DON MARINKO MLAKIĆ: Spasenje u mojoj kući
(31. nedjelja kroz godinu C)
Obraćenje je vrlo zahtjevan proces, proces koji traži korjenitu nutarnju preobrazbu, promjenu dotadašnjim životnih oslonaca, razmišljanja, očekivanja, planova… Uz to ono podrazumijeva nemilosrdan obračun i hrvanje s tragovima grijeha, zabluda i loših navika, koji znaju biti duboko ukorijenjeni u naše biće. Obraćenje Zakeja, ispričano kao vrlo živopisna priča, jedan je od evanđeoskih zgoda koja nam nudi uvid u proces obraćenja.
Zakej je bio nadcarinik. U mentalitetu tadašnjeg židovskog društva carinici su bili silno omraženi u narodu zbog sluganstva tuđinskoj vlasti, zbog odbacivanja vjere i tradicije vlastitog naroda te zbog bešćutnosti, pohlepe i lopovluka kojim su se redovito služili. Za Zakeja kao nadcarinika sve je to višestruko vrijedilo. Bio je malen rastom, kaže evanđelje. Ta malenost nije samo obilježje Zakejeva izvanjskog izgleda. Možemo reći da je on bio malen u duši. Sitna duša. Maleni su obzori njegova života. Stiješnjen je u svoje zablude i grijehe te očajnički traži da iz njih izađe. Nutarnju stisku je moglo pojačavati značenje njegova imena (Zakej znači čist). Doima se ironično. Ime u Svetom pismu upućuje na identitet osobe. Njegovo nutarnje stanje bilo je u očitom neskladu s njegovim imenom, s onim tko bi on trebao biti, zašto je posvećen. Čovjek je stvoren da bude čist od svake neurednosti i nema mira dok je ne ostvari. A može je dostići jedino onda kada ga Bog dotakne i očisti.
Priliku za izbavljenje iz svoje nesnošljive unutarnje stiske Zakej vidi u Isusu. Očito je da se bavio mišlju o njemu, o njegovim djelima i riječima. Nadu u njemu probudilo je saznanje da je prijatelj carinika i grješnika; da rado boravi u njihovim kućama i prihvaća ih bez obzira na njihovu prezrenost od strane drugih. Svećenici, farizeji i pismoznanci su mu to silno prigovarali.
Nemir se u Zakejevoj duši sasvim razbudio kada je čuo da Isus na svom hodočašću prema Jeruzalemu uskoro prolazi kroz Jerihon. Pokušat će zato da ga barem izdaleka vidi. Penje se na stablo!? To je potez koji samo može izazvati smjeh i porugu ljudi kojima ionako nije bio nimalo drag. Očito mu je to preostalo kao jedina mogućnost. Želja je toliko snažna da ne mari što će drugi reći. Zakejev nutarnji nemir bio je, nesumnjivo, silno velik.
Isus ne samo da primjećuje Zakeja nego mu se obraća. On u njegovom uspinjanju na stablo iščitava želju da poraste dušom, da se oslobodi svoje malenosti i zarobljenosti lažnim bogatstvom. Sam se poziva da pođe u njegovu kuću. Kuća, naš dom, jedna je od životnih potreba s kojom se ponajviše poistovjećujemo. Ona odražava našu nutarnju narav, naš karakter, životna opredjeljenja, uspjehe i neuspjehe, materijalno stanje, društveni status… Kada ti netko dolazi u kuću time ti iskazuje najveće poštovanje. To daleko više nego bilo koji drugi susreti, koji su djelomični ili polovični. To je razmjena života. Isus Zakeja dolaskom u njegovu kuću želi u potpunosti susresti i upoznati. Želi upoznati njegovu dušu i srce. S njime želi potpuno razmijeniti dar života. Isus Zakeju donosi dar spasenja, a Zakej Isusu daruje svoju dušu, svoju zahvalnost i povjerenje. Potpuno se otvara se daru spasenja i poklanja mu svoj život.
Isusu je važan svaki čovjek bez obzira koliko grješan bio. On u svojim odnosima prema ljudima savršeno razdvaja izgubljenog čovjeka, koji je uvijek Božja slika i vrijedan ljubavi, od grijeha koji ga čini izgubljenim. Pri tome nema obzira za govorkanja drugih. Isus je slika Boga nevidljivoga, odraz Božjega bića, njegova milosrdnog lica. Po njemu Bog traži izgubljeno da ga povrati k sebi, palo da ga uzdigne. Čitanja ove nedjelje prepuna su objave o Božjem beskrajnom milosrđu. Bog ljubi sva bića i ne mrzi nijedno koje je stvorio, piše Knjiga Mudrosti (prvo čitanje). U pripjevnom psalmu (Ps 145) pjevamo: Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. On nas, kako piše sv. Pavao Solunjanima (drugo čitanje), po svojoj milosti, koju nam beskrajno iskazuje po svome Sinu Isusu Kristu, sve želi dovesti do punine, svako naše nastojanje oko dobra i djelo naše vjere te se u nama proslavi ime Gospodina našega Isusa i mi u njemu.
Bog čuje vapaje svakog nemirnog srca. On bolje od nas samih pozna što se događa u našim dušama. Poznata mu je svaka naša malenost i izgubljenost, svaka tjeskoba i nemir. Bog je tu. Sam hita da nas spasi. Možemo ga svaki čas vidjeti. Ali on treba našu otvorenost. Potrebno je da iskoračimo, da se uspnemo i izdignemo iznad onoga što nas ostavlja nemirnim, lažno bogatim i krivo ostvarenim. Vrlo često to može biti čin koji u očima ljudi izaziva podsmjeh, poniženje. Ali, zar je to važno?! Ta, Isus nam donosi spasenje, otkupljenje od svih grijeha. Kada ga primimo u svoju kuću, u svoj život, on u nj unosi svoje spasenje. Kao što je nečisti Zakej postaje čistim, tako s njime, i samo s njime, naša duša puna nečistoća može ponovno postati čista.
Dolaskom Isusa i njegova spasenja Zakej se mijenja. Mijenjaju se obzori njegova života, njegova opredjeljenja, prioriteti i pogledi na druge, sve to se potpuno mijenja. Sada sasvim čisto, u Božjem svjetlu, on vidi sebe i druge. Čisto vidi dobro i zlo, pravdu i nepravdu, grijehe i zablude, svoje i tuđe, bogatstvo i siromaštvo života. Sve mu to sada postaje sasvim jasno. I on sada više ne gleda kako da uzme, prevari ili otme od drugih nego kako da ispravi nepravdu i podijeli siromasima. Želi dijeliti radost spasenja koje je došlo u njegovu kuću. Onog trenutka kada prekinem s nepoštenjem, nepravdom, laži, krađom i kad počnem život upravljati dobrotom i ljubavlju, kada svojim novcem i svime što posjedujem započnem raspolagati tako da mi služi za izgradnju pravde i mira oko sebe, mojoj kući dolazi spasenje. Moj život, moja kuća, sve oko mene odiše prisutnošću kraljevstva nebeskog.
Don Marinko Mlakić
