Hasanbegovićevi preplanuli cvrčci

Beskorisno je ponavljati basnu o mravu i cvrčku, jer koliko god je puta ponovili, cvrčak ostaje pri svome, isto kao što i mrav ostaje zakleti i nepromjenjivi mrav. Uloge su davno podijeljene, zapravo od samog početka i tu nema promjena. Naravoučenje basne jasno je i očigledno, ponekad i zabavno, ali ne pomaže. Zanimljiva je samo upornost.

Hrvatska kroz kalendarsku godinu već desetljećima funkcionira u dva poluvremena: zimsko i ljetno. Po zimi cijela Hrvatska, i svi koji drže do sebe, žive u Zagrebu ili se silno trse domoći Zagreba. Po ljeti Hrvatska, i svi koji drže do sebe, spuste se na obalu. Zagreb i unutrašnjost tri mjeseca opuste, nigdje nikoga, Sabor je na moru isto kao i Vlada, državno činovništvo – svi su na Jadranu! Ljetni praznici negdanjih radničkih odmarališta na moru, a poslije i kult vikendica, od Hrvata je učinio prave sezonske i vikend nomade.

Međutim na obalu se spuštaju i oni što nemaju vikendice i ne odlaze poput naših Dalmatinaca u „stari kraj“, nego doslovno trbuhom za kruhom traže rješenje unutar Hrvatske, makar to bila i sezonska zarada. Dakle svako se kasno proljeće na more iz unutrašnjosti spušta bijelo i pomoćno osoblje na privremenom radu po hotelskim i ugostiteljskim objektima na obali. Oni što ne traže radno mjesto nego posao!

Na odmor na more pohrle doslovno svi; najživopisniji su kulturnjaci i njima pridruženi dokoličari, a tu su onda i feministice, homoseksualci, članovi udruga za sva moguća i nemoguća prava – svi su neizostavno na moru i tko drži do sebe, svog imidža, mora biti dolje! Odavno se taj metropolski „kulturni začin“ hajdučki dogovorio s lokalnim moćnicima na Jadranskoj obali da će „kulturom pojačati bogatu turističku žetvu“, pa su onda tu razne kulturne manifestacije i događaji, sve od svakakvih festivala, priredaba, recitacija, pjesničkih večeri, glumatanja i performansa, DJ-a, narko-veselica, glazbenih i inih „eventa“, od Grdovića do gudačkog kvarteta. I svatko nađe ambijent za svoje podrijetlo, sklonosti i dušu, pa ljeto na moru postaje neizostavan obred, pravi ritual pred veliko zimsko spavanje.
Polupismeni lokalni šerifi: gradonačelnici i čelnici općina, na tim „kulturnim začinom“ priskrbljuju kulturni štih svom zimer frei turizmu i pokriće svojoj neukosti i neupućenosti, a kulturnjaci i bulumenta zagrebačkih pozera dobiva honorirano ljetovanje i turističke ovacije. I svi su na dobitku, čak i turisti koji se osim suncu i čistome moru ničem drugom nisu previše nadali.

U to isto vrijeme „kulturne obalne festive“, žderanja i opijanja na proračunskim jaslama lokalnih velemoža, oni konobari i kuhari, pralje i sobarice iz unutrašnjosti rade i po 12 sati na dan i (na svaki način) skupljaju novac da bi prezimili dugu slavonsku, podravsku, međimursku, ličku… hladnu zimu. Na njihovom se poslu ne pita za satnicu, radnička prava i nitko ne zove sindikat. Doslovno samo se radi, kuha, poslužuje, čisti i – skuplja novac. I nitko se ne žali, zašto i kome, jer zime bez posla su naporne i duge.

S prvim danima jeseni preplanuli kulturnjaci i prije spomenuta parazitska klatež izvrnutih džepova, puna dojmova i uspomena, još preplanula i s pjesmom cvrčkova u ušima, vraća se put Zagreba. Svi su gore! A u džepovima ništa; sve se pojelo i zapilo i sada je na redu Ministarstvo kulture: dotacije, potpore, subvencije… sve kako bi kultura sinekurno prezimila i sljedeće godine već se s prvim toplim danima ranog ljeta uputila put mora. Na pamet im ne pada odjenuti pregaču i dobro radom zaraditi.

I ako im Ministarstvo kulture ne plati, kreću prosvjedi, negodovanja i peticije, mediji i njihovi urednici se okome na Ministarstvo kulture. Zbog mira u državi na koncu ipak nešto dobiju, jer u Hrvatskoj ni basne ne vrijede. Oduzima se onim konobarima, praljama, kuharima i sobaricama iz unutrašnjosti što su po 12 sati na dan rintali. Od njihovih doprinosa, otima se gazdama kod kojih su radili, čuda se čine ne bi li hrvatski čvrčci u Zagrebu prezimili te se što bolje i bez stresa pripremili za iduće ljeto na moru.

Po tko zna koji put na ovim hrvatskim prostorima mravi moraju hraniti cvrčke!

L. C./hrsvijet.net

1 comment

Odgovori

Skip to content