Hoće li Bajić – zbog ‘Orašja’ – završiti iza brave?!
Čelni ljudi obrane Orašja uhićeni su na temelju brojnih nezakonitih radnji koje su provedene na temelju Protokola kojeg je Mladen Bajić, tada glavni državni odvjetnik RH, 2013. potpisao s Goranom Salihovićem, glavnim tužiteljem Tužiteljstva BiH. Bajić je postupao protivno odredbama Zakona o tajnosti podataka, Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Zakona o državnom odvjetništvu – i protivno Ustavu RH. Dakle, počinio je više kaznenih djela. Tko će ga pozvati na odgovornost?!
Početkom ovog mjeseca uhićena su i pritvorena desetorica pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane koje je Republika Srpska optužila za ratne zločine nad srpskim zarobljenicima i civilima u Orašju tijekom 1992. i 1993. godine.
Iz sadržaja priloga objavljenih u medijima moglo se je utvrditi da je za to uhićenje od presudne važnosti bio Protokol koji su u Sarajevu 3. lipnja 2013. potpisali Mladen Bajić, tada glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, i Goran Salihović, glavni tužitelj Tužiteljstva BiH.
“Državno odvjetnišvo Republike Hrvatske, na temelju zahtjeva Tužiteljstva BiH, naložilo je Hrvatskom državnom arhivu i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru da dostave povjerljivu vojnu dokumentaciju vlastima Bosne i Hercegovine. 17. srpnja 2014. SDP-ovo Ministarsvo pravosuđa je zaprimilo zamolbu bosanskog tužiteljstva od 7. srpnja, kojom moli uvid u Hrvatski državni arhiv. Nakon toga su bosanskim vlastima predani dokumenti 106. brigade HVO-a, Operativne zone Bosanska Posavina”, javljeno je 3. studenoga 2016. na portalu Kamenjar.com. “Istražitelji iz BiH počeli su još 2005. dolaziti u Hrvatski državni arhiv (HDA), gdje su proučavali, ali i fotokopirali dio građe vezane uz HVO i Domovinski rat, doznali smo u HDA. U zadnje vrijeme nisu dolazili, ali su prije nekoliko mjeseci u HDA bili suci s područja istočnog Sarajeva kojima je Arhiv bio samo servis, gdje su proučavali građu koju su prije toga naručili u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata koji je smješten u istoj zgradi bivše Sveučilišne knjižnice gdje je i Hrvatski državni arhiv”, objavio je Jutarnji list istoga nadnevka.
Bajić je znao da radi nezakonito, ali je radio kako je radio
Iz činjenica koje su prenijeli mediji proizlazi da je Mladen Bajić kao glavni državni odvjetnik RH potpisivanjem navedenog protokola te svojim radnjama u njegovoj provedbi počinio više nezakonitih radnji, i to:
– postupao protivno odredbama Zakona o tajnosti podataka;
– postupao protivno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima;
– postupao protivno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i protivno Ustavu Republike Hrvatske.
Dakle, time je počinio više kaznenih djela.
Naime, dokumentacija koja se sačinjava tijekom ratnih operacija uvijek je označena kao tajna (vojna tajna, vrlo tajno…). Da je tako bilo i u slučaju dokumentacije vezane za obranu Orašja pokazuje dio članka u kojem stoji: „Protokol koji su u Sarajevu 3. lipnja 2013. potpisali Mladen Bajić, kao glavni državni odvjetnik RH, i Goran Salihović, kao glavni tužitelj Tužiteljstva BiH, regulira upravo suradnju dvaju tužiteljstava. (…) Među ostalim, obje su se strane obvezale da će jedna drugu obavještavati o stanju predmeta i čuvati tajnost podataka, ako to zatraži druga strana“. (Jutarnji list, 3.11.2016.)
Dakle, Mladen Bajić već pri potpisivanju Protokola zna da se radi o dokumentaciji koja ima oznaku tajnosti (zbog toga se i dogovora obveza čuvanja tajnosti podataka), tj. da se na tu dokumentaciju obavezno mora primjenjivati Zakon o tajnosti podataka.
Iako se radilo o dokumentaciji koju je RH predao HVO, a takva je dokumentacija u RH zaštićena Zakonom o tajnosti podataka, Bajić svjesno i namjerno postupa protivno tom zakonu – a vezano za vlasnika dokumentacije s oznakom tajnosti te postupak deklasifikacije (skidanja oznake tajnosti):
U čl. 2, uz ostalo, stoji:
klasificirani podatak je onaj koji je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje;
(Pri tome se treba uzeti u obzir i da je tijekom obrane Orašja postojala suradnja HV-a i HVO-a, zbog čega se ista dokumentacija s oznakom tajnosti može odnositi i na HV, te u tom smislu odvjetnik prvoosumnjičenog Đure Matuzovića ističe da su vojne nadležnosti tijekom rata na ovom području imali zapovjednici regularne vojske Hrvatske. „Kad se zna činjenica da na ovom prostoru u ono vrijeme djeluje regularna hrvatska vojska, sa svojim komandnim kadrom …. Mi imamo kod sebe imena, vremenski kontinuitet, naredbe. To je poznati dio istorije, ali u ovom krivičnom predmetu, u kojem sad radim, taj dio je izostavljen. …. Zapovjednici iz Hrvatske su imali i naredbodavnu i efektivnu kontrolu, pa nema dileme oko toga ko je odgovoran za konkretan slučaj“), izjavio je za radio Slobodnu Europu 4. studenoga 2016.
– deklasifikacija podatka je postupak kojim se utvrđuje prestanak postojanja razloga zbog kojih je određeni podatak klasificiran odgovarajućim stupnjem tajnosti, nakon čega podatak postaje neklasificiran s ograničenom uporabom samo u službene svrhe;
– vlasnik podatka je nadležno tijelo u okviru čijeg djelovanja je klasificirani ili neklasificirani podatak nastao
DORH je protuzakonito deklasificirao dokumente
Dakle, jasno je da je vlasnik u trenutku nastanka predmetne dokumentacije i podataka sadržanih u njoj HVO (moguće za određene dijelove i HV), te je jasno da DORH (i glavni državni odvjetnik RH) niti je vlasnik te dokumentacije niti smije, sukladno Zakonu o tajnosti podataka, provesti postupak deklasifikacije.
Zakon o tajnosti podataka jasno propisuje i pristup podacima i – što je vrlo važno – pristup podacima druge države. U čl. 20 stoji: „ (1) Pristup klasificiranim podacima bez certifikata imat će u okviru obavljanja poslova iz njihovog djelokruga državni dužnosnici određeni odredbama Zakona o sustavu državne uprave, zastupnici u Hrvatskome saboru, pučki pravobranitelj, suci, glavni državni odvjetnik, zamjenici glavnog državnog odvjetnika, ravnatelj Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te zamjenici ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su, prije pristupanja klasificiranim podacima, potpisati izjavu Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost kojom potvrđuju da su upoznati s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita klasificiranih podataka te se obvezuju raspolagati klasificiranim podacima sukladno navedenim propisima“.
A u čl. 22 navodi se: „(1) Pristup klasificiranim podacima druge države i međunarodne organizacije imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga, te kojima je izdan certifikat propisan međunarodnim ugovorom ili sigurnosnim sporazumom.
(2) Certifikat iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju zahtjeva nadležnog tijela.
(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo za osobe kojima je prethodno izdan odgovarajući certifikat u postupku iz članka 18. ovoga Zakona.“
Cijeli članak pročitajte ovdje.
