MULJATOR: Izvrsno razobličavanje Ivana Pernara
Ivanu je Pernaru uspjelo ono što autsajderima uglavnom ne uspijeva, postao je svojevrsna politička zvijezda. Počeo je uličnim prosvjedima protiv Jadranke Kosor, a dogurao je, evo, do narodnog poslanika u Saboru. Nametljivim bacanjem u ruke interventnim policajcima tijekom spomenutih prosvjeda izgradio je, barem u očima ozbiljnih ljudi, imidž benignog političkog ekshibicionista, vječitog marginalca.
Onda se, kako se kriza produbljivala, dogodio Živi zid, skupina aktivista koji su sprječavali deložacije. Koliko god da su njihove akcije bile neuspješne, stekli su stanovite simpatije javnosti budući da je pogođenih ovrhama i deložacijama u društvu bivalo sve više. Ivan Pernar nametnuo se za jednog od glavnih ideologa Živog zida.
Kristoliki Ivan Sinčić pobrao je pak simpatije i nemali broj glasova birača na predsjedničkim izborima. Tada se već moglo govoriti o probijanju Živog zida u prvu političku ligu u Hrvatskoj. Na lanjskim izborima Sinčić je ušao u Sabor, a Živi zid je u više izbornih jedinica bio jako blizu ulasku u Sabor. Na ponovljenim izborima polučili su pravi uspjeh. S njihove liste ulazi šest zastupnika premda su samo neki od njih bili članovi Živog zida. Premda na saborskoj plaći nije bio ni godinu dana, Ivan se Sinčić u međuvremenu vidno udebljao pokazujući tako zorno da kreće utabanom stazom hrvatskih političara svih boja i profila – od gladuša do gromade. Šuker u nastajanju, moglo bi se reći. Prava politička zvijezda nezadovoljnih, siromašnih i obespravljenih postao je još mršavi Ivan Pernar.
Pernar je u Hrvatskom saboru izrekao i neke istinite stvari koje se drugi nisu usudili ili im do njih nije bilo stalo. Upozorio je na poguban utjecaj Europske unije na neke stvari u Hrvatskoj, problematizirao samo članstvo u toj asocijaciji, razgolitio hrvatsku (ne)suverenost itd. Međutim, griješi namjerno ili iz neznanja kada tvrdi da je Živi zid prva i jedina stranka u Hrvatskoj koja se protivi članstvu u EU. Stranka Jedino Hrvatska, na primjer, za to se jasno i nedvosmisleno zalaže od 2007. godine, kada je Pernar, po vlastitom priznanju, još bio opčinjen Sanaderom. I neke pravaške stranke su barem deklarativno s vremena vrijeme isticale svoje protivljenje hrvatskom članstvu u Europskoj uniji.
Svojim, čini se, pomno planiranim napuštanjem emisije Nu2 Aleksandra Stankovića Pernar je uspio povećati svoju popularnost i privući dodatnu pozornost javnosti. Onda je, na njegovu žalost, slijedila Bujica Velimira Bujanca. Rijetko hvalim televizijske voditelje, ali Bujančevu emisiju s Pernarom moram pohvaliti. Strpljivost i voditeljska umješnost koju je pokazao Bujanec slušajući bahato Pernarovo prenemaganje i vješto ga vodeći prema završnici emisije u kojoj će mu u nekoliko poteza dati mat od kojeg se još dugo neće oporaviti – zaslužuju svaku pohvalu i priznanje. Posao voditelja takvih emisija jest da gledateljima predoči pravu sliku političara s kojim razgovara, Bujanac je taj posao maestralno odradio. Što god tko mislio o njemu.
Tako smo saznali da se Pernar praktično sam prijavio ruskoj ambasadi nudeći suradnju i tražeći nekakvu zaštitu, također saznajemo i da se pred obljetnicu vukovarske tragedije u medijima susjednih država obrušio na Jasenovac kao primjer genocida i pokušao umanjti srpske zločine u Domovinskom ratu. Kako mu ni to nije bilo dosta, dodatno je optužio Hrvatsku da je imala namjeru etnički očistiti područja naseljena Srbima! Počeo je zamuckivati kad ga je Bujanec stjerao u kut pitanjem ide li na sutrašnju obljetnicu u Vukovar. Nakon neprijatno dugačke šutnje, vidne zbunjenosti i usplahirenosti promucao je da će ići u Vukovar. Međutim, vidjelo se da ne govori ono što misli nego pokušava pogoditi koji bi odgovor odgovarao javnosti koja ga gleda. Ali i ruskim prijateljima koji ga također gledaju.
Sve u svemu, Pernar nije demagog kako su ga neki prozvali. Svojim ponašanjem i javnim istupima sličniji je običnom muljatoru. I čini se da prelazi političku transformaciju sličnu onoj koju je prešao nekoć zadrti desničar, nacionalist i konzervativac Domagoj Margetić.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
