Galiću, da te ne znamo, odmah bi te kupili!

U hrvatskom novinarstvu malo je ljudi sa tako sjajnom karijerom kakvu je dosad imao – Mirko Galić (r.1948.), koji je u nedjelju, 16. srpnja 2017. (drugi put) gostovao u emisiji „Nedjeljom u dva“ Aleksandra Stankovića. Majstor je majstora ovog puta pozvao da objasni zbog čega ga optužuju za nekakve ugovore koje je sklopio kao prvi čovjek HRT-a s Antunom Vrdoljakom.

Galić je rekao da on nema veze s tim ugovorima, jer su sklopljeni prije nego je došao u ovu televizijsku kuću te objasnio autorska prava ovog glumca, redatelja i političara. Uz to je dodao da ga novinari nisu tražili informaciju o tome i da će – tužiti, jer su mu nanijeli golemu štetu što se tiče ugleda i drugog. To što sada doživljava, rekao je, nije doživio u svojoj pedeset godišnjoj poslovnoj karijeri!

A Mirko Galić morao bi se i trebao naći u knjizi „Hrvatski velikani“. Godinama je služio Titu i partiji, prije svega sa svojim komentarima u Vjesniku, ali i u drugim novinama i časopisima. U Vjesniku je radio u „zlatno doba“ komunizma od 1968. do 1980. Nakon toga, u dva navrata, šalju ga u Pariz kao dopisnika Vjesnika i Večernjeg lista. Bio je i glavni urednik tjednika Danas, itd. i tako redom.

U vrijeme vladavine Ivice Račana (SDP) dolazi na Hrvatsku radioteleviziju (HRT) kao glavni ravnatelj i tamo ostaje dva mandata. Na to mjesto postavlja ga Hrvatski sabor. Nakon toga, gdje će drugdje nego u diplomaciju! Imenovan je hrvatskim veleposlanikom u Francuskoj!

Stanković ga pita nešto o Todorićevu kriminalnom gnijezdu Agrokoru, a ovaj odgovara da o tome ne žele govoriti a još manje pisati. Razlog je činjenica da se po povratku iz diplomatske službe, tj. iz Pariza, više nije vratio u HRT-e, već je „sletio“ u Agrokor za „gazdinog“ savjetnika. Rekao je da mu je i sin jedan od utjecajnijih menagera u ovoj (propaloj) tvrtki, da je on i dalje prijatelj s Ivicom Todorićem, poglavito danas kad mu je teško. (Kako je tek njegovim zaposlenicima?).

U toj emisiji, Galić je iznio i svoje mišljenje o Josipu Brozu Titu, odnosno preimenovanju zagrebačkog Trga maršala Tita. Tu se malo spetljao, a kako i ne bi. Složio se s mijenjanjem imena ovom komunističkom zločincu, ali, rekao je, trebalo bi se znati u ime čega se to čini i da li će to značiti reviziju povijesti, tj. hoće li se time pokušati promijeniti status Hrvatske kao pobjednice u Drugom svjetskom ratu.

Čudi nas da gospodin Galić ne zna u ime čega se to čini? Pa, u ime onih koji na žalost još uvijek počivaju u masovnim grobnicama diljem bivše Jugoslavije, a koje je Tito dao, od 1945.-te pobiti bez suda i suđenja, zbog tisuća nevinih, prije svega Hrvata, koje je poslao na teške robije od Golog otoka do Lepoglave itd. Jedno je Tito do završetka II. svjetskog rata, a drugo nakon njega, kao što je jedno antifašizam, a drugo komunizam. Stoga, nitko zasad ne dira Tita kao antifašistu već Tita kao zločinca, koji je kriv za smrt i nevolje stotina tisuća ljudi, od Vardara pa do Triglava! Takav čovjek ne može imati ni ulicu, a kamoli trg, što bi Galić trebao i morao znati, tim prije što se u Francuskoj nešto takvoga ne može ni sanjati.

Galić je iza sebe, poglavito na HRT-u, ostavio niz svojih kadrova, pa stoga nije ni čudno, kad se sve zna o njegovoj vezi s Todorićem, da ova kuća i dalje ne želi prikazati izvrstan dokumentarni film „Gazda“, posvećen čovjeku kojeg je savjetovao i kojeg vjerojatno i dalje upućuje što da radi.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Izvor: ovdje

Odgovori

Skip to content