Konferenciju za medije, na temu ‘kontinuiranih napada Damira Krstičevića i 4. gardijsku brigadu’, održali su u srijedu Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih brigada i postrojbi i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata.

Pred medije su izašli Dražimir Jukić, predsjednik Zbora, Ivica Glavota, zamjenik predsjednika Udruge specijalne policije RH, Čedomir Sovulj Kenedi, ratni načelnik stožera 4. gardijske brigade, Marko Vukasović, zapovjednik 1. pješačke bojne 4. gardijske brigade , Ivan Mršić, zapovjednik 3. pješačke bojne 4. gardijske brigade , Nenad Žure, zapovjednik Oklopno mehanizirane bojne 4. gardijske brigade i Božo Zadro, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade.

Dražimir Jukić:

Moramo za početak, po tko zna koji put, naglasiti što je Domovinski rat. Domovinski rat je bio obrambeni i oslobodilački rat izazvan agresijom na Republiku Hrvatsku. Agresiju na Republiku Hrvatsku izvršili su pobunjeni Srbi u suradnji s Jugoslavenskom armijom, u cilju stvaranja ‘Velike Srbije’.

Kao što se sjećamo, tijekom 1991. godine su okupirali jednu trećinu Republike Hrvatske gdje su ubijali, palili, silovali i prognali veći dio hrvatskog stanovništva.

Sjetimo se Vukovara i Škabrnje, gdje smo prije par dana obilježili obljetnicu masakra koji je počinjen nad hrvatskim narodom, a ni danas nitko nije odgovarao za to.

Mi, hrvatski branitelji, smo za to da svaki zločin bude procesuiran jer svaki zločin ima ime i prezime. Domovinski rat je najsvjetliji dio hrvatske povijesti.

Zato se pitamo što ostavljamo generacijama koje dolaze iza nas? Samo napade na najčasnije sinove hrvatske, na pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, na ministra obrane Gojka Šuška, na generale, Antu Gotovinu i Mladena Markača, a danas na generala Damira Krstičevića.

Pitamo se tko je sljedeći na redu? Danas ponovno kreće napad na Domovinski rat od određenih grupacija ljudi koji ne vole hrvatsku državu i nisu je nikad ni željeli. Zato pozivamo institucije hrvatske države da zaštite Domovinski rat i njegove vrijednosti.

S druge strane, imamo Hrvatsku akademsku zajednicu koja svo ovo vrijeme šuti i ne smatra se shodno stati u obranu Hrvatske, Domovinskog rata i nacionalnih interesa.

Žalosno je da se, nakon ovakvih javnih napada, dosad nije oglasio nijedan akademik, nijedan pripadnik takozvane ‘intelektualne elite’ te zaštitio Domovinski rat i hrvatske branitelje. Da nije bilo hrvatskih branitelja, ne bi bilo ni hrvatske države – pa se pitamo sjete li se toga oni koji sjede u toplim foteljama te propuštaju stati u obranu hrvatskih nacionalnih interesa.

Mi, hrvatski branitelji smo za slobodu medija, ali da se dobro istraži i da se istina piše, kako o Domovinskom ratu, tako i o svim građanima Republike Hrvatske.

Božo Zadro:

Po nalogu DORH-a Šibensko-kninske županije, dva dana uoči 25.-e obljetnice masakra nad nesrpskim stanovništvom u Vukovaru i Škabrnji na obavijesni razgovor, o nekim navodnim ratnim zločinima u vojno-redsrstvenoj operaciji ‘Oluja’, pozvani su zapovjednici bojnih 4. gardijske brigade.

Zašto baš sada, 21 godinu nakon vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’? Po čijem nalogu? Kada će se procesuirati krvnici iz Vukovara, Škabrnje, Banije, Dubrovnika? Što je radilo naše Državno odvjetništvo 25 godina? Tko je od agresora procesuiran i osuđen?

Tko će odgovarati za dilanje i falsificiranje dokumenata iz Domovinskog rata? Što je radila naša obavještajna zajednica? Zašto sada napadi na Damira Krstičevića i pripadnike 4. gardijske brigade?

Možda zato što legenda Domovinskog rata, kao i ljudi koje je vodio. Možda zato što je bio zapovjednik u završnim operacijama uz generala Koradea koji je mrtav. Je li zato što je general Gotovina oslobođen u Hagu, pa se na Damira prebacuje težište te ga se pokušava diskreditirati, a time i obezvrijediti našu pobjedu i Domovinski rat?

Možda zato što smo spriječili genocid i u Bihaću i spriječili stvaranje ‘Velike Srbije’. Možda je razlog i izrada Strategije nacionalne sigurnosti, koju zagovara kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, a svi znamo da mu je to uža specijalnost. Možemo nagađati, ali dvadeset godina iza rata, velike pobjede hrvatskog naroda, nemir se uvukao u pripadnike 4. gardijske brigade, njihove obitelji i sve branitelje.

Možete li malo pojasniti ovo što navodite od DORH-a Šibensko-kninske županije, na koga se to odnosi, koliko je bilo poziva, tko se odazvao i što su ih pitali?

Marko Vukasović:

Po nalogu DORH-a Šibensko-kninske županije, policijski službenici izvršili su obavijesni razgovor s četvoricom pripadnika Udruge veterana 4. gardijske brigade. Na obavijesnom razgovoru bili su pukovnici Ivica Ušljebrka, Neno Žuro, Karama i ja, sve zapovjednici. Predmet njihovog interesa su događanja vezana za vojno-redarstvenu operaciju ‘Oluja’.

Što se tiče vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’, ja bih tu samo kratko rekao, mogu govoriti u moje osobno ime, a i u ime svojih kolega, niti ja kao zapovjednik, tada u tom periodu, niti bilo tko od ovih mojih kolega, nismo počinili nekakav zločin, niti smo zapovjedili da netko počini nekakav zločin, niti smo sudjelovali, niti smo vidjeli tada, u takvim prostorima, da je počinjen bilo kakav zločin.

A ne samo to, nego u periodu kad je 4. gardijska brigada se izgradila već tada u toliko profesionalnu vojsku, svjedočili smo nizu pobjeda naših momaka, viteštvu, hrabrosti, i onog svega što smo ostavili na tim terenima u oslobađanju hrvatskog grada Knina i vojno-redarstvenoj operaciji ‘Oluja’. Predmet njihovog interesa je bio navodno neki zločini koji su bili počinjeni na tim prostorima, za koje nema nikakvih spoznaja.

Koji prostori?

Prostori u samoj okolici grada Knina, prostor prema Golubiću i prema Srbici. To je bio predmet njihovoga interesa.

Očekujete li da će se uručiti pozivi i ovim nižim zapovjednicima?

Meni je to teško nagađati, ali s obzirom na događanjima na prostoru Bosne i Hercegovine, s obzirom na događanja vezana i uz podmetanja i laži zadnjih dana prema našem zapovjedniku Damiru Krstičeviću, ne bi me moglo ništa iznenaditi.

Zapravo, zaista očekujem od hrvatskih institucija da napokon stanu iza tih ljudi i da počnu raditi svoj dio posla.

Očito je posrijedi jedan specijalni rat koji se vodi iz možda nekih centara moći, gdje se ove poražene snage koje su izgubile i teritorij i koje su izgubile u Domovinskom ratu, zahvaljujući viteštvu i hrabrosti naših momaka, pokušavaju sada, na jedan određeni način, u miru, kroz nekakve pravne zavrzlame i laži i dilanje dokumenata, pokušavaju oni izvući nekakve određene benefite iz toga. Pokušavaju, na određeni način, izjednačiti krivnju, koje u ovom slučaju na nama nema.

Što planirate uraditi, osim ovakvih konferencija, ako imate nepobitne činjenice da je to laž? Namjeravate li to prijaviti Međunarodnoj federaciji novinara jer je širenje laži zabranjeno međunarodnim dokumentima? Jeste li planirali neku međunarodnu akciju pokrenuti?

Vi imate činjenicu da je Nacional jedan od tjednika koji je objavio, sve ono što je objavio je laž vezano uz naše generala Krstičevića. Istu stvar ponavljaju sada ponovno i na nižim razinama. Ja vam sad ne mogu reći što ćemo sve poduzeti, ali poduzet ćemo sve ono što nam zakon dozvoljava da bi zaštitili sebe, a ne sebe osobno, niti 4. gardijsku brigadu, nego da bi zaštitili Hrvatsku i hrvatski narod u cjelini.

Čedo Sovulj:

Direktno jedna laž, a na žalost nitko je ne opovrgava, a isto sam tako za slobodu medija i za slobodu izražavanja, ali slobodu izražavanja ako se govori istina.

Imate jedan nepobitan dokaz, imate svugdje evidentirano, monografijama 4. gardijske brigade, u svim dokumentima, u knjizi generala Gotovine o svim tim završnim operacijama.

Recimo spominje se ubojstvo zločina 32 srpska civila na području Jajca i Mrkonjić grada. Operacija ‘Maestral’, na koju se oni pozivaju, trajala je od 8. do 15. rujna ’95.-e godine. 4. gardijska brigada je uključena u tu operaciju 8.-og i bila je angažirana do 11.-og rujna 1995. godine, a zločin koji oni spominju se dogodio 13. rujna 1995. godine, ali ne samo to, 4. gardijska brigada tada je bila u Splitu.

Još jedna druga stvar, smjer, odnosno mjesto zločina je bilo udaljeno najmanje 15 do 20 kilometara od smjera djelovanja 4. gardijske brigade. Po meni, normalno da sam za slobodu izražavanja novinara, to je jedini način da se dođe do istine, ali samo ako se piše istina.

Dotična novinarka, neću joj spominjati ime jer ne zaslužuje da joj se spominje ime, imala je sve nepobitne dokaze da 4. gardijska brigada nije sudjelovala na tome smjeru, da je tada bila 300 kilometara udaljena od mjesta događanja. Mi smo tada bili u Splitu. Na žalost, ona je to ipak objavila.

Gdje je tu sloboda izražavanja, tko će platiti duševnu bol generalu Krstičeviću i svim tim hrvatskim braniteljima, odnosno 4. gardijskoj brigadi. Još jednom ću spomenuti – ponosan sam na svoj ratni put u 4. gardijskoj brigadi, ponosan sam na pripadnike 4. gardijske brigade jer nisu počinili nikakav zločin tijekom Domovinskog rata, čak u ‘Oluji’, jedna jedina kolateralna žrtva rata je bila u operaciji ‘Oluja’ i to je pitanje uopće tko je napravio taj zločin, možda neki od domaćih Srba, u to nećemo ulaziti.

Isto sam tako ponosan na svoje zapovjednike. Posebno sam ponosan na generala Krstičevića jer je svojim djelovanjem i razgovorom s ljudima spriječio eventualne zločine koji su se mogli dogoditi, jer mnogi od naših pripadnika su sa područja koja su bila okupirana, mnogi od naših pripadnika su izgubili kompletne obitelji, ali hvala im za to. Ponosan sam na njih, na naše pripadnike, jer nisu počinili nikakav zločin tijekom Domovinskog rata. Hvala im za to što su napravili.

Možete nas pitati sve u vezi operacije Maestral, za što nas optužuju, znamo sve jer smo sudjelovali. Živimo s tim, na žalost, umjesto da zaboravimo, novinari nas i dalje prisiljavaju da proživljavamo te trenutke.

Izvor: kamenjar.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save