Milanović-Vučićeva “fašizacija” Hrvatske u službi ruskih interesa

Srbija nema iskrene namjere ući u Europsku uniju i to pokazuju iz dana u dan nastavljajući svoje četnikovanje, odnosno nastavljajući tamo gdje je Slobodan Milošević nasilno zaustavljen.

U tom imaju apsolutnu poporu svojih “slavenskih očeva” Rusa, koji preko Srbije sve otvorenije šire svoj utjecaj prema zapadu i Europi. Tako su uspjeli gospodarski “osvojiti” i Sloveniju, stoga se Hrvatska trenutno nalazi stješnjena između dvije ruske podružnice. No, ne treba smetnuti s uma da se za vrijeme Milanovićeve vlade i u Hrvatskoj itekako sprovodila politika Kremlja, a nova rusko-slovenska ljubav također nije odnedavna, jer, nedavni dolazak Vladimira Putina u Sloveniju i njegovo vrlo prijateljsko i svečano primanje se također trebao dogoditi u Hrvatskoj, da se nije ispriječila Vlada HDZ-a i Mosta.

Sve one zaboravljive treba podsjetiti da je u svibnju 2015. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izašao u javnost s optužbama na račun Hrvatsku za navodno pokrštavanje 30 000 Srba, što je bila svojevrsna uvertira za kasnije partijske optužbe o navodnoj ustašizaciji.

Upravo nakon te izjave, u Hrvatskoj počinje Milanovićeva politika “Mi ili oni”, i pokušaji fašizacije i ustašizacije hrvatskih branitelja, dragovoljaca, invalida, Crkve, državnih institucija, ministara i HDZ-a. Također se važno prisjetiti afere s remontom MIG-ova, nakon koje je Kotromanović pobjegao iz zemlje i nije ga više za čut’ ni vidjet’, izdavanje hrvatskih putovnica za 3000 ruskih državljana (bez razloga i temelja). Važno se prisjetiti i pokušaja otvaranja Centra za istraživanje inovacija zapadnog Balkana (WISE), koji je na proljeće prošle godine, a uz financijsku pomoć Ministarstva obrazovanja i znanosti u iznosu od 370 000 kn, trebao biti otvoren u zgradi bivšeg Komiteta SKH u Splitu, inače sjedištu SDPartije i sličnih udruga, a sve sa ciljem jačanjem „regijona“, odnosno ruskog utjecaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Tu su i Milanovićeva trapulanja s vojnim objektima na Lošinju, ali i zapušteni objekti u Haludovu, koji su trebali postati administrativna infrastruktura s upravom, ruskim bankama i „službama“ u srcu Europe. Tu je i uništavanje Imunološkog zavoda kako bi njegovo poslovanje preuzeo Jadran-Galenski laboratorij, za potrebe kojeg je sagrađen kompleks „Svilno 2“ u okolici Rijeke, a sve kako bi se umanjili gubici jer se JGL okretao isključivo ruskom tržištu, pa je skoro bankrotirao kad su Rusiji uvedene sankcije EU-a. Pejnović, bivši predstojnik DUUDI-a se vratio u Moskvu, nakon što su se u javnosti pojavile sumnje o manjku 16,6 milijardi kuna.

Zanimljivo je da se nakon izjave Sergeja Lavrova, ondašnji Radmanov agitprop i cijeli niz SDP-ovih novinara aktivista u potpunosti stavio u službu tzv. antifašista i raznih projugoslavenskih udruga koje su bjesomučno napadale buduću, sada tehničku vladu HDZ-a i Mosta. Ne treba zaboraviti niti prošlogodišnji igrokaz Vučića i Milanovića glede zatvaranja granice sa Srbijom, što se dogodilio u vrijeme Milanovićeve faze mahanja hrvatskom zastavom, a Vučiću je trebao netko tko će instalirati “svastiku” i glumiti ustašu u Hrvatskoj i dati mu povoda za nastavak verbalne agresije po scenariju Sergeja Lavrova.

Zanimljivo je što njihova suradnja traje i danas, a pogotovo se očitovala oko obljetnice 21. proslave Oluje. Srbi i Srbijanci, na čelu s četnicima, i dalje šire svoju mitomaniju o milijunima pobijenih i milijardama protjeranih Srba, dok Milanović SDP uz svesrdnu potporu HNS-a Vesne Pusić, koja je imala rusku potporu pri kandidaturi u UN-u, i dalje pronalazi ustaše po Hrvatskoj. Kljućnu ulogu u tome imaju SDP-ovi aktivisti u medijima, poput “Bembe” Novokmeta i Maje Sever, koji i unatoč odlasku Radmana i dalje pružaju medijski prostor „antifašistima“ u Srbu, srpskim „žrtvama“ diljem „Krajine“, sotoniziranju obilježavanja “Oluje” i tako nastavljaju provoditi onu politilu koju je izvorno promovirao Sergej Lavrov.

Povratak Zorana Milanovića na vlast ne bi značio samo zatiranje hrvatstva, progon branitelja i političkih suparnika, ne bi značio samo nastavak bezočne pljačke državne imovine, nepotizma i pranja novca, već bi značio praktički prekid normalnih odnosa s Europom i SAD-om, što bi automatski predstavljalo prekid LNG terminala na Krku, vojne pomoći Hrvatskoj i još dosta toga.

Trenutni politički pritisci od strane proruskih snaga, za cilj imaju destabilizaciju ne samo Hrvatske, već i Crne Gore, koja je odavno “otkantala” Ruse i Srbe. Gledajući geopolitičku sliku u kontekstu najnovijeg sporazuma Putina i Erdogana, i onog nedavnog između Dodika i Izetbegovića, stječe se dojam kako Moskva i Ankara uspješno obavile povezivanje Beograda, Banja Luke i Sarajeva. Karika koja nedostaje kako bi se ruske filijale i poslovnice uspješno spojile s Ljubljanom i Piranskim zaljevom jest upravo Zagreb.

Takav razvoj događaja bi značio ulazak dijela srednje Europe u ruske ruke, te razbijanje osovine Jadran-Baltik i značajno jačanje ruskog geopolitičkog utjecaja na prilike u Europi, što bi značilo povratak Rusije na svjetsku geopolitičku scenu nakon raspada SSSR-a i završetka blokovske podjele. Nedvojbeno, Rusiji to treba kako bi spriječila urušavanje ruskog gospodarstva načetog sankcijama.

Svega su toga svjesni Milanović, Pusić, Pupovac i Josipović te opet, kao i proteklih godina, u praksi djeluju isključivo kao zagovornici ruskih interesa, surađujući u tome blisko i zdušno s četničkom vladom u Beogradu.

Josip Gajski/hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content