DO KADA OVAKO?! Država nam svaki četvrti dan pojede sve s tanjura!

Dok Hrvatska svoje građane dere cijenama hrane, pa nam svaki četvrti dan smaže sve s tanjura, druge zemlje paze svoje stanovnike. I one najvišeg i nižeg standarda nerijetko imaju jeftiniju hranu i ostale usluge za svoje stanovnike nego Hrvatska. Unatoč težnji za što manje stopa poreza na dodanu vrijednost radi jednostavnijeg i efikasnijeg oporezivanja, mnoge zemlje u EU-u smatraju da različitim načinima oporezivanja hrane štite standard stanovnika, pa neke od njih imaju snižene stope, neke uz opću stopu imaju i dvije, tri niže stope, a ima zemalja koje imaju čak i nultu stopu na hranu. I ne samo na hranu nego i na knjige, dječju obuću i odjeću, lijekove i dnevne novine.

Cijenama hrane odavno smo se približili europskim prosječnim cijenama. Već smo dosegnuli 91 posto prosječnih europskih cijena premda smo po životnom standardu pri začelju. Na pitanje zbog čega je hrana jeftinija u Sloveniji, Njemačkoj ili nekim drugim zemljama, uz činjenicu da smo domaću proizvodnju posve uništili kleknuvši pred uvoznim proizvodima i trgovinom, odgovor se krije i u porezima. Sad smo na brisanom prostoru velikog tržišta Europe i naša se proizvodnja mora nositi s konkurencijom koja je mnogo jača nego prije kad smo se mogli štititi carinama.

Čak i kad je kvalitetna, domaća proizvodnja danas ulazi u bitke poput one između Davida i Golijata. Male proizvođače koji se bore s tvrtkama čija godišnja dobit nadmašuje državni proračun. No, i dok smo mogli jačati i štititi domaću proizvodnju, to smo propuštali učiniti, pa smo danas u situaciji da je sve jeftinije uvoziti nego proizvoditi. Štoviše, sve promjene PDV-a dovele su dotle da je hrana hrvatskih proizvođača jeftinija u Njemačkoj, Sloveniji ili susjednoj BiH nego u Hrvatskoj. Kod nas se sva hrana oporezuje s 25 posto PDV-a, osim kruha i mlijeka koji se oporezuju sniženom stopom od pet posto, a s 13 posto dječja hrana, ulja, masti i šećer.

Dodajte tome još lijekove na recept i dnevne novine koje oporezujemo s pet posto PDV-a te isporuku vode kućanstvima za koju imamo stopu od 13 posto, i tu staju sve pogodnosti i porezna omekšavanja za naše građane. Na sve drugo što kupimo, od soli preko mesa do voća i povrća, država udara porez težak četvrtinu vrijednosti te robe. Ili, od ukupnog ceha za spizu plaćenu po 25 posto, svaku četvrtu kunu uzela je država, a ne trgovac ili proizvođač.
Zamislite košaricu proizvoda vrijednih 1000 kuna prije oporezivanja.

Ako unutra nema kruha, mlijeka, ulja, masti, šećera, dječje hrane, slastica, čokolada i čipseva, u Hrvatskoj će vas s PDV-om koštati 1250 kuna, u Velikoj Britaniji, Irskoj i na Malti 1000 kuna, u Luksemburgu će vas koštati 1030 kuna, u Nizozemskoj 1060 kuna, u Sloveniji 1095 kuna, a Austriji 1100 kuna. Zanimljivo je da se Hrvatima čak nešto isplati kupovati i kod Mađara, kraljeva PDV-a u svijetu s općom stopom od 27 posto, koje stopom od 25 posto slijede Hrvatska, Švedska, Danska i Norveška.

Premda Mađari paprenije oporezuju kruh i mlijeko od nas sa sniženom stopom od 18 posto PDV-a dok je naša stopa pet posto, ipak imaju niži PDV na meso. Kod njih pet posto, a kod nas 25 posto. Na svakih 100 kuna potrošenih na meso, mi ćemo vam udariti 25 kuna poreza, a Mađari pet kuna.

Zanimljivo, premda nultu stopu ne dopušta novim članicama, pa se i Hrvatska morala pozdraviti s njom ulaskom u EU-u, onim članicama koje su je imale 1991. dopušteno je mnogo više. Smiju je zadržati kao i snižene stope. Bilo je zamišljeno da se one jednog lijepog dana ukinu, no nitko više ne spominje taj dan, ni godinu. Stečena prava osnivača i onih starijih članica teže je izgubiti nego ista dati onima koji u Uniju dolaze mnogo kasnije. Tako Malta uopće nema poreza na hranu, sva joj hrana prolazi bez PDV-a, a s pet posto oporezuje slastice poput čokolade, sladoleda i pića, dok Velika Britanija ne oporezuje hranu osim gotovih jela i vrlo prerađene hrane poput sladoleda, čokolade i pića. Irska također ima nultu stopu na hranu iz koje su isključeni alkoholna pića, sokovi, slastice, sladoledi, krekeri, kokice, prženi orašasti plodovi…

Luksemburg nema nultu stopu, ali najbogatija članica unije, po standardu po glavi stanovnika i njihovoj kupovnoj moći, svu hranu oporezuje s tri poreza kao i većinu ostalih proizvoda i usluga. Nizozemska hranu oporezuje sa šest posto PDV-a, Rumunjska s devet posto, Slovencima sva hrana ima 9,5 posto PDV-a, Austrijancima 10 posto, Fincima 14 posto, Talijani i Španjolci na hranu primjenjuju dvije stope PDV-a od četiri i 10 posto, Nijemci također dvije od sedam i 19 posto, Česi 10 i 15 posto…

Kako god okrenete, jasno vam je da smo među rekorderima ne samo po općoj nego i po sniženim stopama. Istina, imamo pet posto PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove i dnevne novine, no bez pretenzije da uopće možemo i promisliti biti kao Švicarska s općom stopom od osam posto i sniženom od 2,5 posto na osnovne prehrambene namirnice, ipak nekako nije, u najmanju ruku ugodno znati, da je u Hrvatskoj najjeftinije pušiti i da smo samo tim cijenama na razini svog stvarnog standarda. Duhan je u Hrvatskoj na svega 56 posto europskog prosjeka cijena, što jest vrlo blisko našem, stvarnom životnom standardu koji je svega 58 posto europskog prosjeka po čemu smo na europskom dnu u društvu s Rumunjskom i Bugarskom.

Autor: Sanja Stapić/Slobodna Dalmacija

Odgovori

Skip to content