Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / HANZA MEDIA

HSS je napustio ljevicu, HNS pod predsjedanjem Ivana Vrodljaka je atomiziran, a ne zna se još kad će se uspostaviti nova tehnostruktura u SDP-u i kakvo će se ondje rukovodstvo konstituirati

Hrvatska je napokon pacificirana! Ništa se ne događa. Politički život je umrtvljen. Vlada je stabilna jer obje koalicijske centrale nastoje ostvariti svoje ciljeve i uspostaviti kontrolu užeg domena ne ugrožavajući zajedničku vlast, budući da je svima jasno kako bi povratak u kaos bio poguban. Uostalom, za rušenje većinskog HDZ-a bila bi potrebna jaka opozicija s kojom bi se mogla napraviti nova kombinacija, a ona sada praktično ne postoji.

HSS je napustio ljevicu, HNS je atomiziran, a ne zna se još kad će se uspostaviti nova tehnostruktura u SDP-u i kakvo će se ondje rukovodstvo konstituirati. Ne zna se ni kakav će im biti opći program i usmjerenje, postkomunističko-frazersko, kvazisocijaldemokratsko ili radikalno antikapitalističko? Ili će se naprosto vratiti na račanizam, za što su ti dovoljni “uomini qualunque”, kadrovi za vođenje real-politike, koje ozloglašuju kao kvalunkviste. Hoće li SDP moći napraviti korak naprijed u odnosu na Milanovićevu politiku koja je, kako je precizno izračunao poduzetnik Nenad Bakić, državu koštala točno 15 posto godišnjeg BDP-a, odnijela oko 100.000 radnih mjesta (sve u produktivnom sektoru) i dovela do iseljavanja 50.000 pretežno mlađih ljudi? Sve ovisi o pameti, karizmi i – sreći Davora Bernardića, koji je tek na početku ciklusa uspostavljanja autoriteta u posrnuloj stranci, koji više neće moći računati ni na zaluđene milanovićevce.

Tek se prikupljaju podaci o zloupotrebama u ministarstvima esdepeovske Vlade. Na sudu je potvrđeno da je njezin potpredsjednik, ministar policije Ranko Ostojić, koristio analitiku MUP-a za praćenje čelnika Mosta u doba kad su se vodili pregovori o koaliciji poslije prethodnih izbora.

Sumnja se da su u energetskom resoru drugog potpredsjednika, sadašnjeg predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka, potpisani štetni i nepotrebni ugovori o gradnji vjetroelektrana. Ministar poljoprivrede nerasvijetljene ratne prošlosti provodio je kadrovsku politiku koja je dovela do njegove smjene, a zatim, iako je u politiku ušao kao bankroter, on je za milijune kupio skupe nekretnine.

U resoru ministra prometa dogodili su se strašni, kataklizmični promašaji koji još nisu u cijelosti sagledani. Divovska šteta učinjena je obustavom gradnje zadarske luke Gaženica, račun za zagrebački aerodrom, koji će otplaćivati i hrvatska država, narastao je na gotovo pola milijarde eura, a pritom je propala nacionalna aviokompanija koja se na njemu trebala bazirati. Ove je godine u zagrebačkoj zračnoj luci milijunti putnik zabilježen u lipnju, a u splitskoj u kolovozu – nesumnjivo se događa konvergencija. Svakom ekonomistu jasno je da je 400 milijuna eura otišlo u vjetar…

Zašto još nema pravosudne, političke i medijske akcije da se svi ti promašaji u cijelosti rasvijetle i alocira ispravna mjera krivice?

Kad se pružila prilika da se razmontira Sanaderov režim, Državno je odvjetništvo djelovalo pod auspicijem aktivnog i vindiktivnog predsjednika, koji je također imao golem utjecaj u policiji, tajnim službama i medijima. Koncertirana akcija dovela je do razotkrivanja mnogih aspekata korupcionaških afera koje se, međutim, još vuku po sporim i neučinkovitim hrvatskim sudovima.

U sadašnjim prilikama Predsjedništvo se bavi vanjskom politikom i vodi opću kampanju samopopularizacije, istu onakvu kakva je Josipovića na koncu koštala izbornog poraza u utrci za drugi mandat. Miješanje u represivne resore ne bi sad prošlo, ne bi to moglo proći ni u HDZ-u gdje pokušavaju staviti pod kontrolu sve aspekte unutarnje politike, a tek ne bi moglo proći kod Mosta kojemu je to primarni cilj u raspodjeli moći – u ekonomiju, financije, pravosuđe i ostale stručne discipline, njihovo se uže rukovodstvo zna vrlo malo, a najbliži savjetnici još manje. Njihov ključni politički strateg i politički demograf zarobljen je za vrijeme rata u Republici Srpskoj jer je preko Bosne krenuo na hodočašće u Međugorje. Osjetio je poziv i očekivao da će nadahnuće poništiti sve realne teškoće. Pokazalo se, naposlijetku, da je poziv bio krivi spoj.

Vlada radi i svaki dan objavljuje pozitivne ekonomske rezultate svojih nastojanja, iako je znatno ograničena kapacitetom Sabora, u kojemu polovicu mjesta na klupama zauzimaju oni koji mogu samo opstruirati, a u vlastitim redovima imaju zastupnike poput umirovljenog tekstilnog radnika i bojovnika Mira Bulja, narodnog tribuna iz Cetinske krajine, koji mora glasati o mjerama koje nije lako razumjeti samom zdravom pameću i seljačkom logikom što se stavila u službu poštenja, kao u nekoj La Fointainovoj basni, u kojoj bi magarac pokušao nadmudriti lisicu.

Parlament je pacificiran, pa čak i medijska hajkačka bulumenta, jer se ne vidi slaba točka na koju bi se moglo udariti, a nema ni razloga, niti motiva, pogotovo ne političkog ili financijskog sponzora za neku ozbiljniju operaciju destabilizacije kabineta popularnog Andreja Plenkovića. Jedini torpedo ispaljen je iz novina koje su u posljednje vrijeme uglavnom objavljivale nova Manolićeva dosjećanja, beskonačne priče samozvanog Broja Jedan, koji je sve nadživio pa slobodno konstruira virtualnu prošlost u kojoj je on bio glavni junak, a ne samo jedan od bezimenih jahača s crnim šeširom. Tu se ministra obrane proglasilo sudionikom ili naredbodavcem još neutvrđenih ratnih zločina koji su se dogodili u dosegu trupa pod njegovim zapovjedništvom, ali u njegovoj odsutnosti. Tko na pacificiranoj hrvatskoj političkoj sceni ima motiv i sredstva destabilizirati ministra obrane i njegova premijera? Nitko iz opozicijskih krugova nema za to elementarne volje jer nisu u potrebnoj formi. Stari istražni dossier o tom događaju stigao je iz Banja Luke, ali ondje stolujući Dodig nema nikakva interesa potkopavati hrvatske strateške saveznike na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Jedini tko bi mogao imati motiva bio bi, dakle, netko iz krugova potisnute desničarske frakcije većinske stranke, koji je eventualno bio u poslovnim aranžmanima s oglašivačima tjednika koji se našao na usluzi kod publiciranja toga kompromata. Tjednik nije poduzeo ništa neobično i neprimjereno, nego dere svoju kozu i bori se za opstanak, a slično je motiviran i hadezeovski nezadovoljnik koji je izbjegao dosadašnje čistke, ali neće dugo.

Do lokalnih izbora trebalo bi vladati zatišje. Slavit će se Božić, zvonit će zvona, pjevati pjesmice i održavati drugi sveti obredi, nadasve gledanje milijunte televizijske reprize filma “Sam u kući”. Čini se da se hrvatska politika napokon stabilizirala i reformatirala. Strahovita bolest kojoj je zamalo podlegla – sablasno zračenje Milanovićeva značaja – zamalo je pobijeđena. I kad pomislim da sam, dok sam to sve predviđao, bio optuživan da sam se previše fiksirao na jednog čovjeka koji, tobože, ne može biti uzročnik svekolike nevolje i koji se zatim, kako sad kaže naknadna pamet, sam uništio svojim ludim potezima… Zaista, što da kažeš ili napišeš, više nije tema za novine, a nije pogodno ni za prozni sastavak ili kakvu brzu knjigu za kioske – nitko to ne bi kupio. Da se snimi serija, ili film, imalo bi smisla, ali da se sad u to upuštam ne da mi se, kod neuništivoga poštenjaka Hribara još čeka moj scenarij po kojem je Zafranović trebao režirati film o Sanaderu.

Autor: Denis Kuljiš/jutarnji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save