Ili ministar Hasanbegović ili novi politički autogol HDZ-a
Svi se sjećamo dugotrajnih pregovora povodom sastavljanja trenutne vlade na odlasku u kojoj su sudjelovali MOST i HDZ te odlazaka raznih kandidata za pojedina ministarstva na razgovore s trenutnim predsjednikom vlade Tihomirom Oreškovićem.
To je završilo kako je završilo, no malo je znan podatak da je jedan od kriterija za ministarsko mjesto, ne jedini, ne isključivi, ali važan kriterij HDZ-a bio i uspjeh eventualnog ministra u svojoj izbornoj jedinici. U to je ulazio i broj preferencijalnih glasova i netko tko je ostvario dobar rezultat imao je više izgleda, odnosno veću potporu tadašnjeg predsjednika Tomislava Karamarka i vrha stranke i njihovo zalaganje za pregovaračkim stolom s MOST-om. I to je, čini se, ipak jedan pošten kriterij u poslovično nepoštenoj politici.
Kako god (i kad god) se složila buduća vlada, većina se slaže da je najbolji potez HDZ-a, ali i MOST-a, postavljanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Uskoro je postao najbolji i najučinkovitiji, a sukladno tomu i najnapadaniji ministar od strane partijskog agitpropa, (ne)radničkih fronti i neprofitnih udruga (koje su ostvarivale i te kakav profit!), te se k tomu ispostavilo da su svi napadi uslijedili zbog pripreme zakona o otvaranju partijskih i inih arhiva komunističkih službi. Hasanbegović je rastjerao “crvene kmere”, stao na kraj parazitiranju, odnosno krvopijama društva i ideološkim štetočinama koje su sputavale Hrvatsku i neumorno radile na obnavljanju “jugoslavenske” kulture i t.d. Bez ustručavanja se može reći da je najuspješniji hrvatski ministar, dugo iščekivano svjetlo u ovih mračnih 15 godina i najbolji ministar kulture kojega smo imali.
To je pokazao i njegov izborni rezultat te je u II. izbornoj jedinici s trećeg mjesta na listi skočio na prvo, zahvaljujući preferencijalnim glasovima, uz “oštru” unutarstranačku HDZ-ovu konkurenciju – Milijana Brkića i Ivanu Maletić – i izborio pobjedu Hrvatske demokratske zajednice u toj predugo crvenoj izbornoj jedinici. Hrvatski je narod time također pokazao i dao na znanje Andreju Plenkoviću, najizglednijem sljedećem predsjedniku vlade da ne zaboravi, prvo, Hasanbegovićevo izvrsno djelovanje na ministarskoj poziciji, a drugo, fantastičan izborni rezultat koji je polučio.
Ipak, trebamo li se brinuti što, ničim izazvan, najveći narušavatelj hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvata, agent Beograda i politički vođa Srbijanaca, Milorad Pupovac, po staroj udbaškoj šabloni – hvali Plenkovića (“suho zlato”) i suprotstavlja mu upravo Hasanbegovića kao “revizionista” i “ustašu”? Inače, Plenkovića netko treba podsjetiti o tome što su četnici, oblijepljeni zvijezdama petokrakim radili nesrpskom stanovništvu. Također, neka se malo upusti u nedavnu povijest i shvatit će da Srbijanci, odnosno zagovaratelji velike Srbije, samo jednu stvar mrze više od Hrvata, a to su upravo Muslimani. Hrvat islamske vjeroispovijesti je u očima mnogih Srba i Srbijanaca, što neizravno potvrđuje i Pupovac, utjelovljenje zla i abominacija, stoga sve što isti kaže protiv najboljeg hrvatskog ministra treba uzeti ne sa zrnom, već s grudom soli.
Uostalom, tko je taj etnobiznismen (izraz koji ipak ima težinu kad dolazi iz usta Jugoslavena Ive Josipovića) i što on ima uvjetovati tko će biti u vladi, a tko ne će? Pupovac se odavno opredijelio za političko protuhrvatstvo i valjda je jedini predstavnik manjina u Europi koji je svojim političkim djelovanjem vlastitu manjinu odveo u oporbu. Pupovac nije dostojan Hasanbegoviću cipele laštiti, a kad jednoga dana pravosuđe proradi, imat će i dosta pitanja na koja će morati dati odgovor.
Kao kandidati za ministra kulture se spominju Šuica, Milas i Krstulović Opara, pa neka se njihov broj preferencijalnih glasova usporedi s onim ministra Hasanbegovića. Bilo bi lijepo vjerovati da su ovi spomenuti njemu dorasli ili bi čak bili bolji od njega, no to je nekako nevjerojatno. Također, Hasanbegović kao pravi državotvorni političar i domoljub zna da normalne vlade može biti samo s MOST-om i stoga već dugo surađuje s njima i pokušava izgladiti probleme koji su nastali, za razliku od nekih koji bi najradije u koaliciju s Pusićkinim HNS-om, Beljakovim HSS-om ili Pupovčevim Srbijancima.
(Ne)odabir Hasanbegovića za ministra će pokazati tko je i što je novo vodstvo HDZ-a; pokazat će je li Plenković doista “briselski ćato”, kako ga je nazvao Milanović, ili još jedan koji će nauštrb političkog Hrvata odabrati profesionalnog Srbijanca, kao i mnogi u našoj tužnoj povijesti. Također, time će se pokazati je li Andrej Plenković spreman na otvaranje arhiva Partije i početak lustracije, koja će se dogoditi na ovaj ili onaj način, bez obzira o bilo čijoj političkoj volji ili će pak, poput kolege mu Milanovića, štititi one koji ne žele dobro Hrvatskoj?
Zaključno, ili ministar Hasanbegović ili novi politički autogol HDZ-a!
Josip Gajski/hrsvijet.net
