NEŠTO JE POŠLO PO ZLU: Hillary izgubila unaprijed namještene izbore!
Hillary Clinton je najveći izborni gubitnik ikad: Demokrati nisu lošije stajali od 1928! Bili su toliko uvjereni u njenu pobjedu da ih je poraz bacio u potpunu nevjericu, koja je prerasla u masovnu histeriju i agresiju. I još uvijek se ne mogu pomiriti sa stvarnošću: Trump je predsjednik. Hillary Clinton je bila kandidat koji nije mogao izgubiti izbore. Kako ih je onda ipak uspjela izgubiti?
Hillary Clinton ove izbore nije mogla izgubiti. Na svojoj strani je imala 98 od najvećih sto američkih medija. Otvoreno su nastupali ne kao izvori informacija, već propagande i dezinformacija. Jedino Fox nije bio na njenoj strani, ali nije ni na Trumpovoj. Na svojoj strani je imala Wall Street, svi američki milijarderi i banke su donirali njenu kampanju. Imala je na svojoj strani cijeli Hollywood i njegovu propagandnu mašineriju. Pjevačice, slavne osobe, sportaše. Imala je na svojoj strani, uz svoju stranku, čak i velik dio protivničke stranke – Republikanaca, čiji se establishment grozi Trumpa, jer on nije jedan od njih i želi političkoj kasti srezati privilegije i moć. Imala je na svojoj strani saudijski kapital, i naftnu industriju koja se grozi Trumpovih ideja o raspuštenju OPEC-a. Donatori su uložili su milijardu dolara u njenu kampanju, i sad će svojim vehabijskim prijateljima morati objašnjavati što je pošlo po zlu. Zašto se proizvod u koji su uložili toliki novac nije uspio prodati.
Imala je na svojoj strani manjine, homoseksualce, meksikance, velik dio crne populacije, većinu žena. Imala je na svojoj strani političke elite svih bitnih zemalja svijeta, osim Rusije. Imala je na svojoj strani američke “celebrityje” od Madonne i Cher do Jay-Z-ja i Miley Cyrus koji su s njom obilazili skupove. Imala je iskustvo u politici, veze i poznanstva u Washingtonu, znala je kako sustav funkcionira: osam godina je provela u Bijeloj kući kao prva supruga, bila je Senator države New York, i “Secretary of state” sjedinjenih država, što je funkcija na pola puta između ministra vanjskih poslova i šefa vlade. Trump je bio autsajder, on će postati prvi američki predsjednik u zadnjih preko sto godina koji nikad prije predsjedničke nije obnašao niti jednu političku funkciju, igdje. Trump, po anketama, medijima, bilo kome, nije imao šansi. Ne samo mediji, “slobodni tisak”, već i establishment njegove stranke mu je podmetao klipove pod noge gdje god je stigao.
Oni krive rasizam bijelaca, krive izdaju bijelih žena koje nisu većinom glasale za Hillary, izdaju crnaca koji se nizu odazvali na izbore u broju kao kad je Obama bio kandidat, brojne latinoamerikance koji su glasali za Trumpa. Krive direktora FBI-ja, koji je pokrenuo istragu protiv nje. Krive Putina u Rusiji, krive Wikileaks, Assangea, zviždače. Krive svakog, samo im još nije došlo do ušiju da nemaju koga kriviti osim samih sebe.
Stidljivo se pojavljuju prvi glasovi razuma na liberalnoj ljevici, iako se teško probijaju kroz masovnu histeriju i povike “silujmo Melaniju” i “ubijmo Trumpa i sve koji ga podržavaju”. Američki liberali su pali kao žrtve vlastitih laži, u koje su sami počeli vjerovati, i kao žrtve toga što su vlastito fašistoidno i nasilničko ponašanje projicirali na Trumpove pristaše.
Prva greška u kampanji Hillary Clinton je bila – ona sama. Sad se i u Demokratskoj stranci sve češće pitaju – zašto smo izabrali nju, a ne Bernie Sandersa?! Sanders je krajnje lijevo. Trump je desno. Ali obojica su protivnici establishmenta. A glas naroda već davno govori da im je dosta establishmenta, naročito političkog. Clinton kao kandidat “progresivne ljevice”, koja je svoj image i svjetonazor sagradila na protivljenju establishmentu? Usto, Hillary Clinton je gubitnik bila cijeli život. Unatoč impresivnoj karijeri u politici. Jer, ta karijera je bila plod jednostavne činjenice da je ona bila supruga Billa Clintona. Koja se emancipirana žena, ako je razumna, želi i može poistovjetiti sa ženom koja je karijeru napravila zahvaljujući – mužu? Ona je izgubila predizbore za predsjedničkog kandidata 2008. protiv Obame, i to je već Demokratima trebao biti znak za uzbunu. Kao i to što je protiv Sandersa izbore dobila samo zahvaljujući gomilama novca donatora i podršci stranačkog establishmenta: na terenu među biračima Bernie je, realno, bio jači. Hillary je sve postigla grebanjem kod moćnih i bogatih za položaj, ne preko izborne baze. Pa i predsjedničku nominaciju.
Tamo gdje je Sanders, kao protivnik banaka, naftnih kartela, elita, vjerodostojan, Hillary je posve neuvjerljiva. Nju velik dio Amerike vidi kao političara koji servisira “specijalne interese” lobista iz svijeta kapitala, i interese stranih vlada, prvenstveno zemalja Zaljeva. Demokrati su je izabrali za kandidata iako se znalo za njene veze s Goldman Sachsom, njenu sklonost pokretanju nepotrebnih ratova na Bliskom istoku, iako se znalo da “pravi” ljevičari ne podržavaju pokretanje rata protiv Rusije ni intervenciju u Siriji protiv Assada. Znalo se za njene veze sa Saudijskom Arabijom, koja homoseksualce osuđuje na smrt i vješa ih o kranove dizalica: kako to ide uz njenu “liberalnu” i pro-gay agendu? Znalo se da je veliki pobornik sporazuma o slobodnoj trgovini, TIPP-a i NAFTA-e, protiv kojih su jednako i “izvorna” američka ljevica i Trump.
Znali su da je ranjiva, zbog servera i mailova, u kojima ona otvoreno piše kako političar treba imati jedno lice za javnost, a drugo privatno. Znali su da je “Clinton Foundation” pod istragom zbog sumnjivih donacija. Znali su da imaju kandidatkinju koja je hodajuća, živa, Cruella DeVille iz Disneyevog crtića, žena s grozomornom hipotekom korupcije, koja se obogatila u politici – a u politici se samo lupež može obogatiti, znali su da imaju kandidatkinju iza koje se vuku repovi skandala, i što su pokušali?
Predstaviti je u medijima kao sveticu, te sotonizirati Trumpa. Zataškati njene zdravstvene probleme, zataškati afere. Predstaviti njegove netaktične izjave kao veće zlo od izbrisanih mailova, Benghazija, korupcije u Clinton zakladi, neprijavljenih milijunskih stranih donacija. Mediji su se ponašali kao da njeni skandali nisu stvarni, ona je super-odvjetnica, dobročiniteljica žena i djece, ratnik za socijalnu pravdu. Ne slučajno vlastohlepna osoba koja prezire ljude, i to ne skriva. Mediji su učinili medvjeđu uslugu Clintonovoj kad su otvoreno lagali kako je ekonomija u Americi u sjajnom stanju, kako je svima, naročito radnicima, dobro, i kako su svi koji će glasati za Trumpa rasisti, šovinisti, ženomrsci, gamad.
Kako je propao taj medijski križarski rat protiv Trumpa? Prvo, ljudi su se, pod strahovitim pritiskom, počeli bojati javno reći da podržavaju Trumpa, kako ne bi bili javno osramoćeni, izopćeni. Čak i fizički napadnuti. Zatim su ti isti mediji počeli postavljati rezultate anketa u kojima Clinton vodi. A vodila je u anketama jer se ljudi nisu usudili reći što stvarno misle. Mediji su tako pobijedili sami sebe. Prvo su stvorili pritisak da se svi izjasne za Hillary Clinton, zatim su pitali ljude za koga će glasati, i onda su povjerovali u ono što su im ljudi rekli pod kampanjom pritiska i zastrašivanja. Nasjeli su, ukratko, na vlastite laži. Pali kao žrtve vlastite nasilničke kampanje. Da su pitali ljude što stvarno misle, bez pritiska, saznali bi kako stvarno stoje stvari.
Ovako, Clinton je odbila uopće ići u Wisconsin, uvjerena u svoju pobjedu, jer su joj ankete davale 10% prednosti. I jer ta država nije glasala za Republikance od Reagana, kao ni radnički Michigan. Iz Clintonove kampanje su s podsmjehom odbili prijedlog Billa Clintona da Hillary ode u ruralne krajeve i pokuša pridobiti “srednju Ameriku”, umjesto da se koncentrira samo na liberale u New Yorku i Californiji – uz Illionis, jedine velike i bitne države koje je uopće dobila. Usto, ona se uzdala u podršku bogatih i slavnih, pjevača, glumaca, Hollywooda, zaboravivši da niti jedan normalan birač neće glasati za nju samo zato jer je Madonna podržava. Što su mislili, da će netko doći na biralište i reći “Hej, Katty Perry glasa za Clinton, pa ja ću se sad predomisliti i dati njoj svoj glas?” Ljude nije briga za Madonu i Jay-Z-ja! Ni za to za kog će oni glasati! Dapače, mnogi će samo reći “fuj”, jer ne žele glasati za iste za koje glasaju bogati i slavni, upravo zato što njihovi interesi nisu isti!
Demokrati su smatrali da umjesto argumenatima, izbore mogu dobiti uvredama i nasiljem. No vrijeđajući ljude, nazivajući ih “rasistima” i “homofobima”, sigurno nećete privući njihove glasove. Predstavljanjem samih sebe kao jedinih spasitelja svijeta i ljudskih prava, još manje. Liberalizam Clintonove je liberalizam koji ne donosi ništa nikom osim njenim prijateljima iz Goldman Sachsa, i vehabijama u Saudijskoj Arabiji. A ljudima morate nešto ponuditi za njihov glas. Clintonova zapravo nije nudila ništa osim širenja straha i paranoje, nadajući se kako će zadati posljednji udarac u kulturnom ratu između liberala i ostatka svijeta.
Rezultat je više od katastrofe. Demokrati nisu samo izgubili Bijelu kuću, nego nisu uspjeli osvojiti niti Senat, niti Kongres. Usto, izgubit će, kad Trump izglasa zamjenu za suca Scaliu, i prevlast u Vrhovnom sudu. U velikoj većini država Guverneri su Republikanci, oko dvije trećine njih. Demokrati su, zahvaljujući Hillary Clinton, potpuno pometeni s vlasti. Od 1928. nisu bili u goroj situaciji, kad se gleda broj mjesta koja drže u izvršnoj vlasti. I ne znaju čak niti kamo dalje. U smjeru nekog novog socijalizma kakav nudi Sanders? Ili u smjeru povratka na pozicije Billa Clintona? U smjeru beskompromisne podrške gay, crnih, latino i ostalih manjina, po cijenu trajnog gubitka glasova radničke klase koju nije briga za sve to skupa, ali ih je i te kako briga za poreze? Ili u smjeru povratka radničkoj klasi, uz žrtvovanje podrške Hollywoodskih zvijezda?
Hillary Clinton nije toliko pobijedio Trump, koliko je uspjela pobijediti samu sebe. Arogancija i bahatost nje, medija i zvijezda, uz otvoren prezir spram običnih, malih ljudi, te potcjenjivanje protivnika, su kažnjeni na izborima. Demokrati moraju potpuno resetirati svoju politiku. Republikanci su, s Trumpom, to već uradili i odmaknuli se od paradigme “neoconsa” iz Busheve ere prema “alt-rightu”, novoj, alternativnoj, ne-konzervativnoj desnici. Demokrati ih moraju stizati, a startna pozicija im je gora nego ikad.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
