Antifine korisne budale u “velikoj” studentskoj revoluciji “istorijskog” značaja
Čini se da su lažni antifašisti, neradničke “narodne” fronte i koalicije te ostali komunistički beskralješnjaci odlučili prekinuti svoju dokolicu i dokonost, zabrinuti glede, ni manje ni više, navodnog klerofašističkog ispada dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu, inače, uz Fakultet političkih “nauka”, jedno od dva rasadnika novih naraštaja mladih samoupravljača.
Očito su isti vrlo ugroženi odlukom da će nastavu iz pojedinih kolegija, odnosno predmeta slušati zajedno sa studentima Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Još bi se negodovanje i razumjelo kad bi tisuće budućih teologa pretrpalo hodnike i predavaonice FFZG-a, no gdje je opasnost od onih “silnih” deset (!) studenata teologije, osim ako mladi “praxisovci” i “revolucionari” ne smatraju da ih ovi u intelektualnom smislu itetkako ugrožavaju; za razliku od filozofskog, teološki je ozbiljan fakultet, pa zaista čudi što se pristupilo zajedničkom izvođenju nastave, jer, studenti filozofskog ne će moći pratiti tempo rada i studiranja kolega s teologije.
No, u javnosti je, kako to već biva u maloumnih i nepismenih, to predstavljeno kao borba za sekularnost (iako mnogi neznaju što to znači), odnosno bitka za “slobodoumlje” (kako jednoumlje može biti slobodno?) i oslobođenje od klerofašističke čizme (kojoj “filozofi” suprotstavljaju jugoslavenski opanak). U biti se sve svodi na razliku između onih koji smatraju da je njihovim precima Bog udahnuo život i one čiji su preci pali s grane te se nisu umjeli na stablo opet popeti. Zaista, kako može biti zajedničke nastave?
Održan je studentski plenum na kojem je odlučeno da će se zahtijevati ostavka rektora Borasa i dekana Previšića (koji je, s nastavničkim vijećem, donio “fašističku” odluku o izvođenju zajedničke nastave na nekim predmetima s KBF-om). Ako taj dvojac ne odstupi, onda će blokirati rad fakulteta. Dekan je već obavijestio policiju da je primio nekoliko prijetnji smrću (tako to čine borci za slobodu, od 1789. godine pa do danas) te je radi održavanja reda morao unajmiti redare i zaštitare. Zapravo bi dekan trebao donijeti odluku da sve troškove koji su nastali zbog “studentske revolucije” trebaju snositi studenti, pa bismo onda vidjeli koliko bi trajala revolucija… Što se tiče ostavke rektora Borasa, to se mnogima čini opravdanim, ali ne iz navedenih razloga, već zbog toga što rektor zagrebačkog sveučilišta prima naputke i djeluje isključivo po nalogu Budimira Lončara i ostalih revolucionara.
Povijest je toliko puta pokazala da metode i djelovanje boljševika ostaje isto. Kao što je početkom veljače (ne)Radnička fronta održala “veličanstveni” prosvjed od nekoliko stotina onih kojima je obećana besplatna rakija i možda burek ukoliko prisustvuju, a zapravo se išlo k destabilizaciji vlasti HDZ-a i Mosta, zbog Hasanbegovića i Šustara, tako i sad, kad su napokon shvatili da Partija ne će sastavljati vladu, koriste uboge vječne studente za uvjetovanje novih (ili starih, vidjet ćemo) ministara kulture i obrazovanja.
U SSSR-u su imali naziv za sve one europske “ljevičare” poput Sartrea, Blocha, Marcusea… i prosvjednike, napose krajem 60-ih godina u Francuskoj. Zvali su ih – “korisne budale”. Lako je zaključiti zašto. Ovi studenti, koji su najavili prosvjed 3. listopada su također korisne budale, opčarane i opčinjene lažima i dezinformacijama o “velikim” revolucijama “istorijskog” značaja. Ipak, akademska godina počinje 4. listopada, a “brucošima” počinje dan prije, dakle, na dan održavanja prosvjeda. Vidjet ćemo kako će se ponašati kad predavanja počnu; hoće li i dalje prosvjedovati? Iako je još malo više od tjedna do početka akademske godine, mnogi koji studiraju u Zagrebu, a ne žive tamo, su već pristigli pa se zbog viška vremena odazivaju na ovakve blokade rada i ometanje reda. To ne će biti dugoga vijeka.
Ono na što bi javnost trebala obratiti pažnju, napose “slobodoumni” i “neovisni” novinari, jest tko će se od lica koja smo vidjeli na spomenutom prosvjedu u veljači ove godine, opet pojaviti 3. listopada. Tada će, po neznam koji put, opet sve maske pasti, a kad smo kod padanja istih, hoće li na tom prosvjedu sudjelovati i Neša Stazić, odnosno je li se oporavio od pada s bicikle kad je naletio na povampirenog ustašu?
Nekako mi se sve više čini da će se, zbog izbornog poraza komunista pred dvije nedjelje, obistiniti oni Cesarićevi stihovi:
“Nedjelja. Tužno. Znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.“
Mila Marušić
