Kako je Vanja Špiljak postao moćan i bogat?

U Münchenu je nastavljeno suđenje bivšim djelatnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.

Na pitanja je u ponedjeljak, 4. srpnja, odgovarao bivši bavarski sudac Bernd von Heintschel-Heinegg koji je svojevremeno ispitivao bivšeg Udbina agenta Vinka Sindičića. Spomenuo je među ostalim Sindičićev iskaz da je Perković organizirao akciju oko Đurekovićeva, a uz pomoć svog doušnika Pratesa.

Važna točka bio je ključ garaže, rekao je bivši sudac, istaknuvši da je kao nalogodavca naveo komunističkog političara Miku Špiljka.

“Tko je naredio prema Sindičiću ubojstvo Đurekovića?”, upitao je Mustačev odvjetnik. Svjedok je rekao – Mika Špiljak i dodao kako je prema tom iskazu Perković preuzeo organiziranje ubojstva Đurekovića. Perković je Pratesu davao naloge, prenio je svjedok Sindičićeve riječi odvjetniku.

Mika Špiljak urlao je na Mustača i dao nalog za likvidaciju Đurekovića

Svjedočeći u travnju prošle godine Vice Vukojević, predsjednik Društveno-političkog vijeća Sabora nakon prvih demokratskih izbora i umirovljeni član Ustavnog suda Republike Hrvatske, potvrdio je da mu je Franjo Vugrinec (koji je bio istaknuti djelatnik Udbe, te šef Centra SDS Zagreb 1982. i 1983. godine, a naslijedio je Zdravka Mustača, no također je ostao i u obavještajnom sustavu Republike Hrvatske čak nakon 1991. godine) negdje u proljeće 2012. godine kazao da je Mika Špiljak dao nalog Mustaču za pokretanje Đurekovićeve likvidacije. Po Vukojevićevim riječima, Vugrinec mu je rekao da je Mika Špiljak urlao na Zdravka Mustača da kako se može dozvoliti da neko objavljuje takve knjige s takvim sadržajem, da se takve knjige šire po Hrvatskoj te da se to mora spriječiti.

Vukojević je, odgovarajući na vrlo detaljna pitanja njemačkog državnog odvjetnika Lienharda Weissa, opisao tehnologiju odlučivanja, pripreme i organizacije ubojstva Stjepana Đurekovića, prema onome što mu je priopćio Vugrinec.

Govoreći o INA-i, Vukojević je naveo da je INA u komunizmu bila poznata kao društvo „Petar Fleković i sinovi“, referirajući se na tadašnjeg generalnog direktora INA-e koji je s mjesta predsjednika vlade SRH po partijskom zadatku postavljen za direktora INE sa zadatkom da sredi stanje u INA-i i utječe na sinove narodnih heroja Josipa Broza, Mike Špiljaka i Mate Ujevića kojima je INA služila za uhljebljenje.

“Crveni manageri”

Đureković, koji je prije bijega u Njemačku radio kao direktor marketinga u INA-i, zbog saznanja o kriminalu u INA-i koje je imao i koje je objavio u nekoliko novinskih članaka objavljenih u emigraciji, ali i u jednom od svojih romana “Crveni manageri“, postao je opasan svjedok koji je mogao ugroziti meteorsku karijeru Mike Špiljka baš u trenutku kada je Špiljak trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ.

Zaštita Špiljka – motiv ubojstva?

Prema optužbi, motiv Đurekovićeva ubojstva krije se upravo u tome da je Đureković bio potencijalno opasan svjedok protiv Špiljka i nekih drugih osoba koje su navodno bile umiješane u kriminalne radnje u INA-i, a koje je policija tada istraživala.

Upravo je zaštita Vanjke Špiljka, sina narodnog heroja i visokog jugoslavenskog komunističkog dužnosnika Mike Špiljka, i prikrivanje njegove umiješanosti u kriminal u INA-Commercu, kao i umiješanost Aleksandra Miše Broza, sina Josipa Broza Tita i Milana Ujevića, sina narodnog heroja Mate Ujevića, prema navodima iz presude Krunosavu Pratesu, bila je ključni razlog za davanje naredbe za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Vanjka Špiljak već je svjedočio na suđenju Perkovićevu doušniku Krunoslavu Pratesu kada je poricao bilo kakvu povezanost bilo s kriminalom u INA-i, bilo s ubojstvom Đurekovića.

Špiljak tvrdi: Đurekovića nisam ni upoznao

Na 54. ročištu u procesu pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu prije godinu dana svjedočio je i Vanja Špiljak tvrdeći da je optužbe o malverzacijama u INA-i pokrenuo nekadašnji visoki jugoslavenski i slovenski dužnosnik Stane Dolanc.

Poduzetnik u sedmom desetljeću nastanjen u Zürichu, Vanja Špiljak pred sudom je svjedočio da je u INA-i radio od 1968. do 1971. i nakon povratka iz inozemstva, od 1976. do 1987., te je u pojedinostima objašnjavao po kojim je načelima funkcionirao tadašnji SOUR INA.

Od 1. rujna 1981. do 1. rujna 1983. radio je kao pomoćnik direktora INA Commerca, no Špiljak, kako kaže, nije sudjelovao u poslovima vanjske trgovine s obzirom na to da je u rujnu 1982., započeo proces istraga oko mogućih malverzacija unutar INA-e u kojima je i sam sudjelovao.

U rujnu 1983. prešao je u poslovodni odbor SOUR-a INA, zadužen za poslove s JNA, gdje je ostao do 1987., kada je otišao u Švicarsku. No istraga je, kako je nadalje svjedočio Špiljak, vođena i protiv njega samog.

“Istraga je vođena i protiv mene zbog anonimne dojave jednog od djelatnika INA-e, točnije INA Commerca i to za dva slučaja. U listopadu su policajci izvršili pretres mog ureda i zaplijenili mnoge spise”, rekao je Špiljak.

Špiljak je objasnio kako je o razlogu istrage saznao mnogo kasnije, kada se Hrvatska spremala za ulazak u Europsku uniju i kada je osnovano saborsko povjerenstvo koje se bavilo ovim pitanjem.

Đurekovića, koji je ubijen u srpnju 1983. Špiljak, kako kaže, nije upoznao.

U razgovoru s ocem Vanja je zaključio da se glede svih optužbi na njegov račun radilo o intrigama.

“Ja precizno ne bih mogao odgovoriti na pitanje tko stoji iza toga. No Stane Dolanc je, protiv svih normi, izišao u medijima s tvrdnjom o pronevjeri od 4 milijuna dolara, prije rezultata svih istraga. On je tjedan dana kasnije govorio o 2 milijuna. I to u nedjeljnom dnevniku koji je bio gledan u čitavoj Jugoslaviji”, rekao je Špiljak.

Optuženog Zdravka Mustača, Špiljak je upoznao još u osamdesetima na jednom od sastanaka vezanih uz pitanje društvene zaštite, a Josipa Perkovića upoznao je nakon svog svjedočenja u procesu protiv Krunoslava Pratesa.

Vanja Špiljak i ostali postali su još moćniji i bogatiji nakon ’90-e, surađujući u pljački sa svim ‘novim’ vlastima

“Dugogogdišnji komunistički moćnik Mika Špiljak bio je u prvoj polovici 1980-ih na vrhuncu moći, a Mikin sin Vanja Špiljak bio je jedan od predvodnika pljačke INA-e”, rekao je dr. sc. Josip Jurčević, autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’.

“Kad su državna tijela počela istragu, svi su putovi vodili prema Vanji, pa je Mika Špiljak i njegov klan zataškao istragu žrtvovanjem Đurekovića i smjenom Pavla Gažija, sekretara (republičkog ministra) milicije u komunističkoj Hrvatskoj”, ističe dr. Jurčević.

“Ono što je najstrašnije za sadašnju Hrvatsku, jest da su Vanja Špiljak, Mišo Broz i ostali postali još moćniji i bogatiji nakon 1990., surađujući u pljački sa svim ‘novim’ vlastima”, upozorava dr. Jurčević.

SDP-ova vlast sa Zoranom Milanovićem na čelu grčevito se opirala izručenju, ali ne zbog toga što voli Perkovića i Mustača ili zbog toga što bi njihova svjedočenja kompromitirala ionako već kompromitirani režim bivše Jugoslavije.

“Glavni razlog opiranja izručenju je strah da bi Perković i Mustač na neutralnom terenu u Njemačkoj mogli iz prve ruke posvjedočiti o teškom kriminalu – organiziranim pljačkama i političkim ubojstvima – koji se u Hrvatskoj događa i nakon 1990., a u svemu sudjeluje stara komunistička struktura te njihovi biološki potomci i ideološki klonovi”, zaključuje dr. sc. Jurčević.

Špiljak poslovno utjecajan u Hrvatskoj i ‘regiji’

Vanjka Špiljak (iako se obično predstavlja kao Vanja, pravo mu je ime Vanjka) danas je ugledni poslovni čovjek koji živi u Švicarskoj i ima poslovne interese u zemljama bivše Jugoslavije. Bavi se prvenstveno trgovinom nafte i ugljena, vlasnik je švicarske naftne kompanije Mitan Handels koja opskrbljuje NATO, UN i trgovce naftom. U fokus hrvatske javnosti došao je 2014. kad je objavljeno da mu je dodijeljena koncesija za gradnju marine u Novom Vinodolskom, u kojem inače vikendicu ima i Josip Manolić.

“Povlačim se polako iz naftnog biznisa, a budućnost vidim u hrvatskom turizmu”, rekao je u razgovoru za Jutarnji list. Njegov je otac još sredinom 60-ih u malom mjestu Smokvica, udaljenom desetak kilometara od Novog Vinodolskog, sagradio vikendicu u kojoj je obitelj ljetovala. Mlađi Špiljak, danas 70-godišnjak, svako ljeto provodi u toj vikendici. Marina bi trebala biti njegova prva investicija u Hrvatskoj.

Slovenski znanstvenik otkrio kako je hrvatska Udba (današnji tajkuni) stjecala prve milijune

Dr. Rado Pezdir, predavač ekonomije matematike i matematike ekonomije na nekoliko slovenskih fakulteta, dao se u proučavanje dokumenata bivše Službe državne sigurnosti i starih veza tragajući za prvim milijunima koje su stekli slovenski tajkuni, no otkrio je i neke hrvatske, poput obitelji Tedeschi, Špiljak i druge.

Gostujući krajem lipnja u emisiji Bujica dr. Pezdir rekao je da se kod kupovine aviona od strane Špiljka, radi o čistoj pljački i za to ima dokumente, te dodao: “Ima dokumenata gdje jasno piše da talijanska mafija direktno investira u hrvatske marine. Mogu komunisti relativizirati EU, ali koji im je argument za suradnju s talijanskom mafijom?”, zapitao se slovenski znanstvenik.

U videu HRT-ove emisije “Javna ponuda” spominje se obitelj Tedeschi, Vanja Špiljak, Vojko Santrić, također i INA, Velebit, šverc cigareta i heroina za Udbu, offshore tvrtke pod pokroviteljstvom Komunističke partije i UDBA-e.Presuda Perkoviću i Mustaču krajem srpnja

Podsjetimo, postupak bivšim djelatnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču počeo je 17. listopada 2014., poslije više od 21 mjesec suđenja, saslušavanja desetaka svjedoka i vještaka i poslije prikupljanja i obrade više tisuća važnih Udbinih i sudskih dokumenata, ide svome kraju. Josip Perković u samici münhenskog zatvora Stadelheim sjedi oko 2,5 godine, a Zdravko Mustač oko dvije godine.

Sedmi senat Višeg zemaljskog suda u Münchenu sudi im za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Njega su u garaži tiskari u Wolfratshausenu pokraj Münchena krajem srpnja 1983. godine ubile Udbine ubojice, a garaža je bila u vlasništvu Perkovićeva doušnika Krunoslava Pratesa.

Postupak je razotkrio mnoge činjenice o akcijama koje je protiv hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj poduzimala bivša Služba državne sigurnosti, kako savezna, tako i njezine republičke centrale. Sud je izveo niz dokaza o načinu funkcioniranja Udbe, o načinu organiziranja i izvođenja akcija u inozemstvu, u mnogim dokumentima jasno se pokazala isprepletenost bivše komunističke partije s vrhovima Udbe koji su joj poslušno služili. Niz bivših Udbinih djelatnika svjedočili su pred bavarskim sucima tako da zataje što više činjenica, ili pak da umanje odgovornost svoju i svojih kolega za ubojstva i teror nad političkim protivnicima bivše partije i vlasti.

Njemačko državno odvjetništvo vodi istrage o još nekoliko ubojstava hrvatskih političkih emigranata, koje su prošlih desetljeća počinile Udbine ubojice na prostoru Njemačke.

Izvor: ovdje

Odgovori

Skip to content