Kako je na Dan Pobjede hrvatskom narodu zapravo postalo jasno da je ponižen?
Dan pobjede i oslobodilačka operacija „Oluja“, temelj je suvremene hrvatske države. No, spram te akcije koja je osim oslobađanja najvećeg dijela okupiranog hrvatskog teritorija, onemogćila genocid u okruženoj bihaćkoj enklavi, gori od onoga kakav se dogodio u Srebrenici, s obzirom da je temelj hrvatske države, naši neprijatelji odnose se na očekivani ali predugo tolerirani, način.
Ne samo da omalovažavaju „Oluju“, nego vrijeđaju i najdublje osjećaje hvatskog naroda. Uz svu slabost hrvatske države i neučinkovitosti diplomacije, ovakvo poniženje našeg naroda, nikada ne bio moguće bez djelovanja pete kolone unutar Hrvatske.
Koordinirani napadi na Hrvatsku iz neofašističke Srbije
Nakon što su na Dan Pobjede, u Srbiji proglasili Dan sjećanja na stradale i protjerane Srbe, stvorena je osnova da se na temelju falsifikata o protjerivanju 300 000 tisuća Srba, na dan kada Hrvatska slavi svoje oslobođenje, uvede dan žalosti te podmeće laž, kako se ovdje proslavlja tragedija Srba. Tim činom direktno se negira agresija na RH, te odgovornost za ratna stradanja, prebacuje na Hvatsku, žrtvu agresije. I to čini sadašnje političko vodstvo Srbije, koje je u ratnim zbivanjima devedesetih aktivno sudjelovalo u agresiji na Hrvatsku, i Vučić i Dačić i Nikolić. Vodstvo Srbije, koje je rehabilitiralo četnički pokret, jer je i sam predsjednik te države četnički vojvoda, države koje upravo rehabilitra notornog nacističkog kvislinga Milana Nedića, te u kojoj su aktivne brojne neofašističke organizacije poput “SNP 1389” i “SNP Naši”. Iako u Srbiji djeluje veliki broj ekstremističkih grupa koje pokrivaju širok spektar neofašističkog svjetonazora, sve one pozivaju se na lik i dijelo vladike i otvorenog antisemita Nikolaja Velimirovića, ali i na SPC koja se od njih ne ograđuje. Ciljevi srbijanskih neofašističkih organizacija objavljeni na njihovim mrežnim stranicama su između ostalog:
„Oslobođenje i ujedinjenje svih srpskih zemalja u jednu državu – Srbija, Crna Gora, Makedonija, Republika Srpska i Federacija BiH, bivša tzv. Republika srpska Krajina i sjeverna Albanija – čime se direktno zagovara uporaba nasilja, jer se ugrožava teritorijalni integritet susjednih država, osobito Hrvatske, ali i šire regije gdje Srbija sebe prikazuje kao jamca stabilnosti.
Dačićevim izjavama prije same proslave obljetnice „Oluje”: „Srbija će upozoriti europske i svjetske dužnosnike na ponašanje Hrvatske, jer rehabilitira nacizam“, „Glavaševe optužbe su vrhunac političkog ludila u Hrvatskoj“, potom i histerični napadi na blaženog Aojzija Stepinca; „Dok je Hitler za Nijemce i cio svijet simbol zla, za hrvatsku vlast NDH je ostvarenje hrvatskog sna, Ante Pavelić i ustaše simbol herojstva, a s njim i njihov duhovnik Stepinac, simbol svetosti, te jedna od četiri note srbijanskog ministarstva vanjskih poslova, uručene hrvatskom veleposlaniku u Beogradu; “u kojoj se najoštrije prosvjeduje zbog poništenja osuđujuće presude nadbiskupu Alojziju Stepincu, što službeni Beograd smatra rehabilitacijom fašizma i ustaške NDH“, ponižava se hrvatski narod. U sličnom tonu Dačić ocjenjuje i podizanje spomenika hrvatskom emigantu Miri Barešiću, proglašavajući i to rehabilitacijom fašističke NDH.
Iznuđena reakcija poniženog hrvatskog naroda nakon petokolonaških aktivnosti
Istovremeno u Hrvatskoj je pokrenuta široka akcija tzv. NVO, koje su praktično produžena ruka srbijanskog MVP. Najprije je u Zagrebu Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj (YIHR) pokrenula peticiju isprike u „Oluji“; “onima koji su u njoj nevini stradali i onima koji su izgubili svoje najmilije i najvrednije
“Nacionalni interes je priznanje, a ne laž”, tekst je poruke koja je osvanula na jumbo pakatima na najfrekventnijim prometnicama u Zagrebu, u Vukovarskoj, Heinzelovoj i Miramarskoj ulici. “Ako se slavi oslobađanje Knina, trebalo bi držati i komemoraciju za žrtve Oluje”, kaže Joco Glavaš, koordinator programa pomirenja u YIHR.
U centru Zagreba na Trgu bana Jelačića, na dan početka Oluje 4. kolovoza, organiziran je prosvjed protiv proslave najveće hrvatske ratne pobjede. MUP je zabranio okupljanje koje su organizirali Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Žene u crnom (Beograd), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum (Zagreb), Slobodarski aktivisti (Zagreb) i Centar za građansku hrabrost (Zagreb). Desetak petokolonaša iz više udruga usprkos zabrani ipak je došlo na Trg kako bi prosvjedovali, ali policija ih nije uklonila kao primjerice, prosvjednike u Srbu, pa su stigle i skupine branitelja, i skup je brzo okončan.
Niz provokacija izazvao je reakciju u Kninu ali neusporedivu sa srpskim institucionaliziranim fašizmom
Na sam Dan pobjede iziritirani fašističkim i neprimjerenim ispadima koje provodi službeni Beograd došlo je do reakcije onih koji su krvarili braneći Hrvatsku, dok su njihovi neprijatelji masovno amnestirani i abolirani. Skupina sa zastavom IX. bojne HOS-a uzvikivala je ‘Za dom spremni’, a dvojica su privedena zbog paljenja srpske zastave.
Koliko je puta gorjela hrvatska zastava u Beogradu u režiji Vojislava Šešelja, te više puta skinuta s veleposlanstva RH i što se nakon toga dogodilo? Naravno, ništa!
Pjevač Marko Perković Thompson održao je koncert u Kninu pod nazivom ‘Pobjeda za heroje’, a kako je objavljeno, nakon koncerta policija ga je prijavila, zbog pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, koja u svom dijelu ima stih „Za dom spremni“, i to je prvi put da je Thompson prijavljen upravo za Dan Pobjede. Radi li se o slučajnosti?
Na adresu vukovarskog branitelja i logoraša Tihomira Purde došao je dopis iz Ministarstva branitelja, potpisan od ministra Tome Medveda, u kojem se obaviještava da se nalazi na međunarodnoj tjeralici. Razlog tome je što je protiv njega Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije pokrenulo postupak koji je ustupljen Republici Hrvatskoj. Time Srbija još jednom bjelodano dokazuje kako nema namjeru odustati od Zakona o univerzalnoj jurisdikciji, kojim se proglašava nadležnom za suđenja hrvatskim braniteljima.
Istovremeno ne samo da srbijanske vlasti ne priznaju postojanje koncentracijskih logora kroz koje su prošle tisuće branitelja, nego je i Glavni tužitelj Haaškog tribunala Brammertz obavijestio UN da Srbija osamnaest mjeseci nije izručila troje dužnosnika SRS-a, tribunalu. Srbija neće mijenjati svoje zakone zato što to sugerira Haški sud, poručio je srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić.
Zbog svega navedenog hrvatski narod osjeća se poniženim, i to upravo u vrijeme proslave Dana pobjede, najvećeg praznika RH.
Pita li se itko može li se kanceregeno bujanje fašizma u Srbiji prešućivati, a u Hrvatskoj, nakon niza provokacija, nekoliko izoliranih i iznuđenih incidenata proglašavati fašizacijom društva?
Izvor: narod.hr
