O otužnom jugoslavenskom novinarstvu u Hrvatskoj
Između niza bizarnih i vrlo problematičnih anketa u Hrvatskoj, koje provode čudne agencije, čudnih imena, ističe se zgodna o najpopularnijim novinarima u Hrvatskoj.
Tu u startu nedostaje pojašnjenje – riječ je o novinarima suradnicima ovih i onih službi i aktivistima ovih i onih partija. Na žalost, s tugom moram obavijestiti cijenjeno čitateljstvo, da ozbiljni novinari u svijetu nisu članovi nikakvih agencija! Oni, naime, koriste agencije, za svoje informacije, a ne koriste agencije njih za plasiranje svojih laži! To je ključna razlika.
Dakle, navodno, najpopularniji (?!) medijski aktivisti su: Mislav Bago, Aleksandar Stanković, Goran Milić, Zoran Šprajc i Denis Latin, pokazalo je istraživanje na reprezentativnom (?!) uzorku koje su u subotu na Yu Weekend media festivalu u Rovinju predstavili Presscut i Medianet (?!), tvrtke za medijski monitoring i analize (?!) iz Zagreba.
Još bizarnija je lista najčitanijih (?!) novinara prema istim agencijama: prvo mjesto po popularnosti kod čitatelja novina zauzeli su: Boris Dežulović i Milan Ivkošić, među prvih deset su i Anita Malenica, Ante Tomić, Jelena Lovrić, Josip Jović, Mladenka Šarić, Nino Raspudić, Tanja Torbarina i Tomislav Židak. Ovo je još jedan doprinos zaglupljivanju Hrvata, naime, niti jedna osoba s ove liste ne može napisati običnu zadaćnicu na bilo koju zadanu temu, koju bi bilo koja hrvatska profesorica hrvatske književnosti mogla prihvatiti kao pismenu!
Boris Dežulović je hrvatski novinar iz Beograda (tamo živi od 2005.!) iz kategorija hrvatskog novinara iz Beograda Miroslava Lazanskog, starog Kosovca! Milan Ivkošić je simpatični Imoćanin, ali nije novinar, Ante Tomić je polupismeni rezervni oficir JNA poznat po antihrvatskim stavovima, Jelena Lovrić je ostatak skupine iz partijskof Danasa, kao i Tanja Torbarina, dok je Tomislav Židak tek povremeno zabavni starac iz boce Zdravka Mamića! Oni koji sam preskočio znaju zašto sam ih preskočio! Jednostavno ni po čemu nisu zanimljivi da bi ih se spomenulo.
Dakle, Hrvatska tek treba ući u XXI. stoljeće, no s nekim drugim ljudima i idejama! Ne može Hrvatsko novinarsko društvo voditi Saša Leković, terensko potrčkalo s uredom u Beogradu, s bliskom suradnicom Slavicom Lukić, suprugom uvaženog srpskog etnobiznismena, navodno hrvatskog jezikoslovca, Milorada Pupovca, s kojim se srećem po zagrebačkim restoranima – i protiv svoje volje.
Skup u Rovinju (na vrlo lošem hrvatskom: Weekend Media Festival) klasičan je projugoslavenski skup, bre, novinara iz “celog regijona”, koji bi da se druže na “srpskom Jadranu” u “srpskoj Istri” i čekaju, bre, “Dodikovu tzv. Republiku srpsku”, da bre, započne neki, “lokalni svetski rat”!
Ono što Hrvati na žalost ne razumiju je da je novinarski susret tek predhodnica “srpske Yugoslavije”, koju je sad krenuo realizirati, pa i po cijenu “lokalnog, bre, svetskog rata”, Milorad Dodik sa svojim bizarnim referendumom o ničemu!
Birokratima iz Bruxellesa nije jasno kako se Milorad Dodik i Bakir Izetbegović na antieuropskom putu savršeno dopunjuju. Prvo je Izetbegović pokrenuo apelaciju i stvorio izvanrednu prigodu Dodiku da uoči lokalnih izbora poentira referendumom koji ništa ne znači. Krajnji rezultat je očit – udaljavanje BiH od Europske unije i svrstavanje u rusko-tursku sferu utjecaja!
Polupismeni novinari koji to ne zamjećuju, ili se ne usude o tome pisati, su Luciferova djeca i aktivisti jedne propale politike koja na prostorima od Triglava do Gevgelije buja od 1918. godine. U tom kontekstu nije pretenciozno niti napomenuti da bi jedan od idućih referenduma, na žalost, mogao biti u hrvatskoj Istri, gdje će politički sljednici Radina, Pupovca, Miletića i Grbina tražiti neovisnost. Nedvojbeno, potporu će im tom prigodom dati i nagrađeni novinari iz Rovinja za koje su unutarstranački izbori u SDP-u i Dodikov besmisleni referendum najvažnije teme “otvorene posljednjih desetljeća”.
F. Perić/hrsvijet.net
1 comment
Na žalost, sve je točno !!!