Pobjednica otkrila tajnu recepta za soparnik kojeg je kušao i Ivan Perišić
Premda je na kraju bilo više sudionika nego publike, kao i viška refula bure te manjka stupnjeva uz zraku, mjerilo se prohladnih 15 Celzija, ipak su 12. večeri soparnika u Kostanju, u sklopu 14. dana Mile Gojsalić, pobrale sve pohvale.
Jer sudionici ovogodišnjeg nadmetanja za epitet najboljeg soparnika – zaštićene delicije poljičkog kraja – i te kako su se potrudili i pred žiri izložili izuzetno kvalitetnu namirnicu.
Pa su tri prvoplasirana jela od tijesta, blitve, luka, kapule te maslinova ulja, izabrana “utisno“, samo bod ih je dijelio!
A najviše poena, 41, i najviše pohvala za svoj trud dobila je Davorka Zeljković iz Doca Gornjeg, kojoj je uručena i zlatna statua “Poljičanke sa soparnikom“.
Koja je tajna, koje je to umijeće koje 48-godišnjoj domaćici već godinama osigurava niz nagrada na raznim nadmetanjima, pokušali su doznati svi, pa i mi.
– Tajna ostaje u mom srcu, no sve vam je bitno. Soparnik osvaja i okusom i mirisom, a najvažnije je da budu domaći sastojci. Triba imat i iskustva, uhvati se ruka za pravit soparnik, a ja već 28 godina imam i bračnog staža i rada s tijestom, kao i puno statua Poljičanke – u dahu nam je kazala Davorka, nakon brojnih čestitki za novu pobjedu, te zadatka, a ujedno i časti da kao pobjednica večeri soparnika, trećeg dana manifestacije Dani Mile Gojsalić napravi soparnik za vrhunskog nogometaša Ivana Perišića kojemu su njegovi Poljičani namijenili nagradu “Mile Gojsalić – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta“.
Majstoru sa zelenog travnjaka priznanje je uručeno zadnje večeri ove “fešte i očuvanja tradicije poljičke kneževine“, također na pozornici na Trgu svetog Mihovila pred istoimenom crkvom u srcu Kostanja.
Ivka ima ‘triple-triple’
Pokušali smo i od drugoplasiranih, sa 40 osvojenih bodova, doznati kako se radi ta slasna, zaštićena i svugdje hvaljena delicija.
– Dite moje, nema vam tu tajni! Puno iskustva i dobri sastojci, a i muž ima važnu ulogu. Pa ako sam ja iz Livna mogla naučiti pravit dobar soparnik, svatko može – dok nam pokazuje “fete“ i daje na kušanje drugoplasiranog soparnika, tako nam zbori 71-godišnja Ivka Beović iz Gata, a suprug, godinu stariji Tonko, pojašnjava dalje:
– Drva moraju biti vrhunska, grabovina je najbolja, ali i malo lozovine triba imat na kominu. U pedeset godina braka uhodalo se nas dvoje kako ćemo napraviti pravi soparnik. Bili smo na svih 12. Večeri soparnika i sve je kod nas dvoje u znaku trice. Tri puta smo bili prvi, pa tri puta drugi i tri puta treća, a i tri godine bez nagrade. Evo, kušajte naš ovogodišnji srebrni soparnik, ima vam i peršina u njemu – nanizao nam je Tonko puno savjeta, žaleći jedino što su ih vremenski (ne)uvjeti spriječili da pred publikom na tratini uz crkvu i ne ispeku, na licu mjesta – poljički soparnik.
Budući na nadmetanju u borbi za statuu “Poljičanke“ i veoma važno priznanje u poljičkoj kneževini, mogu sudjelovati samo oni s tog područja – bilo rodom ili udajom. Stoga je 14 soparnika na ocjenjivanje stiglo iz Trnbusa, Dubrave, Tugara, Gata, Dugog Rata, Zvečanja, Krila Jesenica, Kostanja… Rukave je zasukala i soparnik ismijesila i trudnica Nensi Očašić, koja broji “sitno“ do poroda.
Njih pet osmašica…
– Još 15 dana… Pomagao mi je suprug Ivan – skromno će Nensi iz Gata, dok puno priče nije bilo ni od pet djevojaka: Ana Pupačić, Klara Vladanović, Milica Šarolić, Rafaela Jelčić i Matilda Škarica. Djevojke su najbolje učenice osmog razreda osnovne škole “1. listopad 1942.“, pa su podigle i zastavu ovogodišnjih Dana Mile Gojsalić, a zatim, uz pomoć baka iz Podgrađa i Kostanja, napravile i svoj soparnik za nadmetanje.
– Lako je bilo praviti soparnik, to vam mi znamo – koncizno će cure u svom debitantskom nastupu, a u ulozi “novopečenih“ spravljača soparnika i natjecatelja našli su se još i Marin Uzinić iz Dubrave te Nevenka i Damir Šarić iz Doca Gornjeg, kao i Vinka Novaković iz Tugara, a rodom iz Dugopolja.
Ovog puta nisu uspjeli dovoljno “šarmirali“ žiri za nagradu, no zato je to za rukom, bolje reći tijestom uspjelo Anki Mandić iz Tugara, koja je sa 38 bodova zaslužila brončanu Poljičanku.
– Ajme, fali mi u kolekciji srebrna – kroz osmjeh nam se požalila 66-godišnjakinja koja je prvi soparnik napravila sa 17 godina, uz pomoć – svekrve. A zatim godinama osvajala nagrade, tek joj fali – srebro…
Imoćani oduševili
Hrvatski puhački orkestar te Gradska glazba Imotski, a sve pod ravnanjem maestra Ivana Glibote Crnoga, uz sopranisticu Mariju Buzdovačić, svojim koncertom oduševili su okupljenje. Unatoč hladnom vremenu, te buri koja je “nosila“ tonove i zvuk, Imoćani su zagrijali publiku, pobravši gromoglasan pljesak.
Žiri u mukama
Ukupno 14 soparnika doneseno je na ocjenjivanje pred žiri u sastavu: Mira Kuvačić predsjednica, Marija Prelas, Miljenko Vrkić, Ante Markičević i Nino Car.
– Ujednačena je kvaliteta soparnika i bilo je teško odlučiti, mala je razlika – dok je upisivala ocjenu za pobjednički soparnik govori nam Mira Kuvačić, otkrivajući što to sve čini dobar soparnik:
– Od izgleda, ukusa i tijesta i blitve i sastojaka, pa kako je pečen, kako je izrezan, da li je dobro i ravnomjerno ufrnjokan, te debljina tijesta koje ne smije biti žilavo,… Sve gledamo!
Muški dio žirija nam je usput otkrio kao se okus jednog soparnika, prije kušanje drugoga, naravno “briše“, odnosno “pere“ dobrim vinom….
Svaki soparnik svoj đir ima
Iako se radi o soparniku, rekli bi istom jelu, ima i razlike. Tako se u Gornjim Poljicima soparnik zove zeljanik jer su imali manje blitve, u Donjim Poljicima nosi ime uljenak jer su oni imali dovoljno ulja, pa su i donju i gornju stranu soparnika mazali maslinovim uljem. U Srednjim Poljicima mnoge domaćice dodaju u soparnik i peršin, jer ipak detalji čini razliku…
Izvor: slobodnadalmacija.hr
