DRŽI LI UDBA VEČERNJI? Pročitajte kako su cenzurirali dr. Jurčevića!

PROMISE.HR: VEČERNJI LIST JE UDBAŠKA NOVINA?! – Zabranili intervju dr. Jurčevića jer je rekao bolnu istinu: HRVATSKA JOŠ ROBUJE UDBI!

Na više položaje moći u RH ne puštaju se osobe koje nisu ucijenjene, bilo osobnim ili obiteljskim imovinskim kriminalom, bilo drugim podacima. To je jedna od glavnih poluga kojom tajne službe, a naročito Udba, upravljaju ljudima. U tom se području nalaze i razlozi zbog kojih su Milanović i dugi niz drugih moćnika grčevito i uporno tražili spas za Perkovića i Mustača, a u stvari ponajviše za sebe

Je li Večernji list udbaška novina? Nakon skandala koji se dogodio u subotu, više, čini se, nema nikakve dvojbe. Sramotnu veliku prijevaru priredili su, naime, urednici Večernjeg lista svojim čitateljima u subotu 13. kolovoza, kada su iz lista u zadnji tren izbacili dan ranije najavljeni intervju s povjesničarom dr. Josipom Jurčevićem!

Zašto su izbacili intervju kojeg su u tiskanom izdanju od petka najavljivali kao najzanimljiviji dio subotnjeg političkog priloga? Zbog čega su prevarili čitatelje, koji su zbog te teme i kupili Večernjak?

Zbog Udbe, dakako, odnosno zato jer je dr. Josip Jurčević izravno i argumentirano u svojim odgovorima pojasnio da Udba i danas vlada svim sferama društva, svim hrvatskim institucijama, hrvatskim gospodarstvom i bankarstvom, zbog čega Hrvatska godinama i propada i zbog čega će i dalje propadati u ponor korupcije, zločina i kaosa i zbog čega sve ove godine nismo imali priliku izgraditi pravnu i demokratsku državu.

I umjesto da objave odgovore sveučilišnog profesora koji već godinama istražuje moć Udbe u postkomunističkoj Hrvatskoj, Udbini poslušnici u uredništvu Večernjeg izbacili su intervju te umjesto njega ostavili samo tekst novinara Dražena Ćurića, koji je u par rečenica tek spomenuo da je razgovarao s dr. Jurčevićem, ali je – vjerojatno po uputama urednika – dodao da pretjeruju svi oni koji tvrde da Udba i danas vlada Hrvatskom?!

Tako smo umjesto intervjua s dr. Jurčevićem dobili ‘ni tamo ni ovamo’ kamilicu u obliku Ćurićevog natezanja sa samim sobom te tekst nad kojim se, bez ikakve sumnje, dobrano oznojio – kako bi zadovoljio svoje cenzore, a ne bi posve upropastio temu (no, tema jest upropaštena).

Žalosno je da o ovoj rijetko viđenoj medijskoj sramoti hrvatski mediji nisu ni izvijestili (izuzetak je tek portal Dnevno.hr), premda je riječ o jednom od najvećih skandala u povijesti hrvatskog novinarstva u neovisnoj Hrvatskoj.

Josip Jurčević je, valja istaknuti, u neobjavljenom intervjuu samo ponovio ono što je i ranije javno govorio (samo to glavni mediji nisu nikada htjeli objaviti) i ono što je prije tri godine objavio u svojoj knjizi: ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti‘, kao i ono što je nedavno javno iznio i dokazima potkrijepio slovenski istraživač Rado Prezdir. No ta istina još uvijek se ne smije objaviti u glavnim hrvatskim medijima (treba li uopće spominjati da su ti mediji i danas pod kontrolom ostataka Udbe)!

”Novinar Dražen Ćurić me kontaktirao i primio tekst odgovora, međutim cenzura radi svoje, te se tekst sakati, mijenja bez odobrenja odnosno autorizacije, jer ipak po ne znam koji put Večernji list dokazuje da “neki drugi igrači” uređuju ovu dnevnu novinu“, komentirao je dr. Jurčević izbacivanje svog intervjua iz Večernjeg lista za Dnevno.hr.

Ovdje, zbog svega navedenog, objavljujemo ono što je trebao objaviti Večernji list od subote, dnevnik u kojem je, nakon zabrane objavljivanja razgovora o Udbi, gotovo 90 posto sadržaja zauzeo SDP i HDZ te Most, dakle političke opcije koja provode manje više istu politiku i koje se ne usude ni pokušati demontirati Udbu iz hrvatskih institucija.

Hrabro i maštovito, nema što!

Cenzurirani odgovori dr. Josipa Jurčevića: ‘Moć Udbe je najčvršća u pljački hrvatske imovine!’

Kako je Udba dočekala stvaranje Hrvatske države?

Sve bitne stvari su danas potpuno razvidne, a nejasni su neki detalji. Savez komunista Hrvatske (SKH) i Udba u Hrvatskoj bili su i ostali najvjerniji čuvari Jugoslavije i njenog komunističkog režima, te najžešći protivnici samostalne hrvatske države i demokracije. Ritam otvaranja Saveza komunista Hrvatske (SKH) i Udbe u Hrvatskoj prema povijesnim procesima 1990-ih iznuđivan je ritmom velikosrbijanskih prijetnji. Bilo im je potpuno jasno da će se Miloševićev agresorski stroj – ako i kad krene – najprije i najžešće obračunati s njima, jer su oni u Hrvatskoj bili jedina organizirana i realna snaga. No, SKH i njegova Udba predugo su vjerovali u opstanak jugorežima, što je kasnije skupo plaćala obrana Hrvatske. Omekšavanje totalitarizma u Hrvatskoj je godinama kasnilo za Solidarnosti u Poljskoj te perestrojkom i glasnosti u Sovjetskom Savezu. Komunistička kliješta nisu se otvorila u Hrvatskoj čak ni padom Berlinskog zida i pogubljenjem rumunjskog diktatora i njegove supruge. Tek pod izravnom prijetnjom prelijevanja velikosrbijanske „jogurt revolucije“ u Hrvatsku i slomom zadnjeg (14.) kongresa jugopartije, u drugoj polovici siječnja 1990., SKH i njegova Udba prinuđeni su upustiiti se u igru demokracije.

Je li Tuđman preuzeo bivše udbaše kako bi ih iskoristio za stvaranje hrvatske države ili su se oni oteli kontroli pa su zagospodarili zemljom’?

Potpuno obrnuto. U Hrvatskoj se početkom 1990-ih, kao i desetljećima prije toga, nije moglo ništa imalo važnijeg pripremiti i dogoditi bez znanja, sudjelovanja i kontrole Udbe. Isto tako, nitko razuman nije mogao krajem 1980-ih očekivati da će išta značajnije moći napraviti bez Udbe. Tako je Udba za glavnu ulogu u svojoj igri ili predstavi demokracije odabrala Franju Tuđmana, te ga dobro opkolila sa svojim pouzdanim likovima poput, Manolića, Mesića, Boljkovca itd.. Tuđman je na tu igru pristao, ali je imao druge namjere.

Međutim, prema nizu događaja, a naročito prema današnjem katastrofalnom sveopćem stanju u Hrvatskoj potpuno je razvidno, da je udbaška struktura zadržala kontrolu i u hrvatskoj državi, a sve bitno što je do Oluje izmicalo kontroli, potom je postupno vraćeno u udbaško korito. Uostalom, udbaška struktura u institucijama hrvatske države već je 1994. lansirala i nadalje razvijala optužnicu da je F. Tuđman čelnik udruženog zločinačkog pothvata.

Kakva je uloga bivših udbaških struktura u privatizaciji?

Moć udbaške strukture je najočiglednija, najtvrđa i najveća u promjeni vlasničkih odnosa, tj. u sustavnoj pljački bivšeg društvenog vlasništva koja se pogrešno naziva privatizacijom. Taj pljačkaški model uspostavljen je još zadnjih 1980-ih godina i do sada nije bitnije izmijenjen, te je glavni ključ očuvanja moći udbaške strukture.

Što s dogodilo s bivšim udbašima nakon Tuđmanove smrti?

Udbaška, tj. (neo)komunistička moć je veoma stručno i preduboko institucijski strukturirana, što znači da se na sve načine sustavno prilagođavala novim okolnostima. To se može jasno prepoznavati i u višegeneracijskom kadroviranju u kojem komunističke moćnike i udbaše na institucijskim položajima moći nasljeđuju uglavnom njihovi biološki potomci, a tek potom ideološki klonovi. Po tome je komunizam veoma sličan feudalizmu.

Kako se moglo dogoditi da je Josip Perković bio najbliži suradnik Franje Tuđmana, a njegov sin Saša glavni savjetnik Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću?

To je samo jedan od zornih primjera klasnog feudalizma u kojem živimo.

Zašto je Zoran Milanović toliko inzistirao na Lex Perković?

Na više položaje moći u RH ne pripuštaju se osobe koje nisu ucijenjene, bilo osobnim ili obiteljskim imovinskim kriminalom bilo drugim kompromitirajućim podacima. To je jedna od glavnih poluga kojom tajne službe općenito, a naročito Udba, upravljaju ljudima. U tom se području nalaze i razlozi zbog kojih su Milanović i dugi niz drugih moćnika grčevito i uporno tražili spas za Perkovića i Mustača, te ponajviše za sebe. O svemu tome sam prije tri godine napisao konkretnu i dokumentiranu knjigu, na koju nitko od prozvanih nije prigovorio.

Perković je za vrijeme komunizma prodao dušu vragu i izgubio sve moralne kriterije. Zanima me što je on bio u stanju napraviti da bi se dodvorio Tuđmanu i novim vlastima?

Udba je bila glavni čuvar i ubilački stroj zločinačkog komunističkog režima. Taj stroj se 1990. bez ikakve zadrške i izmjene preselio u potpuno nove povijesne okolnosti, u kojima je postao ključni moderator svih važnijih događanja. Perković je od 1986. bio na čelu Udbe u Hrvatskoj, a Mustač na čelu cijele jugoslavenske Udbe. Od tada do danas svi u piramidi moći se njima dodvoravaju ili od njih strepe. Nažalost, izvjesno je da bi se tako moglo i nastaviti kad se vrate u Hrvatsku na izdržavanje kazne, jer se za njihove dosadašnje 22-mjesečne izolacije u Njemačkoj nije znatnije dekonstruirala dubinska moć udbaške strukture.

Izvor: ovdje

1 comment

Odgovori

Skip to content