ZANIMLJIVA RAŠČLAMBA SDP-ovsko medijskog bezakonja
Foto: FaH
Sučeljavanje s prošlošću je sučeljavanje s vlastitom, nacionalnom poviješću, primjerice iz doba totalitarizama, koji su grubo kršili ljudska prava u najširem smislu te riječi. Posebice se to odnosti na genocid, democid, holokaust, krivnje za rat, zločine protiv čovječnosti, rasizam, i sustav represivnog doušništva. U užem smislu pojam označava i zaključke koji su izvedeni iz iskustva na političkoj i kulturnoj razini. Termin se također rabi kao skupni naziv za aktivnosti kojima društva koja se temelje na demokraciji i poštivanju ljudskih prava, obrađuju sučeljavanje s počinjenim zločinima iz prošlosti u doba diktature i totalitarizma.
Proces otvorenog i javnog sučeljavanja s prošlošću temelj je neopterećene budućnosti naroda koji u svome tkivu ne želi kancerogene zametke budućih sukoba zbog neobjektivog tumačenja prošlosti.
U razdoblju bolnog izvlačenja iz komunističkog totalitarnog sustava Hrvatska je preživjela velikosrpsku agresiju i otvoreni rat. Ratnih godina, dok je suverenistička mladost krvarila na bojišnicama, jugofilna vrhuška se uhljebila u medijskim i političkim strukturama te udrugama civilnog društva. Odmah su krenuli kukati i pucati iz svih oružja u nedostatke hrvatske demokracije. U takvim okolnostima, nehotice su učinili dugoročno dobro HDZ-u, jer se isti pod udarom kritika postupno dodatno demokratizirao i sučelio s posljedicama negativnih perioda hrvatskog nacionalizma kroz povijest.
Grijesi i zločini komunističkog sustava lukavo su trebali biti kamuflirani pod antifašizam, zaboravljeni i neosuđeni.
SDP, pravni i ideološki sljednik SKH uspio je krivotvoriti stvarnost i prošlost. Zbog pristranih kritičara i jugofilnih prokomunističkih struktura, u nedostatku objektivne analize, kroz godine je izrastao u sve čudovišnijeg kljunaša (političkog, povijesnog i ideološkog), usvajajući i neke po Hrvatsku antisuverenističke odlike. Danas te odlike opravdano povezujemo s naslijeđem ORJUNA-e (Organizacije jugoslavenskih nacionalista). Apsurdna i autodestruktivna pojava osmišljena je kako bi se kao temelj demokratske Hrvatske podvalilo komunističko naslijeđe.
U procesu demokratizacije i sučeljavanja s prošlošću SDP-a presudnu ulogu će igrati novinari svih profila. Njihov konačno kritički pristup stanju demokratske svijesti u SDPu može osigurati da čudan jugofilnokomunističkoliberalni križanac dobije suvremene socijal-demokratske temelje, poželjne u svakom društvu.
Promatranje SDP-ovih konferencija za medije znalo me ostaviti u čudu, bez teksta. Pred Milanovićevim egom (ili nečim drugim) novinarske usne ostajale su bez glasa, bez pitanja, unatoč stotinama upitnika koji su jecali iz svakog kutka obrađivanih tema. U gomili stranačke i ideološke sljedbe čitalo se samo zadovoljstvo.
Dok se Milanović dičio pseudo-demokratskim iskoracima SDP-a, pred njim su odstranjivani mnogi dužnosnici stranke bez ikakve krivnje (Picula, Antunović, Vidović…). Jednim potezom vođe brisani su stranački ogranci, gradske i županijske organizacije… U naletu neurotičnog nadahnuća Milanović se „proslavljao“ cijelom plejadom nesuvislih, uvredljivih i nacionalno štetnih izjava trajno zabilježenih pod mrežnim terminom „Zoranizmi“. Uz klicanje stranačkih masa.
Vrhunac „kreacije“ bilo je postavljanje moralnih visinskih ljestvica koje su preko noći, mijenjale broj prečki, ovisno o predsjedniku omiljenom ili neomiljenom liku. Svoj dijabolični klimaks su doživjele na Mladenu Pejnoviću i sličnima koji nose minimalno 16 milijardi razloga za razgovor s institucijama države. Tako je utvrdila Državna revizija. I takav opasan scenarij vodstvo stranke je nagrađivalo Milanovićevim mandatima na čelu stranke. Bez pokušaja kritike.
Pomalo zaboravljeni PRVI podpredsjednik SDP-ove vlade, Čačić, prolazio je kroz i ispod ljestvobarijere, unatoč desetke milijuna teškoj gospodarskoj muljaži i desetke milijuna teškom poreznom dugu poduzeća, koje je stručno rasturao, pa je sve palo u zastaru! Za mainstream novinare – kao nikad otkriveno – unatoč objavljenoj knjizi o „velikom poslovnom uspjehu“ Radimira Čačića.
O Milanovićevoj pseudodemokraciji svjedočio je i Zlatko Komadina, kojemu je ukinut pristup bazi podataka članstva, te mu je tako onemogućeno elektronsko i telefonsko komuniciranje s članstvom u kampanji. Slabašni otpor brzo je utihnuo pod medijskom mrežom. Linić je nakon političke dekapitacije ukazao na poduži popis nedopustivih, i kaznenih djela pod ravnanjem Zorana Milanovića. Stranačko vodstvo je prešutjelo. Mreža unutar DORH-a i pravosuđa se pobrinula da optužnice nikada ne budu pokrenute, dok sva nedjela, uigranim modelom ne padnu u zastaru.
Upetljalo se u priču i obiteljsko naslijeđe, brat Krešimir koji je javno bratovim imenom ucjenjivao i dobivao poslove, široki angažman supruge Sanje, milijunski eurski krediti bez adekvatne hipoteke… (podsjetit ću da je „autokrat i diktator“ Tuđman bio doslovno razapinjan zbog nepodopština unuka ).
Politička papazjanija je poput lošeg znanstveno fantastičnog filma klizila pored gledatelja i bez ozbiljnih reakcija mainstream medija. Stranačko vodstvo je i dalje šutjelo diveći se Milanovićevim oratorskim eskapadama.
Korištenje laži nije velika novost u politici. Ali način na koji je Milanoviću polazilo za rukom lagati bez posljedica i bilo kakvog propitkivanja mainstream novinara je jedinstven dokaz njegovih „magičnih“ moći. Vodstvo stranke je klicalo svakoj. Istaknut ću samo nekoliko frapantno prešućivanih:
1.) „Dajem Vam riječ, neću se osvrtati ni na to što je bilo ranije. Uprijet ću svoje… snage u to da u raspravama ne upirem prstom u one koji će biti opozicija… predbacujem što su radili njihovi prethodnici. To je jalovo, nekorisno i loše za Hrvatsku“ – iz nastupnog saborskog govora Zorana Milanovića, 23. prosinca 2011.
Tako je zborio Zoran Milanović zaklinjući se Bogu i hrvatskom Saboru. Ne sjećam se da je itko propitkivao laž proizašlu iz zakletve u skoro svakom Milanovićevom nastupu.
2.) „ Nismo ništa obećali“ ponavljao je premijer Milanović. Tu bi svako pitanje o Planu 21 prestajalo.
3.) 26. lipnja 2014. Milanović,Vesna Pusić i MVEP se oglušuju na javna i službena upozorenja da traje screening Srbije u poglavlju 23. i 24., te da je vrijeme nešto poduzeti kako bi srbijanski pokušaj regionalnog žandarmiranja suzbili. Unatoč toj prigodi nisu učinili ništa kako bi u mjerila uvrstili jasan međunarodni pravni problem. Novinarska znatiželja je opet pokleknula. U 2016. „magičar“ uspijeva uvjeriti velik dio auditorija kako je za hrvatski debakl pred srpskim ulaskom za pregovarački stol isključivi krivac HDZ/MOST.
4.) Bjesomučni nasrtaj na žrtvu Vukovara, vladinim kršenjem javnih nadležnosti, teškim kršenjem čl.8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, policijskim terorom i do tada neviđenom antisuverenističkom kampanjom, odnio je jedan život i SDP duboko zavadio s dragovoljcima i braniteljima DR. Otpor je artiluliran kroz Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Tek je Odluka Ustavnog suda zaustavila nasrtaj, dajući za pravo dragovoljcima i suverenistima. I taj demokratski masakr, pod palicom ZM i sudjelovanjem svih stranačkih struktura, ostao je neosuđen i medijski zaboravljen.
5.) Količina laži i povijesnih falsifikata koju su stranački pripadnici izgovorili tijekom dijabolične akcije pravosudne zaštite udbaških zločina, popularno nazvane Lex Perković, razotkrila je monstruoznost komunističke zločinačke podvale Hrvatskoj.
Nulta točka prijepora u sučeljavanju s prošlošću jest proces pretvorbe i privatizacije. SDP-ova zaštita i prikrivanje komunističkih struktura koje su proces započele 1998. te u njemu vrlo „uspješno“ sudjelovale mora prestati, ukoliko SDP kao stranka želi opstati.
Rezultati izbora otvaraju mogućnost da SDP i strateški krug pristalica konačno pokrenu proces demokratizacije i sučeljavanja s prošlošću unutar svojih redova. Proces će za mnoge a posebno za širi sustav umreženih biti bolan.Trebaju shvatiti i stvarno prihvatiti nekoliko točaka. Žive u demokratskoj Hrvatskoj. Jugoslavija je zasluženo odumrla. Temelj demokratske i suverene Hrvatske je Domovinski rat. Komunistički sustav je bio zločinački i totalitaran. Zločine komunizma treba istražiti i osuditi, a žrtve verificirati. Komunističke arhive konačno moraju otvoriti.
Kad stranka prođe kroz proces demokratizacije, postat će mogući temelj, za svako društvo poželjnih, socijal-demokratskih stremljenja. Do tada ostaju zatvoreni u jugofilnom hotelu krivotvorene i fabricirane prošlosti.
Željko Maršić-Zenga
p.s. riječ magija na mjestima za riječ čarolija također svjedoči o potrebi predmetnog procesa.
Izvor: ovdje
