U HDZ-u ATMOSFERA VEĆ POBJEDNIČKA?! Kako je Plenković uspio u dva tjedna šokirati SDP

U SDP-u su zbunjeni i pomalo šokirani. Prevarila ih je (a ne samo njih) jedna površna i na brzinu rađena anketa koja je ukazivala na nedostižnih desetak posto prednosti pred HDZ-om i slavlje je već počelo. Nakon desetak dana uslijedilo je otrežnjenje i sad mnogi misle da su opet izgubili već dobivene izbore.

Kvartet Milanović, Vrdoljak, Beljak i Hrelja imao je razloga za zadovoljstvo. Dok su oni potpisivali sporazum o Narodnoj koaliciji, u HDZ-u se nije znalo ništa. Tomislav Karamarko sporo je odlazio, a Andrej Plenković još sporije dolazio. Nisu znali ni s kim će ni kako. Moglo se pretpostaviti tek da će se na kraju opet morati dogovarati s Mostom. A Most je izgledao jači no ikada. Božo Petrov odlučio je biti novi premijer. Znaju da ih je još uvijek malo, ali i da se bez njih opet neće moći.

I tada kao da su svi stali. Bilo je pravo zadovoljstvo promatrati s Iblerova trga i iz Metkovića kako nekad silna Karamarkova stranačka vojska bezglavo tumara od Banskih dvora do središnjice na Trgu žrtava fašizma. U jednom se trenutku pogubio čak i neslomljivi Milijan Brkić. Opasnost da ga val nezadovoljstva razočaranih u HDZ-u pomete zajedno s njegovim dugogodišnjim šefom bila je velika i ozbiljna.

Ipak, Plenkoviću i Stieru trebalo je samo dva-tri tjedna da preokrenu rezultat. Iako u HDZ-u sada tvrde da su njihova istraživanja, koja su permanentno radili za svoje potrebe, pokazivala da stanje nije tako crno, priznaju da ih je sve bio zahvatio pesimizam.

Što je to novi predsjednik HDZ-a napravio da je već sada atmosfera u HDZ-u gotovo pobjednička, a da se u SDP-u pale alarmi? Gotovo ništa. Ali, pokazao je, i to odmah, da je bitno drugačiji i od Tomislava Karamarka i od Zorana Milanovića. Nije napadao, nije vrijeđao, govorio je staloženo i suvislo. Sastajao se sa svima, od stranačkih činovnika, preko lidera mnogobrojnih stranačkih frakcija i političkih trabanata do stranih diplomata. Njegovi suradnici zatečeni su činjenicom da radi od osam ujutro do deset navečer i da je uvijek koncentriran. Kažu, i iznenađujuće kompetentan.

“Andrej Plenković je zet za poželjeti i zbog toga može dobiti ove izbore. Obrazovan, pristojan, dobro izgleda i ne govori gluposti. Žene će glasati za njega”, kaže jedna od njegovih suradnica.

Presudna bi mogla biti činjenica da Plenković doista radi sve suprotno od onoga što je radio njegov prethodnik. Karamarko je izbacivao iz stranke, a Plenković vraća u HDZ Dragu Prgometa i Milana Kujundžića. Jedan je ambiciozni liberalni, a drugi ambiciozni konzervativni zagrebački liječnik. Karamarko je izbjegavao javnost kad god je mogao, a Plenković staje pred kamere kad god mu se ukaže prilika. Prvi je izbjegavao sučeljavanje sa Zoranom Milanovićem, a drugi je prihvatio izazov odmah. Čak je pristao i na pomalo smiješno Milanovićevo: “Hoću sučeljavanje sad i odmah.” Potvrdio je da će se prije 15. kolovoza naći oči u oči, jedan na jedan sa sada već pomalo nervoznim šefom SDP-a. U službenoj kampanji bit će vrijeme za sučeljavanje svih kandidata za premijera.

Baš kad smo pomislili da se Zoran Milanović promijenio, počeo je, ničim izazvan, opet vrijeđati i omalovažavati svoje političke protivnike. HDZ-ovci su “papci”, a njihov novi šef obični brisel­ski birokrat. Vratio se u staru “ja-pa-ja” fazu. Svoje dojučerašnje oponente koje je pomeo u unutarstranačkoj borbi očekivano nije stavio na izbornu listu. Otpadaju jedan po jedan.

Sastavljanje izbornih lista sada je najveći izazov i za Plenkovića. Iako je svjestan da se sa starim licima iz Karamarkova, ali i Sanaderova doba ne može govoriti o novom, drugačijem HDZ-u, zbog mira u kući mora poštovati njihove izborima izborene funkcije. Mogućnost prekretnice najavio je Tomislav Čuljak, do jučer politički tajnik stranke i Karamarkov čovjek br. 3. Iskusni i moćni HDZ-ov gazda Slavonije i vladar izbornih lista objavio je da se povlači u drugi plan i da neće ići na ove izbore. Time je Plenkoviću omogućio da već sada pomete dublje i šire, ne samo od Ivana Šukera do Josipe Rimac. Čuljak je bio vječiti Brkićev suparnik, Karamarkov uteg na vagi u zauzdavanju sve moćnijeg HDZ-ova br. 2. Povlačenje Čuljka s fronte u stratešku rezervu ipak neće voditi do micanja samog Milijana Brkića, koji se pritajio na gotovo nezamjenjivoj funkciji zamjenika predsjednika stranke. Ipak, može se očekivati da će na Plenkovićevim izbornim listama dominirati nova imena, generacija političara koja se nekako probila kroz Oreškovićevu Vladu i briselski Parlament.

Milanović je pak nepogrešivo pogrešno odlučio ići na izbore sa svojim najnepopularnijim ali vjernim suradnicima i nekadašnjim ministrima, s ljudima poput Marasa, Jakovine i Milanke Opačić, političarima koji nemaju potporu javnosti i ne mogu SDP-u donijeti nove glasove. Politički polet koji je donijela širina Narodne koalicije s Vrdoljakovim HNS-om i Beljakovim HSS-om brzo se izgubio.

Ostaje samo, njemu omiljena, krajnje personalizirana kampanja u kojoj će morati dokazati da ima svrhu i bez Tomislava Karamarka, od kojega je, bez ozbiljne konkurencije, naslijedio i preoteo titulu najnepopularnijeg političara.

A Plenković će, osim dobrih živaca, morati napokon imati i odgovore na pitanja koja za sada izbjegava ili više-manje uspješno diplomatski zaobilazi. Na kraju, i dalje ga čeka ključno pitanje: Tko je to zapravo HDZ, on ili, recimo, Zlatko Hasanbegović?

Izvor: ovdje

 

Odgovori

Skip to content