Šerbedžija htio pobjeći iz studija nakon pitanja tko je bio agresor, a tko žrtva u Domovinskom ratu

Rade Šerbedžija gostovao je na N1 u zaprijetio da će napustiti studio nakon pitanja tko je bio agresor, a tko žrtva u Domovinskom ratu.

Šerbedžiju je prozvalo Ministarstvo branitelja, prigovarajući mu izjave iz srpskih medija “da su svi ratni heroji, koji su završili u Haagu, kriminalci”.

Šerbedžija se nakon prozivki ogradio od tih izjava, kazavši da ih nikad nije izrekao i tražio ispriku od ministra Tome Medveda. Budući da se ministar Medved nije ispričao, Šerbedžija je upitan, smatra li da Medved nije razumio na koji se način ponio ili se nije htio ispričati.

“Prije svega, ja – ne samo ja, nego mnogi na ovim prostorima – smo dežurne teme, kada je situacija izbora ili bilo kakvih drugih političkih događanja. Uvijek se tada dokače ljudi, koji ne misle kao ljudi koji provode politike s kojima se ne slažemo. Neću ih imenovati, ali se ne slažem. Zapravo mi se o tome ne govori.

Ja sam to demantirao – ne odmah sutra, jer ne čitam žutu štampu, ali kad je doplra do mene službena izjava, onda sam kazao da nisam ni jednu od tih riječi nisam rekao. Transkript govora sa Sajma knjiga dostavio sam novinarima. Ne očekujem da mi se itko ispriča, moja dužnost je da kažem što je istina”, kazao je Šerbedžija.

Upitan je kako se osjećao nakon tog napada.

“Čovjek se uvijek užasno osjeća u takvoj situaciji, kad te netko napadne, pogotovo kad nisi nešto učinio. Dobivam puno podrške iz cijele Hrvatske, od ljudi koji znaju o čemu se radi. A onaj tko se ne slaže s vama i ne voli vas, neće vjerovati u ono što govorite, ni u jednu riječ obrane. To je nešto na što sam naučio”, kazao je.

Neka braniteljska udruženja tražila su i zabranu koncerta, 22. prosinca u Zagrebu, pa je upitan i hoće li taj koncert biti održan. “To su glasine koje ne želim komentirati. Te će se stvari ispraviti, ne mora mi se nitko ispričati”, kazao je Šerbedžija.

Budući da su 2016. godinu obilježili dosta zategnuti odnosi u regiji, Šerbedžija je upitan što misli da je uzrok, a što povod.

“Ne mogu govoriti o tome, jer bilo koja moja riječ – a ja nisam ni poltički analitičar ni sociolog biti političar, da bih trebao to komentirati… Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”, kazao je Šerbedžija.

Na Sarajevo film festivalu, prikazan je film „Oslobođenje Skoplja“, koji je zajedno režirao sa sinom Danilom, a jednu od uloga tumači i Šerbedžijina kćer Lucija. Kako je izjavio da je ideja filma da skrene pažnju na rasplamsavanje nacionalizma na Balkanu i spriječi novi rat, upitan je zašto je tako malo potrebno da dođe do rasplamsavanja nacionalizma na Balkanu i zar nismo naučili lekciju iz onoga što se događalo devesetih.

“Ono što sam vam rekao prije – to je čudno kako ljudi bez obzira na događanja, teško uče i pamte na lošim stvarima u životu. A loša stvar je ne samo ratovi i nesporazumi. Samo jedna jedina žrtva rata je užasna svjetska katasrofa”, kazao je na to. Na pitanje smatra li da i danas političari imaju moć otrovati narode jedne protiv drugih.

“Naravno da imaju. Mnogi od tih političara čine krive stvari samim načinom kako djeluju i govore. To su političari. Nekad govore stvari koje lično i ne misle, da bi postigli svoje političke ciljeve i poboljšali svoj položaj”, kazao je Šerbedžija.

Upitan je i da proširi i pojasni svoju izjavu kako “treba biti svjestan, da sve to što se radilo u ime srpstva, hrvatstva, muslimanstva i ostalih izama i nacionalizama, sve su činili pojedinci, jedan mali dio ljudi“. Zašto našim odnosima i danas u najvećoj mjeri dominiraju teme iz te toliko ružne prošlosti, glasilo je pitanje.
“Ja sam toliko ranjen raznim stvarima, ne samo ovim zadnjeg puta, nego zbog mnogih stvari koje sam govorio ovim narodima – a to je uvijek bilo protiv rata. Bez obzira na političke i nacionalne razlike ljudi. Zato ne želim o tome više pričati”, kazao je Šerbedžija.

Uslijedilo je pitanje iz zagrebačkog studija. Tihomir Ladišić je, naime, kazao da bi ga udruge, a možda i ministar koji ga je prozvao, vrlo vjerojatno da imaju priliku upitali pitanje koje se neprestano ponavlja u ovakvim raspravama – tko je ratu bio agresor, a tko žrtva?

“Hoćete li vi mene ostaviti na miru, čovječe, ne želim o tom stvarima govoriti! Da se sad dignem iz studija? Rekao sam već – to nije istina što su citirali žutu štampu, ja takve stvari nisam rekao! Ja zato imam neugodnosti u zemlji u kojoj živim i gradu u kojem radim, ne želim biti tako obilježen i lažno napadan. Imate li neko drugo pitanje?”, kazao je glumac.

Kako dolazi iz obitelji filmskih umjetnika, upitan je koliko mu to pomaže u tumačenju ponašanja i odnosa u obitelji.

“Ja pripadam onim ljudima čija su djeca krenula zanatom kojim se bave roditlji – moja žena je redateljka. Danijel i Lucija uspješni, sretan zbog toga. Ima puno ljudi koji su u ovakvoj profesiji, ali isto je s muzičarima i – obitelji Eastwood, Šovagović, Redgrave, Miro i Bora Stupica…”, nabrojao je.

Zatim je ispričao odnos njegovog oca prema njegovoj profesiji, koji nije pogledao niti jednu njegovu predstavu.

“Otac me iz protesta nikada nije gledao. On je božanstven čovjek, sada je u 104. godini života i zdrav je k’o dren u 104. godini, nevjerojatan je. Nije me nikad gledao, jer nije htio da budem glumac. Bio sam jako dobar đak, pa je mislio da ću napraviti nešto značajno. Ono to sam znao u školi je pisanje, zato su mi školske zadaće uvijek čitale u školi. To je, dakle, satisfakcija za mog oca, bavim se i pisanjem, ne samo glumom”, kazao je Šerbedžija

MP/Foto.N1

1 comment

  1. jagoda

    Prvo Rade , sinovo ime ti nije Danijel nego DANILO , a drugo – onda se ono što si rekao odnosilo na srpske uznike u Hagu , ili što …?

Odgovori

Skip to content