Svi Manolićevi ljudi
Na saborskoj sjednici na kojoj je izglasavalo povjerenje Oreškovićevoj vladi “lingvistica” Mare “mast trast as” je vidjela masonsko znakovlje. Na konstituirajućoj sjednici 9. saziva Hrvatskog sabora je, pak, Arsen Bauk u imenu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, odnosno u kratici (Ministarstvo za dom sp) pronašao ono što je iznenada nestalo – ustaše i ustaške pokliče – što samo ukazuje na stupanj njegove dokonosti jer kratica ministarstva glasi MDOMSP, ako ćemo biti iskreni.
No, koliko je njih primijetilo da je konstituirajućoj sjednici novog saziva Sabora nazočio „besmrtni“ Joža Manolić koji se „srdačno podružio“ s Vladimirom Šeksom?
Čini se da je Manoliću, kao nekadašnjem partizanskom ilegalcu i prvoborcu, autohtonom OZNA-šu i UDB-ašu po volji ono što se zbiva u HDZ-u, odnosno najava procesa o odmaku HDZ-a od demokršćanske opcije i transformacija u narodnjačku stranku “ljevice, centra i desnice”, kako je to najavio također “besmrtni” Vladimir Šeks.
Šteta što „neovisni“ i „nepristrani“ novinari nisu iskoristili Manolićeve zbog starosti rijetke izlete u javnost pa ga malo priupitali o trovanju uskoro svetog Alojzija Stepinca ili o likvidacijama u Bjelovaru i okolici sredinom prošlog stoljeća. Štoviše, da Stepinac nije otrovan, možda nikad ne bi bio proglašen svetim, stoga bi vladajući trebali početi razmišljati i o dodjeli nekog novog odličja vremešnom Joži?
Mnogo je važnije, pak, tko je uopće pozvao Manolića? Teško je vjerovati da ljudi mogu naprosto ušetati u Sabor kad im se prohtje, dakle, netko je s odgovarajućim ovlastima morao njega pozvati, ili možda Joža, kao „par excellence bezbednjak“ uvijek ima pristup najvažnijim institucijama države protiv koje djeluje od malih nogu?
Također, ovdje treba ukazati na jednu strašnu nepravdu; zašto se nije omogućilo Perkoviću i Mustaću prisustvovanje konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora? Ili barem izravna video veza sa Saborom? Zar njemačke zatvorske rešetke predstavljaju zaprjeku odlučnosti, “narodnjaštvu” i progresivnosti Mosta i HDZ-a?
Sigurno bi i SDP, ali i HNS, pružili potporu tom “humanom” činu i možda bi to onda bilo sjeme iz kojeg će se razviti snažno stablo velike koalicije. Jer, prisjetimo se, Manolića je bio u Milanovićevom izbornom stožeru 2011. godine, ali nije bilo na konstituirajućoj saborskoj sjednici kada je za predsjednika Sabora izabran Željko Reiner. Važno je podsjetiti se da su neposredno prije toga i Mesić i Manolić tvrdili da je Karamarko udbaš – pa zašto onda nije nazočio sastavljanju „udbaške“ vlade, nego se vremešni OZNA-š Joža u Saboru pojavljuje tek sad, kad će vladu, po Šeksovim tvrdnjama, premijer postati osoba iz „novog, prošlošću neopterećenog, demokršćanskog i progresivnog HDZ-a koji u sebi uključuje ljevicu, centar i desnicu“?
Sjetimo se također onog očinskog zagrljaja Manolića i Milanovića već daleke 2011.; sad i izrazito prijateljski susret sa Vladimirom Šeksom. Zapravo su svi, i lijevi i desni, očekivali da će velikoj koaliciji kumovati nekakvi gregurići, valentići, granići i ostali. Rijetko tko je u tom kontekstu spominjao staroga Jožu. Naposljetku je to i logično, jer, Manolić je bio izravni sudionik stvaranja Jugoslavije, poratnih ubojstava, progona, pljački i nacionalizacije, a bio je također tu kad je stvarana i Hrvatska. Manolić zapravo zna sve, ili jako puno, o svima i o većini procesa u posljednjih sedamdeset godina.
Znanje je moć, a ako netko ima znanje to je stari Joža koji će učiniti sve kako bi došlo do „pomirbe“, odnosno transformacije HDZ-a u narodnjačku stranku “ljevice, centra i desnice”, što će za izravnu posljedicu imati nekažnjavanja zločina komunizma, nekažnjavanja tajkuna koji su uništavanje Hrvatsku započeli u vrijeme Markovića, nastavili u vrijeme Tuđmana a završili u vrijeme Račana i Sanadera.
Taj proces se može zaustaviti isključivo otvaranjem arhiva. Zbog toga se i vodi tolika bitka oko budućeg ministra kulture.
Josip Gajski/hrsvijet.net
