte, možda i bi ako bi se uspio zaobići “antifašistički” novac. Kukavica danas, Đureković nekoć dirnuli su u osinje gnijezdo, a Mesić blefirao u kampanji, ili ga je urazumio, recimo, Vanja Špiljak.
Stanje za plašenje
Kada opisuje jugoslavenski gospodarski sustav i društvo, Đureković detektira stanje slično kao onomad akademik Županov. Tako na stranici 17. piše: “Tito je bravar, Kardelj nesvršeni učitelj, Đuro Pucar je kovač, Lazar Koliševski bravar, Milka Planinc i Jure Bilić imaju poklonjene hibridne diplome kao i moj Mećava (udbaš), Ranković koji je 21 godinu vedrio i oblačio Jugoslavijom, bio je obični seoski krojač.
Imamo li uopće u vrhovima obrazovanog i pametnog čovjeka? Ako je neki i školovan, kao Bakarić, taj je onda sa svojim glupim teorijama upropastio i industriju i poljoprivredu. Nažalost, još od rata naovamo, kod na se ne dolazi na visoki položaj, pa čak ni za direktore u tvornicama, na osnovi znanja i sposobnosti… važno je da si član partije, bio u partizanima da, si suradnik Udbe.”
Zvuči li vam ova Đurekovićeva dijagnoza kao prošlost ili kao sadašnjost?
Evo još jednog citata iz Đurekovićeve knjige (str. 47): “Ja pouzdano znam da Tito ima debela konta u švicarskim bankama. Ranković već deset godina nije na vlasti, ali bogato živi zahvaljujući svojim tajnim računima u švicarskim bankama. Stambolić, Kraigher, Miloš Minić, Jakov Blažević i razni drugi visoki rukovodioci također imaju svoje tajne račune. Treba samo vidjeti njihove žene kada dolaze ovdje u Pariz. Ne samo što ih moramo dočekivati na aerodromu službenim automobilima nego ih još moramo vodati po skupocjenim dućanima. Brda robe nose zatim doma, a carina im uopće ne smije zaviriti u kofer.”
Kada se tri osobe različitih profila, pokojni akademik Županov, dr. Rade Pezdir i pokojni Đureković, koje se međusobno ne poznaju, neovisno jedna o drugoj u bitnome podudaraju u analizi stanja bivšeg jugoslavenskog režima, što drugo preostaje nego se duboko zamisliti, pa i uplašiti.
Komunistička moć
Sve je isto kao i onda: nekome sjekira pala u med, nekome na čelo. Onima, poput moga oca, kojem nije pala ni u med, niti na čelo, otišao je trbuhom za kruhom van da nas prehrani. Danas se događa isto, mladež bježi van, jer u ovom dogovornom kapitalizmu gdje su karte podijeljene još za bivšeg sustava, a zlatna komunistička mladež i starež vedri i oblači na svim razinama, Hrvati se masovno opet iseljavaju.
Đurekovićeva krv koju je prolila Udba postaje tako simbol hrvatskog prokletstva, sveopćeg propadanja i osiromašivanja.
Zato “Kukavice” ne smiju stati!
Autor: Ivica Šola/slobodnadalmacija.hr
