Nisu Perković i Mustač usamljeni. Što je s preživjelom jugooligarhijom koja je popunila mnoge fotelje?
U Hrvatskoj je već godinama jasno da ne postoji politička volja da se razriješe i procesuiraju komunistički zločini i zločinci!
Kad je Njemačka 2009. godine izdala međunarodni uhidbeni nalog za Josipa Perkovića i nekolicinu drugih bivših udbaša, prvi sam bio od kojega je Perković saznao za tu bolnu činjenicu. Prije toga sam se s njime nekoliko puta telefonski znao čuti, jednom smo i kavu popili, i bio je uvijek opušten, siguran u sebe. Kad je od mene čuo za uhidbeni nalog, ostao je u šoku, bez riječi, kao da su mu se noge odrezale. Naglo je prekinuo telefonski razgovor i nakon toga se više nije javljao na pozive. Štoviše, mogao bih reći da sam i ja žrtva Udbe. Jer mi je u mojoj profesionalnoj karijeri samo jedan novinski tekst bio zabranjen za objavljivanje, iako je bio profesionalno složen.
Bio je to materijal upravo o Perkoviću i njegovoj ulozi u likvidaciji hrvatskih emigranata. Bilo je to 1999. godine, i tada je Perković okolo sijao strah, bojali ga se mnogi. Tako da Perkovićev slučaj zapravo pratim od početka, mnogo sam istraživao, s mnogo ljudi, svjedoka razgovarao, pratio u sudnici cijelo suđenje Krunoslavu Pratesu, pa sam i očekivao ovakvu presudu protiv Perkovića i Mustača. No i dalje ostaje mučna činjenica da Hrvatska nije maksimalno surađivala s njemačkim sudom, posebice u pogledu dostave dokumenata i dostupnosti svjedocima. I u presudi Perkoviću i Mustaču sudsko vijeće jasno kaže da Hrvatska opet nije dovoljno surađivala, samo polovično, iako je daleko više isporučila dokumenata nego ranije za suđenja Pratesu.
Ali sud tvrdi da do dijela dokumentacije nisu mogli doći jer da je završila u privatnim rukama ili je jednostavno uništena još prije Domovinskog rata! To je dovoljan signal DORH-u da krene u akciju! Jer se radi o kaznenom djelu! Iako je DORH trebao već odavno nešto na tom tragu poduzeti! No kako je Hrvatska na sve moguće načine opstruirala njemačko pravosuđe, najbolje je pročitati dio iz presude Pratesu budući da su u to opstruiranje debelo umiješani danas osuđeni Perković i Mustač: „Sudskom vijeću nije bilo moguće ispitati Zdravka Mustaća i Josipa Perkovića kao svjedoke ili ishoditi da budu ispitani u sklopu sustava pravne pomoći.
Dana 23. siječnja 2008. godine, odnosno 25. ožujka 2008. godine, Josip Perković i Zdravko Mustač pozvani su na ispitivanje na glavnoj raspravi zakazanoj 1. travnja 2008. godine (za Perkovića), odnosno 13. svibnja 2008. godine (za Mustača) uz osiguranje pratnje, a nadležni kazneni sud u Zagrebu zamoljen je u okviru sustava pravne pomoći da pozive uruči svjedocima. Paralelno tome, sudsko vijeće je hrvatskim vlastima uputilo zahtjev za pravnu pomoć, koji nosi nadnevak 18. ožujka 2008. godine, kojim moli da se svjedoci ispitaju u Zagrebu po ovlaštenju u nazočnosti sudskog vijeća i stranaka u postupku u Njemačkoj.
S nadnevkom 27. ožujka 2008. godine, hrvatske vlasti izvijestile su sudsko vijeće da je poziv na raspravu od 1. travnja 2008. godine dostavljen svjedoku Perkoviću dana 20. ožujka 2008. godine. S nadnevkom 22. travnja 2008. godine, hrvatske vlasti dostavile su sudskom vijeću pismeno iz kojega je u prijevodu razvidno da je poziv za 13. svibnja 2008. godine dostavljen svjedoku Mustaču dana 17. travnja 2008. godine. Dana 31. ožujka 2008. godine, sudsko vijeće je primilo brzojav potpisan od strane svjedoka Perkovića kojim on izvješćuje da se zbog “dugotrajnih zdravstvenih problema i njihovog ponovnog pogoršanja” ne može odazvati pozivu. Dopisom od istog nadnevka sudsko vijeće je upitalo svjedoka kada će mu bolest dopustiti ispitivanje. Dana 20. svibnja 2008. godine sudsko vijeće primilo je putem telefaksa dopis odvjetnika N.-a iz Z.-a koji je izvijestio da njegova stranka, Josip Perković, iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti odazvati se pozivu. U telefonskom razgovoru kojeg je sudsko vijeće vodilo 9. lipnja 2008. godine s odvjetnikom N.-om, navedeni je izvijestio da je njegova stranka još uvijek bolesna i da je na terapiji. Do ispitivanje svjedoka u Zagrebu moglo bi vjerojatno doći za “oko pet tjedana”. Dana 27. lipnja 2008. godine, sudsko vijeće primilo je putem telefaksa dopis odvjetnika N.-a kojim navedeni prosljeđuje Perkovićev dopis sudskom vijeću. U njemu je Perković napisao da “iz zdravstvenih razloga” nije u mogućnosti dati “pozitivan odgovor na ispitivanje u svojstvu svjedoka”.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
