GONG, platforma 112, i maligni Teršelićkin “Centar za mirovne studije” se izrijekom spominju u papirima koji su hakirani iz Sorosevih arhiva, a uz njih se spominju, kao “dokazani saveznici” Soroseve fundacije, Biljana Borzan, Tonino Picula, Jozo Radoš, Ivan Jakovčić, i Davor Škrlec.

Od 750 eurparlamentaraca, 226 je na tom popisu ljudi koje Soros očito smatra lojalnima sebi, a ne svojim nacionalnim državama i biračima. Dakle, praktički je jedna zavjerenička organizacija, koja zagovara “transparentnost” u politici, ali sama djeluje vrlo netransparentno i služi se zavjereničkim i zaplotnjačkim metodama da bi na vlast dovela svoje ljude posvuda, blizu preuzimanja vlasti u EU, na koju ima ogroman utjecaj. Veći od birača, svakako, jer i njih kontrolira preko medija u kojima je još više njih lojalno Sorosu nego u politici. U pravilu, svaka inicijativa koja dolazi od Sorosevih ljudi i udruga, ma kako bile marginalne, dobiva ogroman i pozitivan publicitet, dok oni koje on smatra neprijateljima uvijek dobivaju ogroman negativni publicitet. Od onih koji nisu iz Hrvatske, valja s popisa “Soresevih ljudi” u europarlamentu zabilježiti Ollie Rehna, a posebno je zanimljivo da među “njegovim ljudima” ima i članova Europske pučke stranke, i to ne tako malo: njih tridestak, iako većina dolazi iz redova zelenih i socijaldemokrata, te liberala. Kako god, Soros ima svoje ljude svugdje, u svim strankama, i svim državama.

Kad se pogleda koliko je projekata Soros organizirao samo na razini EU, i koliko je potrošio na to, može se tek pretpostaviti koliko je potrošio na projekte u pojedinim nacionalnim državama. I koliko je onih u samom hrvatskom parlamentu koje smatra “svojim ljudima”. U papirima je procurilo i izvješće GONG-a koje su nakon izbora za europarlament 2014. poslali krovnoj organizaciji “Otvoreno društvo”, gdje oni pišu da su zadovoljni, i otvoreno navode koje kandidate podržavaju, a koje ne, te daju kratak pregled životopisa svih koji su ušli, i daju procjene. Naročito su se obrušili na Marijanu Petir i Ružu Tomašić. O Plenkoviću nisu rekli ništa – reklo bi se, nit’ smrdi nit’ miriše, što se Sorosa tiče, tek su stavili njegov životopis. GONG se, međutim, uvijek predstavljao kao “neutralan” nadgledatelj izbora, a ovi papiri dokazuju da je i te kako pristran, i ne samo to – već da se u osnovi radi o izdajničkoj organizaciji čija lojalnost nije spram Hrvatske već vanjskog centra moći, koji preko njih ostvaruje svoje interese u Hrvatskoj, preko korumpiranja demokratskih procesa u korist onih koji su bliži idejama koje zastupa Soros. To bi, u normalnim okolnostima zdrave demokracije, koja ne dozvoljava vanjskim čimbenicima sumnjivih motiva da utječu na rezultate izbora i kroje ih po svojoj volji, trebalo voditi ili do zabrane djelovanja GONG-u, naročito zabrane nadgledanja izbora – jer su oni tu očito u sukobu interesa – ili do zabrane financiranja nevladinih organizacija novcem stranih veleposlanstava i međunarodnih organizacija kojima sama RH nije odobrila takvo djelovanje i financiranje, svakoj ponaosob. Naime, netko tko se bavi “nadgledanjem izbora” ne može istovremeno podržavati “stranke lijevog centra”, što je navedeno kao jedna od osnovnih zadaća organizacija koje djeluju pod Sorosevom kapom.

HDZ nije među favoritima Sorosa, što nije niti čudno, ali valja napomenuti da je tvorac ekonomskog programa HDZ-a, Hans Werner Sinn, jedan od najboljih i najutjecajnih europskih ekonomskih stručnjaka, često ulazio u polemike sa Sorosem – na stranicama project-syndicate.org, gdje ima redovitu kolumnu, a koji financira upravo Soros. To bi moglo upućivati na vezu između njih, no izgleda da je ipak nema, jer se Soros i Sinn razilaze u gotovo svim ključnim političkim i ekonomskim pitanjima. Naročito oko toga bi li Njemačka trebala zadržati euro, oko pitanja migracije, i oko pitanja integracije EU te brexita. Dok je Soros bio veliki protivnik Brexita, Sinn je ukazivao da su britanski zahtjevi, upravo zbog imigracije, legitimni. Dok Soros otvoreno zagovara maksimalna socijalna prava za imigrante, dotle Sinn upozorava da će to nužno dovesti do erozije “države blagostanja” koja djeluje kao magnet za imigrante – ne samo izvana, nego i one unutar EU, gdje spadaju i Hrvati, upravo u bogatim zemljama zapada koje moraju, kaže, naći ravnotežu između slobode kretanja, koja je temeljni princip EU i ne smije se ograničavati, kvalitete “države blagostanja” koja će nužno erodirati pod pritiskom ne samo izbjeglica nego i migranata unutar same EU – a godišnje deseci tisuća Hrvata odlaze u Njemačku – i “uključivanja”. Što to znači za Hrvate? Sinn kaže da danas imigranti iz EU, ako ne pronađu posao unutar 6 mjeseci, imaju pravo na program Hartz IV koji im omogućuje da praktički doživotno parazitiraju na njemačkoj socijali, uz dječji doplatak za “obitelji s pet djece od 1,335 dolara mjesečno – “više nego dvostruka mjesečna plaća u Bugarskoj ili Rumunjskoj”, kaže Sinn koji to pravo želi ukinuti. Sorosev cilj je pak što više migranata iz siromašnih država kako EU tako i izvan nje u bogatim zapadnim državama, kako bi se promijenio tamošnji politički krajolik – u konačnici, svi oni s dobivanjem državljanstva postaju birači ljevice, koja će im osigurati nastavak života na socijali.

Dokumenti koji su nedavno procurili iz Sorosevih prepiski i arhiva, afera “dc leaks” nisu privukli ni blizu toliko pažnje kao nedavno “Panama leaks” – iako je ovime dokazano ono o čemu sam svojevremeno pisao, da iza “Panama leaksa” stoji osobno Soros, odnosno organizacija “slobodnih novinara” koju on osobno kontrolira i financira gotovo u cijelosti, te kontrolira sve dokumente koji su procurili. Tako su “selektivno” procurili dokumenti koji “ukazuju” na Putina, iako se on osobno čak ni u tim dokumentima ne spominje, što je posve u skladu sa Sorosevom agendom da treba ukloniti i njega, i sve one za koje on smatra da su “prijetnja” demokraciji kako je on vidi, dok je s druge strane pranje novca od strane Rotschilda i ostalih ostalo negdje u arhivama koje nisu dostupne javnosti. Ukratko, ovo dokazuje da se radilo upravo o onom o čem sam pisao, da je “Panama leaks” obavještajna operacija CIA-e i Sorosa.

Kao što je i “Soros leaks” obajveštajna operacija Putina, ni to nije sporno, kao odgovor na to. Prije nego Putina proglasite jednostrano negativcem, čisto zbog diktatorskog stila vladanja Rusijom (koja nikakav drugi stil ni ne želi) i pravoslavnih veza Rusije i Srbije – razmislite o ovom: Putin je, kao i Erdogan u Turskoj, demokratski izabrani, iako ne baš liberalan, predsjednik. Soros djeluje zaplotnjački, kao i Gülen u Turskoj, koristeći međusobno povezane klanove u obavještajnim službama “suverenih” država, medije, i NGO-kler koji kontrolira kako bi kontrolirao i usmjeravao ishode izbora. Turci imaju izraz “deep state” za takav klan kod sebe, a mi to obično zovemo “udbaškim strukturama”, više zbog načina djelovanja u tajnosti i mimo zakona i demokratskih procedura, nego zbog izravne veze tih struktura sa starom Titovom udbom, iako ta veza svakako postoji.

On i ne skriva previše da to radi, ali to objašnjava “većim dobrom”. Uklanjanjem “antiliberalnih” režima poput ne samo Putinovog, nego i Orbanovog, a do nedavno i vlade u Hrvatskoj – one Karamarkove (“spriječili smo orbanizaciju Hrvatske”, rekoše tada, iako Karamarko, na žalost, nije bio kalibar jednog Orbana). No, naravno, kad bilo tko pravda svoje postupke koji idu protiv demokracije ili bilo čega legitimnog “većim dobrom” može se slobodno reći da se radi o sociopatu koji na taj način zapravo samo pravda, pred samim sobom ili javnošću, svoju megalomaniju i želju za prekrajanjem svijeta prema svojim idejama “dobra”, a protivno željama onih koji će po zakonima koje njihova vlada donese morati i živjeti. Zapravo, sve što je vidljivo iz tih papira upućuje da je Soros ne samo “krojač Hrvatske”, nego i “krojač EU”. Činjenica da je star, ne treba nikog tješiti. Njegov sin Alex, koji dijeli njegova uvjerenja proizašla iz filozofije Karla Poppera, njemačkog filozofa koji je Sorosu bio profesor na fakultetu, se već slikao s Hillary Clinton i sve upućuje da ćemo u njemu imati novu verziju Ernst Stavro Blofelda iz Bonda, što je lik koji je najbliži onom što Soros stvarno jest. A Popperova filozofija je da treba “uništavati netolerantne društvene skupine”, zanemarujući da takve u stvarnosti ne postoje – svaka je, sociološki i znanstveno a ne filozofski gledano, upravo onoliko netolerantna koliko joj prilike u danom trenutku dozvoljavaju već i zbog svoje neizbježne unutarnje dinamike, neovisno o tome koje ideje zastupala. Pa tako danas osjetno više netolerancije i isključivosti dolazi upravo od masovnih pokreta koje podržava Soros, od ekoloških i feminističkih do gay i proimigracijskih.

U svakom slučaju, utjecaj Sorosa i njegovih ideja je veći nego što većina ljudi želi priznati. Taj utjecaj je u svakom slučaju antidemokratski, jer ide za nametanjem jednog stava kao jedinog ispravnog, jedne političke opcije kao jedine ispravne, i u konačnici za jednoumljem oko svih bitnih društvenih pitanja, s demokracijom kao fasadom. Politika koju on svojim milijardama gura ide na štetu masa, a u korist isključivo elita. Imigranti će, u konačnici, od tih politika isto imati tek štetu, jer ta politika siromašne, ali manje-više časne seljake koji skromno žive od skromog znanja u svojim zemljama pretvara u društvene parazite s društvenog dna u bogatim zemljama zapada. No, iako nisu privukli preveliku pažnju medija, Sorosevi papiri pokazuju da ono što su do nedavno brojni analitičari nazivali “teorijama zavjera” nisu nikakve teorije zavjera, već jednostavno – realna politika.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save