Srpski špijuni među nama

Kad je u Srbiji već počeo lov na špijune, istina za domaće dnevno-političke potrebe, bilo bi dobro ustanoviti kako sa srpsko-srbijanskim špijunima i diverzantima stoje stvari u Republici Hrvatskoj?

Nebitno je što ulov „hrvatskog špijuna“, Čeda Čolovića služi Srbiji kao predstava svojoj publici i dokaz da postoji penetracija hrvatskih službi u Republici Srbiji, zapravo aktivitet NATO-vih obavještajnih službi, i da je Srbija ugrožena od Hrvatske, EU-a i NATO saveza. Istim manevrom srbijanski politički vrh želi pokazati koliko je Srbija još uvijek bitna „vascelom svetu“ i njegovoj okolici, jer je pod udarom NATO-va obavještajnog aktiviteta, i dokazati koliko je BIA sposobna odgovoriti na takvu ugrozu.

Pravi pravcati igrokaz već viđen toliko puta: za Srbe i Srbijance sve u svijetu vrti se oko Srbije; svijet valjda samo o Srbima govori i samo se bavi Srbijom. Istina je, međutim, posve drugačija i uvijek ista – oni su nevažni. I Srbija i Srbi su davno pročitana priča. Beograd je jednom Tito s Pokretom nesvrstanih učinio važnim, bolje rečeno planetarno poznatim, ali Beograd i njegova politika danas običan su furunkul.

Sada se srbijanska vlast okomila na još jednog navodnog izdajnika, oficira JNA koji je izdajnički napustio položaj u „zapadnim zemljama“ i nije doprinio ostvarenju plana Velike Srbije, nego je kukavički pobjegao u Srbiju. Iz istog su razloga prezreni traktoraši, koji su se na hrvatskim traktorima nakon „Oluje“ vratili u Srbiju, i proglašeni izdajicama. Svi oni za srpsku otadžbinu nisu izvršili svoju dužnost, i sato su u Srbiji prezreni.

Nakon uhićenja “hrvatskog špijuna” srbijanska će javnost napokon saznati tko je Srbiji ukrao atomsko oružje, streljao đenerala Dražu Mihajlovića, tko je ubio preko 8 000 musimana u Srebrenici, tko je ubio Đinđića… Sve same epizode iz „Alana Forda“ ili drugi dio „Balkanskog špijuna“.

No, da vidimo kako u Hrvatskoj stojimo s mogućim srpsko-srbijanskim obavještajnim aktivitetom, tj. špijunima?

Srpska manjina u Hrvatskoj to sigurno nije; barem ne u cijelosti, jer mnogi su se Srbi u Domovinskom ratu časno borili za svoju domovinu Hrvatsku, ali mnogo više njih protiv Hrvatske pa bi objavljivanje već pripremljenog popisa izdajnika olakšalo lučenje zrna od kukolja.

Je li Milorad Pupovac srbijanski špijun ili samo prečanski domoljub; možda ipak saboter, petokolonaš, diverzant ili tek etnobiznismen koje maksimalno iskorištava i kapitalizira svoje podrijetlo, a pri tome zlorabi i vrijeđa Republiku Hrvatsku i srpsku manjinu koja u njoj živi?

Tko su onda pupavci, njegova sljedba: sve nabrojene (dis)kvalifikacije ili samo etnobiznismeni. Isto pitanje odnosi se na „Dokumentu“ i ostatke KOS-ove mreže u Hrvatskoj, na sve one koji sustavno od 1991. godine rade na kompromitiranju i rušenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske?

Pitanje nije nimalo retoričko nego, u kontekstu permanentne srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku te trenutnog inteziviranja političkih nesporazuma sa Srbijom, traži niz praktičkih odgovora, rješenja i promptne akcije. Što i gdje s osobama koje poduzimlju akcije na rušenju ustavnog poretka Republike Hrvatske i ugrožavaju njenu sigurnost?

Jer pupavci i ostali nisu poput žrtvovanog jadnika Čede Čolovića koji jedva preživljava na dvije adrese. Pupavci & co. su dobro uhranjeni, od Hrvatske financijski potpomognuti i situirani croatofobi koji nimalo ne kriju svoje ciljeve rušenja ustavnog poretka RH. Prvi od njihovih ciljeva je rušenje suverene i samostalne Republike Hrvatske svim sredstvima. Nije li to onda već odavno posao za SOA-e ili hrvatsku tajnu službu impresionira da je Milorad Pupovac sveučilišni profesor, zastupnik u Hrvatskom saboru, a Stanimirović liječnik, teršelićka navodna Kopiničeva kćerka, Vesna Pusić propala kandidatkinja za Glavnu tajnicu UN, njezin brat Zoran prijatelj Save Štrbca, mnogi bivši suradnici KOS-a inkorporirani u hrvatske medije ili u bivšu Vladu Zorana Milanovića…?

SOA mora znati da je njen težišni posao očuvanje ustavnog poretka od svih koji ga ugrožavaju tko god oni bili i kakve god dužnosti obnašali, a onda se treba zapitati i provjeriti rade li Pupavci & co. za dobrobit Republike Hrvatske, jer od iste primaju znatna materijalna sredstva, ili ipak svojim akcijama, obilno potpomognuti SDP-ovim strukturama, rade protiv ustavnog poretka i na štetu Republike Hrvatske?

Kad je u pitanju ustavni poredak i njegova zaštita nema nedodirljivih. Svaki nelegitiman pokušaj rušenja istog kažnjiv je bez obzira tko to pokuša učiniti.

Josip Gajski/hrsvijet.net

1 comment

Odgovori

Skip to content