MARKO JURIČ: Prekucavanje povijesti ili antifašistička historiografija
Ponovo je u modu ušlo povijest hrvatskih kraljeva pretvarati u bajku. Neki dan mi je Damir Novotny u emisiji ‘objasnio’ kako je Ladislav Arpadović prvi hrvatski kralj, a ne neki tamo Tomislav. Danas Jutarnji donosi tekst Ante Tomića s istom poantom. Bit će, po takvima, da Hrvati nisu ni postojali do 1945. godine.
Zanimljiv je to fenomen prekucavanja povijesti. Prekucavanjem se bave krivotvoritelji, lopovi, šverceri ukradenih auta koji na staru i tvrdu šasiju hrvatske povijesti prekucavaju jugoslavenski kriptogram. Jedini problem takvih uradaka je što se prekucavanje uvijek vidi, ako se čovjek malo bolje zagleda. Pogotovo ako se zatraži provjera dokumenata, kradljivci opsuju i pobjegnu. Upravo tako izgleda ta tzv. antifašistička historiografija, poput prepravljene šasije, prometne, knjižice vozila, kupoprodajnog ugovora. Nevještom i dobronamjernom naivcu ona ‘objašnjava’ da je hrvatska povijest bajka temeljena na mitovima, a Hrvati tek odmetnuta skupina nekog većeg susjednog plemena.
Na kraju se sve svodi na to kada razgolitite te mudobubregaške umnike. Vidite da su u svojoj biti, ljudskoj naravi, identitetu to oni sajamski konjokradice, oni dileri ukradenih automobila, oni krezubi šibicari koji ‘drpi i zbriši’ metodom cijeli život prodaju jednu te istu foru male papirnate kuglice, koju su tog jutra uz burek sažvakali, pustili je da se malo osuši, a onda navlače naivce da pogađaju gdje se nalazi.
Možda to i nisu loši ljudi. Možda bijeda njihovih obitelji, lopovske tradicije, nesretnog djetinjstva ili tko zna što i od njih gradi lopove. Jedna starija neprekucana povijest ih ovako opisuje:
‘I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.’
Tvrde su riječi istine za onog tko ih ne živi, žuljave do bola. Stoga, kako bi čovjek opstao u tolikom proturječju savjesti nužan mu je ateizam kao ideološki temelj. Zanimljivo je da Isti tekst opisuje baš tu ‘pretvorbu i privatizaciju’ intelektualnog bogatstva u jeftini i isprazni ateizam:
‘…ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.’
Tko se prepozna u ovim opisima, možda još ima nade za njega. Doduše, prije toga bi morao vratiti ukradeno i priznati prekucano.
Izvor: ovdje
