Ruše li se zidovi Hrvatske
Britanci su glasovali za izlazak iz EU, jer žele time zaštiti svoje radnike i osigurati im posao, tako da spriječe dolazak radnika iz siromašnih EU članica. Tragom toga i Amerikanci su izabrali novog predsjednika Trumpa, jer im je obećao zaštitu od liberalnog gospodarstva i konkurencije. On je dobio izbore obećanjem da će izolacijom zaštiti radna mjesta za Amerikance. Kad nema dovoljno posla svatko se okreće sebi i ignorira sve ugovore o slobodnom protoku roba i ljudi.
Kako stoji danas s Hrvatskom? Mediji govore kako je teško zadržati radnike koji se masovno sele iz Hrvatske, jer nema dovoljno radnih mjesta. Nemali broj napušta Hrvatsku iako imaju radno mjesto, jer su im plaće višestruko niže, nego su to primjerice u Njemačkoj. Može li Hrvatska ikada, s nešto preko milijun zaposlenih, biti u plaćama konkurentna Njemačkoji s preko 60 milijuna zaposlenih? Naravno da to ne može niti će ikada biti.
Što onda Hrvatska može očekivati? Malo će tko zbog domoljublja ostati u Hrvatskoj i kad je u pitanju visina plaća. Pristupom u EU hrvatski političari nisu uspjeli zaštititi državu od masovne emigracije, makar da su ograničili mogućnost zapošljavanja u EU državama za 20 godina, dok se zemlja kako tako oporavi od ratnih razaranja. Ako ne bi EU pomogao onda nije trebalo k njima ni pristupiti, jer je jasno da im nije do nas, nego im do nekretnina koje posjeduje Hrvatska i naših izučenih radnika koji se brzo uklope u njemačko društvo. Njima se EU isplati i oni će biti posljednji koji će tu nepravednu asocijaciju napustiti.
Šutke političari promatraju Hrvatsku kako poput Titanica tone, svjesni da joj ne mogu pomoći ostati na površini. Svakome je jasno da Hrvatska ne može opstati, ako smo jedna EU-država po mogućnosti zapošljavanja, a druga država po visini plaća. Hrvatska se nalazi u stanju umiranja što se izražava u općem rasulu, depresiji, nemoralu, kad su glavne teme medija gay brakovi, partizani i ustaše, iako su ostatci žrtva jednih puni ugasli rudnici i jame rasute po svoj Hrvatskoj i dalje, a ostataka drugih žrtava nema.
No, svejedno, to nije sada najvažnije kad će ubrzo biti Hrvati oni koji će se zvati Nijemci, Irci, Englezi ili Australlci hrvatskih korijena. Novi doseljenici na ovo područje već su na nezaštićenim granicama prema Srbiji, koji nadiru po nečijim uputama u Hrvatsku kao što se ptice grabežljivice okupljaju oko uginulih.
U Hrvatskoj o toj temi umiranja jednog naroda i njegove mlade države, malo tko govori i još se manje traže rješenja spasa. Što Hrvatska može i mora hitno napraviti? Mislim da nam može biti uzor premijer Mađarske Orban, koji je shvatio da Zapadnoj Europi nije do Mađara, nego do svoje države. On je prvi s Poljskom uvidio ovu nadolazeću katastrofu i okrenuo se njenom rješenju. Treba svesti uvoz na mjeru dobara koje mi nemamo. Uvozni lobi radi da Hrvatske nema i njihovu nezakonitu rabotu treba procesuirati. Uvesti povećane carine na sve uvozno. Zaštiti državu od emigranata s Istoka koji idu u Njemačku, koja ih je i pozvala, a ona bi ih sada radije ostavila kod nas, a uvela našu mladež koja je naša budućnost.
Treba podići u narodu domoljublje i tako probuditi ljubav prema svome narodu i Hrvatskoj, kako je to bilo u Domovinskom ratu. Omogućiti da se radnici sele u Hrvatskoj tamo gdje ima posla. Danas nije opasnost s Istoka nego sa Zapada. Bez ovih mjera teško da ćemo opstati. Za turskih osvajanja bili smo „Predziđe kršćanstva“, a danas politika Zapada ruši te „zidove“.
PIŠE LUKA VUCO/MISIJA
