Ljetno doba, osobito lipanj i srpanj, svake godine su mjeseci najintenzivnijeg djelovanja velikosrpskih odnosno komunističkih laži i krivotvorina. Tu se uvijek stvara vrlo maštovita „šarena laža“ kombinirana od Jasenovca, Jadovnog, pa do istrunulih, pa ponovo oživjelih „blagdana“ u kojima se slave zločini kao što su „Dan borca“ i „Dan ustanka“.

U to obilje bajki i izmišljotina nekako se neprimjetno „uklapa“ i mit o „Nikoli Tesli, znamenitom srpskom naučniku“. Rođendan tog giganta hrvatske i svjetske znanosti prigoda je za „osvježavanje“ mita o Tesli Srbinu. Taj mit živi već 125 godina i uvijek se nanovo „podgrijava“ ne bi li se Teslu „zabetoniralo“ ne samo kao Srbina iz Hrvatske, nego i kao Srbina iz Srbije. Propagandna buka oko „Tesle Srbina“ osobito se pojačava uoči okruglih obljetnica kao što je ovogodišnji 160. rođendan hrvatskog velikana.

Taj mit započeo je svoj put još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, kada su velikosrbski stratezi tadašnjeg vremena osmislili lukav plan. Najprije u skladu s „Načertanijem“ uvjeriti sve ljude pravoslavne vjere da su Srbi, a onda ih nagovoriti da zatraže od država u kojima su živjeli da traže poseban teritorijalni entitet koji bi bio pogodan za kasnije priključenje Srbiji.

„Fora“ je bila u „čerupanju“ dva umiruća carstva koja su izdisala upravo na tom kraju 19. stoljeća – Tursko i Austro-Ugarsko. Znalo se je da će prva „riknuti“ Turska, pa bi na njezinom lešu Srbija trebala stvoriti „novo Dušanovo carstvo“ i time preduhitriti Rusiju i Austriju.

Unutar Austrije, a kasnije Austro-Ugarske trebalo je proglasiti da se tek sada stvaraju „moderne nacije“, pa kada se to carstvo raspadne, svatko treba „uzeti svoje“. Drugim rječima, koliko god ljudi se može uvjeriti da su Srbi, mjesta gdje stanuju otkinuti od Hrvatske. Sva ranija povijest se briše.

U svrhu takvog cilja pokrenuli su urnebesnu propagandu u kojoj je glavnu riječ vodio list „Srbobran“ koji je izlazio u Zagrebu, a financije su bile u Biogradu, danas Beogradu. Ipak, nedostajalo im je neko veliko ime preko kojega bi reklamirali „srpstvo“ širom svijeta.

Kada se je pročulo da je jedan čovjek pravoslavne vjere i još k tome svećenikov sin postao svjetski slavan izumitelj, to su shvatili kao „bingo“ koji je do tada nedostajao. Od tog trenutka u ranim 90-tim godinama 19. stoljeća, Nikola Tesla im je bio glavna tema u svjetskoj promičbi „srpstva“. U toj galami glavnu riječ vodio je Nikola Kosanović, muž najmlađe i najdraže Tesline sestre Marice, koji je svoje ime „prekrojio“ u Nikoladin, ne bi li zvučalo „srpskije“. Sva ta galama stvorila je među pravoslavnim pukom, osobito u Lici, neku vrstu „virtualne Srbije“ u koju su ti ljudi povjerovali, a da bi postala „prava Srbija“ trebalo je pričekati „povoljne prilike“.

U stvarnosti radilo se je o grupaciji pravoslavnih vjernika od kojih su neki ljudi bili popravoslavljeni Hrvati, a neki Vlasi koji su s raznih strana došli s Turcima. Među njima gotovo i nije bilo ljudi koji bi imali neku povijesnu etničku vezu sa Srbijom. Oni su, kako piše Ana Tomljanović u knjizi „Smiljan i okolica“, živjeli u slozi i prijateljstvu s katolicima sve do 1860. godine, kada su zatražili da ih se smatra Srbima. Kako piše srpski pravnik Miloš Obrknežević u djelu „Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, ti ljudi su „privedeni srpstvu“, odnosno „srbizovani“.

Crkva kojoj su ti ljudi pripadali zvala se je Karlovačka arhiepiskopija (po mjestu Srijemski Karlovci) koje je tada bilo u Hrvatskoj. Tu crkvu osnovalo je Austrijsko carstvo zbog vjerskih potreba pridošlica u 18. stoljeću. Ta crkva bila je podređena patrijarhu u Carigradu, pa su ju zato zvali i grčko-iztočnom“. Sami svećenici svoju vjeru su nazivali istočnopravoslavna, kako piše i u krsnom listu Nikole Tesle. Ta crkva ni u kojem pogledu nije bila srpska, nego austrijska kasnije austro-ugarska, u užem smislu hrvatska.

Nikola Tesla rođen je u Hrvatskoj, odnosno u onom njezinom dijelu koji je privremeno bio izuzet od vlasti bana i Sabora zbog opasnosti od Turaka i organiziran kao Vojna Granica ili Krajina, njemački: Militärgrenze. Srpski propagandisti krivotvorili su njezino ime proglašavajući ju „srpskom krajinom“. U stvarnosti je bilo obratno. Njezin zapadni dio (Lika) nazivao se je i Hrvatska granica (Kroatische Granitz). Vojna Krajina ukinuta je i vraćena pod vlast bana 1881. godine, kada je budućem izumitelju bilo 25 godina.

Svi izumiteljevi predci koje je ikada itko u literaturi spomenuo, također su rođeni u Hrvatskoj, još uže u Lici kao njezinom središnjem dijelu. Nikakve dokazive etničke povezanosti tih ljudi sa Srbijom nije bilo niti nema. Pa ipak, svi su ti ljudi „privedeni srpstvu“ i u taj kotao je na poslijetku ubačen i sam izumitelj. Rodonačelnik kasnijeg roda Tesle došao je iz vinodolskoga kraja, dakle bio je Hrvat katolik, što ne osporavaju ni srpski autori.

Sam izumitelj u svom dnevniku za koji srpski propagandisti tvrde da „ne postoji“, ali čitala ga je povjesničarka Ljubica Štefan, ovako opisuje svoje podrijetlo:

„Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (Turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje“.

Oni koji ne vjeruju u taj citat, moraju vjerovati u drugi, a on je zapisan u njegovoj autobiografiji „Moji pronalasci“ (My Inventions) u kojem piše:

„Moja majka je potjecala iz jedne od najstarijih obitelji u državi“.

Najstarije obitelji potjecale su iz razdoblja prije Turaka, a tada u Lici nije bilo ni pravoslavaca, a još manje Srba.

Nikola Tesla prekinuo je svaku vezu sa crkvom nakon odlaska iz rodnog doma, ali ne i s Bogom. Kipar Ivan Meštrović u svojoj knjizi „Uspomene na političke ljude i događaje“ svjedoči da mu je Tesla rekao da u molitvi provede oko pola sata svaki dan, da ne cijeni Vukov jezik kojeg je nazvao „čobanskim“, kao i da „njegova noga ne će više stupiti u Beograd“ (ranije Biograd) u kojemu je ukupno u životu proveo oko 15 sati.

U Americi se nije želio družiti sa Srbima – piše njegov američki biograf John O’Neill. Također navodi da svog nećaka (Nikoladinovog sina) nije mogao smisliti (extremely disliked). S druge strane vrlo se je srdačno družio s Hrvatima u Chicagu za vrijeme velike izložbe, a podkraj života prijateljevao je s nekoliko boksača hrvatskog podrijetla.

Sve se to nije znalo ili se nije smjelo reći u dvije zločinačke tvorevine zvane Jugoslavija, ali nakon raspada te truleži istina se je počela probijati. Suočeni s opasmošću da im već sasvim „srbizovani“ Tesla izmigolji i vrati se svom hrvatskom narodu, promotore velike Srbije zahvatila je panika, pa su smislili ideju da je jedan od predaka Tesline majke bio barjaktar kneza Lazara na Kosovom polju Orlović. To naravno ničim ne dokazuje, a nema dokaza ni da je postojao taj Orlović. No čak i da se sve to može dokazati, Tesla bi bio samo jednu milijuntinu Srbin, jer svaki čovjek nakon 20 generacija u rodu je s oko milijun mrtvih predaka od kojih su mnogi raznih nacionalnosti.

Ti stratezi su svjesni da te akrobacije ne drže vodu, pa nastoje Teslu na druge načine „zabetonirati“ kao Srbina. Beogradsku zračnu luku nazvali su njegovim imenom iako Tesla taj grad nije mogao smisliti. Zrakoplov koji leti za New York također su nazvali njegovim imenom kao da je on iz Biograda otputovao za Ameriku. Kao točka na „i“, Crkva želi urnu s izumiteljevim prahom smjestiti u hram sv. Save, iako Tesla ni jednom nakon odlaska iz Smiljana nije stupio u pravoslavnu (možda ni u bilo koju) crkvu.

U očajničkoj želji da zadrže Teslu kao Srbina i da laž postane istina, na portalima se pojavljuje formulacija da „Hrvati svojataju Teslu“, što je isto kao da se kaže da Nijemci svojataju Goethea ili Rusi Čajkovskog.

Iako je točno da mit o Tesli Srbinu još živi u mnogim glavama, čak i hrvatskim, istina polako topi naslage laži ka rano proljetno sunce debelu masu leda. Ne ide to brzo, ali zaustaviti se ne može. Istina i ovaj put pobjeđuje.

Mario Filipi/dragovoljac.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save