Molitva – Ponedjeljak, 1. kolovoza
Božja prisutnost
Dozivam u svijest da sam u tvojoj prisutnosti, o Bože.
I utječem se tvome nježnom srcu.
U trenucima slabosti ti si moja snaga.
U trenucima žalosti moj tješitelj.
Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Mt 14,13-21
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.” A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.” Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.” A on će im: “Donesite mi ih ovamo.” I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Rješenje koje učenici nude za pet tisuća ljudi jest da proglase kraj radnog dana i otpuste mnoštvo kako bi sami pronašli odnosno osigurali večeru. Očito je da su učenici imali dogovorenu večeru. Konačno, kako bi oni mogli nahraniti tako veliku skupinu ljudi?
Isusova briga za sljedbenike nastavlja se nakon nekoliko sati, ne zahvaljujući dodatnom ljudstvu, već sredstvima koje su učenici imali.
Imamo li dovoljno da iziđemo u susret potrebama onih koji pitaju za pomoć? Postoji li meni poznata potreba gdje trebam pozvati pomoć ili mogu pomoći sam?
Razgovor
Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
