Pobjednika čeka Most
Dosta su oštri nastupi i brojnih koalicija koje će pokupiti i do 300 glasova. Zovu se Nema prodaje, Zajedno, Posebno, Pametno, Blesavo, Pomak, Uzmak, Drž-ne daj ili tako nekako. Oni svi hoće biti nekakav treći put. To znači da prva dva puta nemaju nikakve šanse. A po Mostu se vidi da tu šansu ne trebaju ni dobiti.
Tako je neki dan pisala kolegica Tanja Torbarina u redovitoj tjednoj kolumni “Srida” u Jutarnjem listu. Za razliku od nje, jedan od “prozvanih” trećeputaša, Božo Petrov, čelnik Mosta, gostujući u Dnevniku u 18 N1 televizije, ponovio je kao mantru kako je Most gurao i gurat će reforme.
“Ukoliko ne budu htjeli provoditi program, bolje imati još jedne izbore nego trpjeti štetu koju Republika Hrvatska, kad su SDP i HDZ u pitanju, trpi već dvadeset godina”, kazao je Petrov i tako prvi od političara javno dao naslutiti mogućnost kako bi nakon ovih izvanrednih izbora 11. rujna – na kojima će se, sudeći prema anketama, ponoviti slična situacija kakva je bila na prošlim – građani mogli uskoro opet na birališta.
I ovom će prilikom, kao i u studenom 2015., Most vjerojatno biti treći po broju mandata u Saboru, te bi njihove ruke trebale presuditi tko će zasjesti u Banske dvore: Narodna koalicija predvođena SDP-om i Zoranom Milanovićem kao kandidatom za premijera, ili pak HDZ s partnerima i novim predsjednikom Andrejom Plenkovićem, koji se vidi na vodećoj poziciji u izvršnoj vlasti.
Tko će od dvije najjače političke strukture, lijeve i desne, ostvariti relativnu pobjedu na rujanskim izborima, teško je predvidjeti. Međutim, izgleda da će odlučivati nijanse, te bi jedna ili druga opcija prevagu mogla odnijeti tek za dva ili tri mandata…
I onda nas opet čekaju mukotrpni pokušaji pridobivanja mostovaca sa strane potencijalnih mandatara u vladajuću koaliciju. Iako mnogi predviđaju još jedan brak iz interesa HDZ-a i Mosta, čini se da ovi potonji neće samo tako odustati od Bože Petrova na mjestu predsjednika Vlade, a i on sam sebe doživljava kao boljeg od Milanovića i Plenkovića.
Još uvijek tehničkog premijera Tihomira Oreškovića nitko više ne spominje ni u kakvim kombinacijama, ali da je ostao blizak s Mostom, to je očigledno. Vidjelo se to i u Metkoviću, gdje se s Petrovom i ekipom družio i nazdravljao na Maratonu lađa. Spekuliralo se svojedobno da će im biti i nositelj liste u Prvoj izbornoj jedinici, ali to se izjalovilo.
Na jedno novinarsko pitanje, budući da se nije izravno uključio u kampanju, znači li to da bira biznis, a ne politiku, Orešković je odgovorio kako je od mnogih dobio podršku, te stoga misli da je politici rekao doviđenja, a ne zbogom. “Sav je moj fokus na ovom poslu i želim ga odraditi do kraja”, poručio je tehnički premijer, koji je na posljednjoj sjednici Vlade na odlasku prišapnuo jednom ministru kako u Hrvatskoj očekuje španjolski scenarij, gdje će građani u kratkom roku po treći put na izbore.
I kod nas bi se to isto moglo dogoditi ako se parlamentarne stranke ne uspiju dogovoriti o sastavljanju izvršne vlasti, odnosno ako Most bude tvrdoglavo inzistirao na Petrovu kao premijeru – iako se još ne može niti nagađati koliko će ovaj put mandata osvojiti – te ako propadne inicijativa stranih kreditora i međunarodnih institucija o velikoj koaliciji. Tako bi uistinu moglo proći još nekoliko mjeseci dok se oprostimo od Oreškovićeve političke karijere i dobijemo njegova nasljednika u Banskim dvorima.
U međuvremenu, kampanja se sve više zahuktava… Neke očito boli glava zbog toga, poput šefa HDZ-a u Splitu Petra Škorića, koji je kao gost N1 Novog dana početkom kolovoza “zakukao” da prvi put imamo parlamentarne izbore usred ljeta. “Osjećam i zbunjenost i svog članstva i građana.
Po ovim vrućinama ljudima samo treba da razmišljaju o politici”, uzdisao je Škorić u znoju lica svoga, zaključujući ipak: “Građani će manje kukati ako izađu i odaberu onoga koga žele.”
Njemu bi, očigledno, dobro došao svaki preferencijski glas, budući da je pri sastavljanju lista svršio na četvrtom mjestu, ispod Andre Krstulovića Opare koji je drugi, i tko od njih dvojice dobije 11. rujna više glasova birača, tome su dogodine otvorena širom vrata u utrci za splitskog poteštata.
Inače, ovu neobičnu i punu “bisera” ljetnu kampanju otvorio je jedan od Mostovih korifeja Ivan Kovačić, izjavom o malim političkim “isprdcima” koji žele ostvariti samo svoje sitne interese skrivajući se iza suknje velikih stranaka, misleći pritom prije svih na HSS, ali i na HNS i HSLS.
Milan Bandić, vječiti kandidat za premijera, obznanio je proglas urbi et orbi da je Drugi svjetski rat završio (!). Frontmen Živog zida Ivan Vilibor Sinčić na predizborne skupove gura kolica s tek rođenim sinčićem. “Pametni” Ivica Puljak ukinuo bi vjeronauk u školama, ali za svaki slučaj na njega šalje svoju djecu, a ovako skuplja jeftine populističke političke poene.
No, najluđe je ono što je napravio SDP-ov lider Zoran Milanović, čiji je kavanski diletantistički razgovor s braniteljima osvanuo u medijima. Ono što je izgovorio o Srbiji i Bosni i Hercegovini, da ne spominjemo ostalo, šokiralo je i njegove najgorljivije pristaše, aktivističke likove poput Zorana Pusića i Vesne Teršelić.
Jedini koji zadržava diplomatsku razinu i diskurs u kampanji koja je tek na pola puta jest novoizabrani HDZ-ov lider Andrej Plenković.
No, sama ta činjenica ne garantira mu pobjedu na izborima, ljudi očekuju i malo više političke strasti u njegovim nastupima. Jer s hrvatskim biračima nikad se ne zna, osobito kome će sve od trećeputaša 11. rujna dati svoje glasove, i hoće li to, osim mostovcima, ikome drugom biti dovoljno za prelazak izbornog praga. Na kraju ipak ostaje SDP-u ili HDZ-u “suradnja” s Mostom, ili velika koalicija.
Trećeg puta nema, osim još jednom na izbore.
Autor: Ivan Ugrin/Slobodna Dalmacija
