HODAK: Idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti
Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni.
Živjeti u Lijepoj našoj za kolumnistu amatera kao što je moja malenkost je pravi eldorado. Od atraktivnih tema teško se odlučiti. Je li je to mitski četnički Srb, možda prijetnja agresora iz Beograda da više nikada neće dozvoliti novu Oluju. Privlači navijački zanos Marine Šerić u njenoj ustrajnoj borbi protiv sirovog, antipatičnog i prebogatog Donalda Trumpa i posesivnog napora da nas uvjeri da je Hillary najbolji izbor za Hrvate. Kad nevinu i ljupku gđu. Clinton podržava i Lady Gaga onda ni mi nemamo što razmišljati. Nadalje, 5. kolovoza, centralna proslava Oluje u Kninu. Ma tko je samo mogao očekivati da će “marginalni“ pojedinci uznemiriti časne antife sa odioznim pozdravom ZDS. Još iz komunizma dobro istrenirana novinarska “elita“ ostala je šokirana jače nego da ih je netko elektrošokerom dodirnuo po crvenom turu. Da nisu svi Glavaši negativci pobrinuo se izvjesni Joco Glavaš koordinator Inicijative mladih koji je tražio, a vjerojatno i još traži, ispriku vlasti žrtvama i izbjeglima u Oluji 1995.g. Našeg Jocu zdušno je podržalo sve što je progresivno i humano. Navodim ih poimenično, a što je ujedno i prijedlog za odlikovanja ako se jednog tako željenog dana na Pantovčak vrate Stipe i Ivo Josipović. Centar za žrtve rata-ROSA iz Zagreba, Žene u crnom iz Beograda (kod njih se na crnu boju ne gleda sa prezirom kao u RH), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum iz Zagreba, Slobodarski aktivisti iz Zagreba, Centar za građansku hrabrost iz Zagreba… nejasno je zašto se nije oglasio Centar za seljačku hrabrost iz Donjeg Lapca. Zatim tu se crne i vijesti iz Njemačke. Nacisti i fašisti usudiše se osuditi najbolje sinove naših naroda i narodnosti bez i jednog jedinog dokaza o njihovoj nevinosti… No, ima vremena. Možda advokat Nobilo ponovi podvig iz slučaja Blaškić pa se na sjednici žalbenog vijeća pojavi sa hrpom novo pronađenih dokaza. Mali problem bio bi Dario Kordić koji je svojih 25.g. već izdržao. Ipak, ako treba, za istinu i pravdu možda bi se s Dariom moglo probati razgovarati.
U nastavku i jedna uistinu tužna vijest. Otišao je najbolji od najboljih – Slobodan Novak. Veliki klasik hrvatske književnosti. Zadnjih godina u visokoj starosti i slaba zdravlja povlačili smo se po sudovima. U Večernjaku je iznio svoj stav o djelovanju LGBT zajednica. To je bilo dovoljno Zagreb Pride da ga prijavi policiji, a revna i načitana policija započela je prekršajni progon hrvatskog književnog velikana. Pozivao sam se na čl.38 Ustava RH koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli… ali sucima je to teško sjedalo. Juricu Pavičića, instant književnika iz ergele Jagne Pogačnik, nitko nije gonio čak ni onda kad je Slobodana Novaka u jednom svom tekstiću nazvao ni manje ni više nego ”kretenom” Razlog? Novak je pisao pozitivno o dr. Franji Tuđmanu. Jednom prilikom razgovarao sam sa književnikom Novakom zanimajući se za razloge te osobne ideološke primitivnosti splitskog jugonostalgičara. Novak je bio kratak i jezgrovit rekavši otprilike slijedeće: Pavičić to jednostavno ne može shvatiti. I Tuđman i ja bili smo partizani. Idealisti kao Nazor, Kovačić i slični. Nije nam trebalo dugo da shvatimo da su partizani i partizanski pokret jedno, a partija i staljinizam te kontinuirani boljševizam nešto sasvim drugo. I kad mi je nedavno sin Javor donio u ured sabrana djela Slobodana Novaka s njegovom vlastoručnom posvetom osjetio sam da je to “honorar“ koji se dobiva samo jednom u životu, ali koji vrijedi više od svakog novca”. ”Mirisi, zlato i tamjan” sam davno pročitao, a “Izvanbrodski dnevnik“ je sada na redu. Književnost pripada onima koji čitaju. Novaka treba uvijek čitati. Ako treba i ponovno.
Da parafraziram Rabindranatha Tagoru: oni koji čitaju Novaka, a nisu ništa shvatili, sliče seljaku koji ore, a ne sije.
Iz slobodarske (Slobine) Srbije stiže nam prijetnja koju treba shvatiti krajnje ozbiljno. “Nikada više nećemo dozvoliti novu Oluju…“poručio je Vučić. Da srpski premijer misli ozbiljno dokaz je iznenadni porast proizvodnje – traktora u Srbiji. Vučić se na određeni način vratio u kolovoz 1902.g. Tog vrućeg kolovoza Nikola Stojanović objavio je u zagrebačkom Srbobranu paradigmatski stav Srbije prema njihovim “zapadnim pokrajinama“. Miroljubiv, kao što su sad Vučić, Šešelj, Nikolić, Vulin i ostali, naš srpski “brat“ Nikola je napisao između ostalog “Do istrage vaše ili naše“. Zbog pomalo arhaičnog načina izražavanja možda je potrebno malo objašnjenje. Kako bi rekao Zoki – ili mi ili oni. Nikola ni malo nije dvojio kao ni Jovan Rašković tko će pobijediti u toj životnoj utakmici. Razloge je “znanstveno“ obrazložio. Srbi pobjeđuju jer im to “garantuje proces opšte evolucije“, pa onda “prirodna životna snaga“ i što je najvažnije “nadmoć na bojnom polju“. Zanimljivo je to bulažnjenje o Srbima kao vojnicima koji su, od stotinjak bitaka u svojoj povijesti, dobili samo jednu Cersku bitku. 1941.g. imali su vojsku za koju su tvrdili i pisali da je “treća armija u Evropi“. Kapitulirali su za osam dana. Pred Oluju su odbijali državu u državi koju im je europska birokracija nudila na pladnju uvjereni kako “Srbina vojnika“ nitko ne može maknuti iz vječne SAO Krajine. Kihnuli su za nešto više od tri dana. Čak ih je i sam Sloba javno prozvao zečevima. Sada, u ime dobrosusjedskih odnosa, na Bajakovu dijele turistima CD-ove u kojima Oluju prikazuju kao genocidnu u kojoj je srpski narod protjeran sa svojih “vekovnih ognjišta.“ Zamislite da Hrvatska onima koji iz bilo kojih razloga ulaze u Demokratsku republiku Srbiju dijeli CD-e o srpskim junaštvima u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Dalju, Saborskom, Sertić Poljani…o likvidaciji 8500 ljudi u tri dana u Srebrenici. I koliko je “otac domovine“ Dobrica Ćosić bio u pravu pišući o srpskim lažima s jednim svetim ciljem – ostvarenje Velike Srbije i granica Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica. Šaljući nam poruke da smo fašistička država, da je naš križ kukasti križ, Vučić tjera mak na konac. Hrvatske reakcije upravo su dokaz kako nas je Nikola Stojanović procijenio 1902.g. kad je tvrdio da Hrvati “nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“. Da nemaju “svijesti o zajedničkoj pripadosti“ te da “u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati slugama.“ Na ove poruke “mira i ljubavi“ koje je Vučić slao RH uz prisustvo Milorada Pupovca, reakcija hrvatske lijeve medijske falange bila je 80% blaža od čvrste, jednodušne i energične poruke “fašistima“ koji su nas sramotili u Kninu s fašističko-nacističko-ustaškim ZDS. Što je najgore čak je i Thompson započeo svoje Čavoglave s ZDS-ni. Zašto? Zato jer ta pjesma tako i započinje. Pjevana je s tim tekstom od 1991.g. pa do 5. kolovoza 1995.g. Jeste li možda u tom razdoblju ponosa i slave čitali komentare Jelene Lovrić, Gorana Penića, Kreše Beljaka, Peđe Grbina, Kolinde, Branimira Pofuka i lijeve medijske falange ili gledatelja Žikine dinastije da su prosvjedovali protiv pjesme “Čavoglave“. Slažem se, idiote koji su zapalili srpsku zastavu treba kazniti. Hrvati ne pale tuđe zastave. Mi svojim pobjedama prisiljavamo naše neprijatelje da oni pale naše zastave, a svojih pobjedonosnih se ne odričemo. One su uvijek istih boja. A ZDS će na koncu završit na referendumu. Čiji ishod se unaprijed zna. Dotle neka zaborave svi vlastodršci u RH da će ZDS suzbit policijskim i pravosudnim mjerama. Nema šanse. S tim usklikom išlo se u Domovinski rat. S tim usklikom ginulo se u Domovinskom ratu. Jugo-nostalgičare, medijske ljevičare i gledatelje Žikine dinastije može spasiti samo nada da će Hrvati na demokratskom referendumu odbaciti ZDS. Kad bi taj, za sada imaginarni referendum, ikada bio raspisan onda bih savjetovao Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Miljenku Jergoviću, Jeleni Lovrić, Miloradu Pupovcu, Marku Špoljaru, Silvani Perici, Tvrtku Jakovini, Hrvoju Klasiću, Draganu Markovini i sličnim likovima da ujedno predlože da se građani izjasne jesu li za to da ustaška kuna i dalje ostane sredstvo plaćanja u RH. Ha, ha … kakva hiprokizija. ZDS ih užasava, ali kuna koja je istinska poglavnikova valuta, im je usprkos toga prirasla i srcu u džepu. Sve u svemu dječje bolesti hrvatskog medijskog prostora su neizlječive.
Nakon sudara dviju dječjih kolica, roditelji su se potukli, pa su ih djeca kolicima odvezla u bolnicu.
Na srpske poruke “mira, ljubavi, suživota i tolerancije“ Hrvati kao i uvjek bahato poručuju komšijama da se bave svojim problemima. Ako ih u opće imaju. Ministar Kovač drži se čvrsto Haaškog suda kao svetog grala kojeg Beograd mora poltronski uvažavati kao što je to činila Sanaderova i Kosoričina vlada. Umjesto da budu impresionirani hrvatskim iskompleksiranim poltronstvom iz Beograda nam šalju nove i nove poruke zašećerene prosvjednim notama. Tako nam sa svog prosvjeda protiv Oluje srpski studenti poručuju: “Nikakav poziv nam ne treba! U Kninu i Vukovaru ćemo se sresti za par godina.“ I o čemu će kurva nego o čestitosti, pa poručuju: “Nama je povijest pokazala da hrvatski narod, kroz vjekove, čestitost i oni nikada neće moći u istu rečenicu“. Beogradski “Kurir“ donosi proročanske riječi pravoslavnog monaha oca Serafima: ”Deco, zapamtite što vam kažem -sledeće godine će biti rata!“ Prota Serafim, u maniri miroljubivog Srbina, ne želi nikog da vrijeđa, ali tvrdi “Srbija je bila i bit će sve do Trsta“. Možda se Italija u strahu od “3.armije u Evropi“ i odrekne Trsta u znak sjećanja na uspješnu suradnju s četnicima od 1941.g. do 1945.g. Ali kako će pop Serafim i studenti do Trsta? U slučaju rata bježat ćemo iz zemlje avionima JAT-a… najavili su pripadnici “3.armije u Evropi“ još 1991.g. Osobno sam u Beogradu čuo narudžbu u kafani: Dete, daj špricer hladan k’o zmija…“ Hrvati se na srpska “prekomjerna granatiranja“ samo smješkaju. Kao špricer ”ladan k’o zmija”. Mi smo članica NATO-saveza. Ha, …članica NATO-a bila je i Grčka kad je Turska 1974.g. izvršila invaziju na sjeverni dio otoka Cipra. Iako UN-i priznaju jedino grčku vladu na otoku, NATO je prilikom turske invazije i anketiranja dijela otoka naglo zanijemio. Muči i danas kad je Cipar član EU-je zajedno sa turskim dijelom otoka. Toliko o silnoj vjeri i pouzdanju kojim NATO i EU isijavaju na RH. U Lici kažu: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse…“ jer onih “par godina“ na koje nas upozoravaju beogradski studenti brzo će proći .A onda će opet na snagu umjesto “Lex Perković“ Lex talionis.
Afera diplomama potresla je zadnjih godina hrvatske vlasti. Ako EU dozna da se kod nas diplome kupuju, nitko ih u svijetu neće priznavati. Ni kupovati…
Proslava Dana pobjede u Kninu postala je pravi politički ”lakmus papir”. Pokus kiselosti između plavih i crvenih. Javio se vrhunski snimatelj đenerala Mladića Zoki Erceg. Došao kao plavi, pa pokiselivši od onog što je vidio, odmah je pocrvenio. Kao paprika. Sve ustaše do ustaše. On se s gađenjem ograđuje od “ove ustaške proslave“. U svoje lično ime i ime odsutnog đenerala, uz poklik drag i njemu i đeneralu “Smrt fašizmu-sloboda narodu“. Zoki je branitelj. Barem on tako tvrdi. Stari partizanski “miner“ Zoki. Pokušao je minirati braniteljski prosvjed u Savskoj. Isto sad pokušava i sa proslavom Oluje u Kninu. Iza njegovih mina, srećom, nema žrtava. Ostaje samo kiselkasti smrad. Blago crvene boje. Na N1 pojavio se povratnik Drago Prgomet. “Pozdrav ZDS apsolutno treba kažnjavati“. I Jadranku Kosor treba vratiti u HDZ pa će onih koji će “kažnjavati“ biti barem jedan više. Kako kazniti onih pedeset ili 100 tisuća kad je Thompson započeo pjevati “Čavoglave“ i koji su s oduševljenjem prihvatili prvi refren pjesme. Te ne bi mogli popisati, prijaviti i pokažnjavati ni Prgomet, Kosorica, Zoki Erceg, Ivo Josipović koji za intervju iskreno priznaje u “Kuriru“: “Hrvati su silovali i ubijali Srbe u Oluji“. Dragom Ivi No2 pitanje: u kojoj pravomoćnoj presudi Haaškog suda stoji tako utvrđena činjenica?! Thompson je prijavljen “zbog glasnog pjevanja“ stiha iz “Bojne Čavoglave“. Nikada zbog pjevanja te pjesme u zadnjih 25. godina nije dobio prekršajnu prijavu. Trebao je pjevati “moderato cantabile“ tj. umjereno pjevno. Uskoro će slijediti prijave i za pjesmu “Lijepa li si..“ pa za “Moj Ivane“ i ostale “ustaške“ pjesme. Sve zbog glasnog pjevanja. Kamo ta ljevičarska histerija vodi? Mi ili oni! Kao 1991.g. Do te mitske hrvatske godine u pol glasa se pjevala pjesama “Ustani Bane“ i “Vila Velebita“, a moglo se čak i za to pjevušenje otići na robiju. Moj branjenik na Okružnom sudu u Zagrebu dobio je 4 godine zbog pjevanja pjesme “Marjane, Marjane“ jer se u tekstu spominjalo “Srce Isusovo“. Zato drugovi partizani, vaša djeca i unuci, zaboravite da će te zbog “glasnih“ pjesama više zatvarati ljude. Vrč ide na vodu dok se ne razbije.
Nakon objave rezultata parlamentarnih izbora, Srbija će i nadalje pokazivati spram Hrvatske teritorijalne, teritorijadne, teritorigadne i teritorijasne apetite.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
