Hrvati u Argentini molili za skorašnju kanonizaciju kardinala Stepinca
U Hrvatskom katoličkom središtu “Sv. Nikola Tavelić” u Buenos Airesu u nedjelju 10. srpnja posebna misna nakana bila je što skorija kanonizacija bl. Alojzija kardinala Stepinca.
Euharistijsko slavlje predvodio je fra Josip Peranić, voditelj središta, te delegat za Argentinu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Istri i Dalmaciji.
U propovijedi je istaknuo kako je Isus prispodobama ukazivao na obične, svakidašnje događaje, te je tako pokazivao mnogo smisla za svakidašnjicu. Uzimao je slike iz života onoga vremena u Palestini, pa je tako govorio o ratarstvu, zrnu koje je bačeno u zemlju; o ribarstvu i mreži koja je bačena u more; govorio je o građevinarstvu i o kući sagrađenoj na pijesku.
No, postoje i prispodobe o međuljudskim, često neljudskim odnosima, a jedna od njih je ona o milosrdnom Samarijancu. Pouka je to za svakoga od nas da bismo sebe znali prepoznati u tom čovjeku, Samarijancu koji je bio neprijatelj za Židove. No, čovjeku koji je imao srce i iskazao je milosrđe, rekao je propovjednik, te u duhu te prispodobe vjernike pozvao na promišljanje o bl. Alojziju Stepincu.
U duhu njegova gesla “U tebe se Gospodine uzdam” možemo vidjeti da je on kao da je Božji saveznik. Cijeli je svoj život, misli i djela uskladio s Bogom i Božjim zakonom. Nastojao je živjeti tu Božju riječ, tražiti Boga koji nam je blizu, Boga kojega nosimo u svome srcu, rekao je Peranić, te istaknuo kako je bl. kardinal postao biskup zato što je Božja ruka vodila njegov izbor.
Pojasnio je kako je nadbiskup Bauer želio da mu Papa izabere nasljednika, no svi predloženi iako s akademskim titulama nisu dobili odobrenje kralja koji je u ono doba Jugoslavije imao veto. Na kraju je nadbiskup Bauer predložio svoga tajnika koji je imao 34 godine. Kralj je pogledao njegov životopis, vidio je da se borio na Solunskom frontu i dao svoje odobrenje.
No, kad je malo dublje upoznao njegov pogled, želio je poništiti tu svoju odluku, međutim Bauer je rekao “Božja i kraljevska se ne briše”. Kad je postao nadbiskup, Stepinac prvo što je učinio bila je pozornost na potrebe maloga čovjeka. Vidio je sva stradanja hrvatskoga čovjeka u ono doba kraljevine i u Zagrebu osnovao Caritas, koji znači “ljubav, Bog na djelu”.
Caritas je u onim trenucima naše povijesti odigrao veliku ulogu. Možemo reći da su u Caritasu, pod njegovim krovom svoje sklonište mali i mali i odrasli. Bila su to teška vremena, a ljubav je uvijek dosjetljiva, i naš je kardinal bio hrabar stati u obranu života svakoga Božjega stvorenja. Kad se danas govori o tome, kad se otvaraju arhivi, otkrivaju se istine o njegovoj ljubavi prema svakome čovjeku, jer je čovjeka gledao kao Božje stvorenje, i činio je što je mogao da bi ga spasio, rekao je o. Peranić.
Pojasnio je kako je za blaženog Alojzija Krist Isus prvi u redu stvaranja, on je početak u redu otkupljenja. Zbog njega i za njega smo stvoreni, po njemu smo spašeni, u njemu smo već sada dionici njegovog uskrsnuća. Upravo to je vodilo našega kardinala da bi u onim najtežim trenucima svoje povijesti bio jak, da ne bi nikada popustio pred zlom, da je uvijek ostao vjeran onome što je stavio u biskupski grb “U tebe se Gospodine uzdam”.
Samo je u Gospodinu bilo njegovo pouzdanje. Kad je bio osuđen na montiranom procesu 1946., jer nije htio odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Rima, ostao je vjeran Papi do svoga mučeništva, završio je osuđen na 16 godina teške robije u Lepoglavi. U liku Samarijanca u molitvi je snažio mladiće da bi izdržali na putu svoga križa. Kad je bio odveden u rodni Krašić, posebnu brigu vodio je o svojim svećenicima, naročito mladim svećenicima. Poticao ih je, da bi znali biti jaki pred strahotama i posljedicama koje su ostale od rata, da ih ne bi uvukli u svoje mreže. Hrabrio ih je da bi ostali vjerni Bogu i svome narodu, podsjetio je propovjednik.
Danas mi toga čovjeka imamo kao primjer pred sobom. Naš je blaženik za nas svet, i možemo reći da nam danas progovara kao Samarijanac, onaj milosrdni koji je u Isusu pokazao svu svoju veličinu. Samarijanac iz prispodobe je Isus koji je došao k nama, koji je postao jedan od nas da bi nama pomogao, da bi u sakramentu pomirenja liječio naše rane, da bismo u bolesničkom pomazanju bili okrijepljeni tim sakramentom da bismo znali da je on onaj koji nas ljubi i da ćemo se jednoga dana naći s njime oči u oči.
Molimo Gospodina da kad dođe vrijeme, naš blaženik postane svetac kako bi molio za svoj narod onom istom ljubavlju kojom ga je vodio u najtežim vremenima, zaključio je o. Peranić.
MISIJA / IKA
