Pupovec junior i “snajka” odlučuju o tri manjinska potpisa?
Kad je Milorad Pupovac, samoprozvani predstavnik Srba “vas cele” Hrvatske, no autohtoni predstavnik Srbijanaca u Republici Hrvatskoj izjavio da će svoju potporu novoj vladi uvjetovati odlaskom, odnosno smjenom ili odsutstvom Zlatka Hasanbegovića, mnogi su to ocijenili lošim političkim potezom.
Prvo, ispalo je da će Pupovac kadrovirati vladu, što ne bi čudilo kad bi mandatar bio Zoran Milanović ili neko drugo SDP-ovo dijete, ali ipak vladu sastavlja HDZ na čelu s Plenkovićem. Drugo, možebitno Plenkovićevo popuštanje tom protuhrvatskom zahtjevu bi ozbiljno poljuljalo, unatoč iznimno dobrom izbornom rezultatu, položaj novog predsjednika stranke. Treće, velik je dio ljudi time revoltiran, jer im je nakon svih tih godina dosta srbijanske ucjene, odnosno manjinskog ugnjetavanja većine. Sve u svemu, Pupovac je tom izjavom pogriješio – naizgled.
Pupovca kao najboljeg srbijanskog političkog trgovca zapravo uopće nije briga za Hasanbegovića; njega ne brinu arhivi UDB-e i KOS-a, lustracija ga izravno ne pogađa, ne brine ga privatizacija i pljačka krajem osamdesetih i početkom devedesetih, ne tiču ga se prestanci financiranja raznih udruga (vladinih, nevladinih, neprofitnih, neovisnih i t.d.); on jednostavno mora štititi abolirane četnike i ostale ratne zločince (ne zaboravimo da je Goran Hadžić jedan od osnivača SDSS-a!) te sustavno narušavati hrvatsko-srpske, odnosno hrvatsko-srbijanske odnose kako bi njegovi šefovi u Beogradu imali povoda cijelome svijetu prikazivati Hrvate kao povampirene ustaše.
Pupovcu se ne može reći ni da loše laže. Pupovac odlično laže i time potvrđuje svoju uspješnost. Naime, on je svoju potporu vladi uvjetovao zapošljavanjem svojega sina i svoje snahe. Kao što smo već izvještavali, na Filozofskom fakultetu u Rijeci je Ozren Pupovac trebao dobiti vlastitu katedru za hrvatsku dijasporu (!) u sklopu studija filozofije i kulturologije, dok je njegova supruga, t.j. snaha, odnosno “snajka” Milorada Pupovca – Vesna Pisarović – trebala predavati jazz glazbu, odnosno kulturu. O njihovim kompetencijama bi se moglo naširoko, no dovoljno je reći da je Ozren Pupovac doktorirao marksizam u Njemačkoj, dok je Pisarović studirala jazz akademiju. Također, ispred Filozofskog fakulteta u Rijeci nisu primijećeni studentski prosvjedi i pobune iako je sve svima poznato – tko šuti, smatra se da priznaje – pogotovo ako se radi o srbijansko-jugoslavenskim profesorskim kadrovima.
Ono što, pak, iznenađuje jest da je već dva (!) puta rektor riječkog sveučilišta, Pero Lučin, provjereni i etablirani boljševički kadar, odbio, za vrijeme vlade Zorana Milanovića i za vrijeme ove tehničke vlade postaviti mladoga Pupovca i Miloradovu “snajku” na “pristojno” plaćene položaje, t.j. imenovati za izvanredne profesore. Radi li se o nastavku sukoba na liniji Josipović-Pupovac, koji je izbio prije dvije godine ili tek “prizivu savjesti” riječkog rektora – to samo Bog zna.
No, ono što se u međuvremenu saznalo jest da je Milorad Pupovac uvjetovao svoja tri potpisa, odnosno osam potpisa Plenkovićevoj vladi upravo zapošljavanjem svoga sina i snahe.
Nije li to logično?
Ono što nije uspio postići za vrijeme Zorana Milanovića i njegovog otvorenog velikosrbovanja, pokušava preko Andreja Plenkovića i ostalih “umjerenih” ljudi pri vrhu Hrvatske demokratske zajednice. Dakle, zahtjev za micanjem Hasanbegovića je tek predstava za javnost i polupismene novinare – u biti je Pupovčeva “cijena” ista kao što je bila sve ovo vrijeme. Njemu je nevažno lijevo ili desno, centar ili krajnost – samo da on i oni okupljeni oko njega iz toga izvuku korist.
No, posebno će biti zanimljivo vidjeti hoće li Plenković udovoljiti tom zahtjevu. S jedne strane, to može omogućiti tehnički ministar obrazovanja Predrag Šustar, čije se ime ne spominje među budućim ministrima. To znači da nije baš po volji Andreju Plenkoviću i ekipi oko njega, stoga Šustar ništa ne gubi odbije li to učiniti – jer je njegova politička utakmica po svemu sudeći ionako završila – pa barem može postupiti u hrvatskim (obrazovnim) interesima ili pak – protiv njih.
Promatrajući ovu temu u svoj njezinoj složenosti, ipak se nameće pitanje; pristaje li Plenković na takve prohtjeve, ili ga se pak potpuno zaobilazi i dogovara s tehničkim ministrom obrazovanja? Vrijeme će pokazati – kao i profesura sina i “snajke” najuspješnijeg etnotrgovca u Hrvata…
Josip Gajski/hrsvijet.net
