Od razodora unutar SDP-a koristi imaju samo neprijatelji Partije

Ponedjeljak, 3 listopad 2016 20:00
Written by: milanN
1 Reply

„Jedan čovjek, jedan glas“ zvuči demokratski i uljuđeno, međutim to ipak ne vrijedi za Partiju i nema ukorijenjenu tradiciju. Partiji treba vođa, bez vođe Partija djeluje neozbiljno i neuvjerljivo.

U nedostatku pravoga vođe, načelo „Jedan drug, jedan glas“ više bi odgovaralo povijesti i duhu Partije – drug je svetinja i oduvijek je više vrijedio od čovjeka, bilo kojeg čovjeka. Jer što je čovjek za druga: smijeh ili bolni stid? Stoga se SDP treba prisjetiti i ugledati na svoje svijetle tradicije, vlastite inovacije i potražiti rješenja unutar vlastita iskustva, a toga je bilo podosta.

Nema smisla članstvo mučiti izborom predsjednika SDP-a i počinjati s frakcionaštvom; drug Tita je bio protiv frakcionaštva, on je znao da frakcije i frakcionaške borbe slabe Partiju. Jer čemu članstvo izlagati sumnjama i dvojbama, a istaknute drugove dovoditi u sukobe, prozivke i unutarpartijske svađe od kojih samo partijski neprijatelji imaju koristi? To nije komunistički, nije drugarski!
Zato je najbolje da umjesto izbora novog Zorana Milanovića, na poziciju predsjednika (generalnog sekretara?) SDP-a uspostavi tzv. rotirajuće Predsjedništvo. Čak se i brojke s propalom SFRJ dobro poklapaju: nekada šest republika plus dvije pokrajine, dakle osam osoba-predstavnika, danas koincidira s osam prijavljenih kandidata za predsjednika SDP-a!

I onda godina za godinu, a prvi predsjednik Predsjedništva mogao bi se birati izvlačenjem ili abecednim redom. Možda bi senior i obnašatelj svih partijskih funkcija, Stjepan Mesić, mogao odabrati prvog, onako počasno i bez balotaže? Takvo bi rotirajuće Predsjedništvo SDP-a mogle lijepo poštovati hrvatske regije, nacionalnosti, jer među osam kandidata ima ljudi s mora i kopna, ovih i onih.

Zapravo rotirajuće Predsjedništvo pruža niz dobrih mogućnosti i rješenja, a staro bi članstvo podsjetilo na stara dobra vremena. Ako koji po „ključu“ prifali, zbog kvote bratsva i jedinstva, mogao bi se posuditi koji SDP-ovac iz Srbije, BiH, Slovenije, Crne Gore. Makedonije, Kosova ili Vojvodine! Naime u svim nabrojenim državama postoji SDP i baštini imovinu i tradiciju nekadašnjeg Saveza komunista.

No ipak, ako SDP doista inzistira na jednom predsjedniku, najbolji SDP-ov izbor je provjereni komunistički kadar, Milorad Pupovac: iskusan premazanac, Srbin s dobrim vezama u Beogradu, pismen… kompletna figura koja objedinjuje marksističku ideju, komunistički svjetonazor, svetosavski ekspanzionizam i jugoslavensku misao – nije li to ujedno i program SDP-a?

Mila Marušić/hrsvijet.net