Glumac Rade Šerbedžija prema pisanju medija oštro je ponovno prozvao Ministarstvo hrvatskih branitelja i pitao: Zašto se bavite mnome, odnosno zbog čega mu ministar branitelja, general i Junak Domovinskoga rata (tri puta ranjen!) Tomo Medved još uvijek nije odgovorio na njegovo prvo pismo, koje mu je i preko medija uputio preko svojeg odvjetnika Čede Prodanovića?

Šerbedžija neprestano ističe kako je „žuta štampa“ posve krivo interpretirala njegove riječi prigodom posjeta Beogradu, jer da on nigdje nije spominjao branitelje, hrvatske generale i Domovinski rat.

Ne, to on nije tako rekao, već je beogradskoj agenciji TANJUG dao izjavu da „nije slučajno što su ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Haagu zapravo kriminalci“, zatim da su „kriminalci iskoristili nepravdu koja je učinjena nesretnim ljudima da bi se proizvela slijepa mržnja među jugoslavenskim narodima“ te da su „bitange zavadile običan narod i da se od tih bitanga nije mogla spasiti divna Jugoslavija“. Potom je još dodao da „nije važno ko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije…“, itd. i tome slično.

S obzirom da je to rečeno usred Beograda (na Sajmu knjiga!) ponovno se, kako kaže Rade, oštro, postavljaju pitanja:

Koji su to nazovi heroji (kriminalci) završili u Haagu? (Srpski ili hrvatski?)

Koji su kriminalci iskoristili nepravdu? (Srpski ili hrvatski?)

Tko su bitange koje su zavadile običan narod? (Jesu li to srpske ili hrvatske?)

Od kojih se to bitanga nije mogla spasiti divna Jugoslavija? (Od srpskih ili hrvatskih?)

Zašto ne bi bilo važno čije su žrtve najbrojnije?

U jednoj nedavnoj tv-emisiji na N1 voditelj je pitao slavnog umjetnika: Tko je bio agresor, a tko žrtva? Ovaj je na to „podivljao“ i zaprijetio da će napustiti studio? Čemu, zašto, pa nije ga pitao: ima li vode na Marsu?

Sada Šerbedžija ponovno šalje otvoreno i opširno pismo Ministarstvu branitelja, iako je točan naziv Ministarstvo hrvatskih branitelja. I opet traži da mu se ministar i ministarstvo ispričaju, jer navodno nije rekao to što je rekao.

Spominje i Miroslava Krležu i izvedbu monodrame „Moj obračun s njima“ nakon koje je Krleža, kaže, došao u njegovu garderobu i (zamislite) nije ništa rekao već je dugo- šutio! A kad je progovorio velikan je velikanu poručio: „Sviraš ti na violini, mali moj, ali zapamti – tvoj život će biti borba s divljim zvijerima!“

Šteta što nema Krleže da nam to potvrdi i zašto bi mi vjerovali čovjeku koji „ne zna“ ili se ne sjeća tko je bio agresor, a tko žrtva? Uostalom, to njegovo „vraćanje Krleži“ nema nikakve veze s „konjskim trkama“!

Zatim u svojem pismu spominje nekakav svoj govori iz 1971. u kojem je branio Miku Tripala i napao SK Hrvatske (!?), pa do toga da su ga integrirala pitanja Golog otoka i informbiroa, zbog čega je imao ozbiljnih problema s političkim vlastima u Hrvatskoj.

Međutim, treba ga podsjetiti da oni koji su sedamdesetih godina u Hrvatskoj imali „ozbiljnih problema s političkim vlastima“ nisu kao on samo (!) od 1971.-1979. snimili oko 20 igranih filmova, (o tv-serijama i sl. da ne govorimo), od kojih najviše u Hrvatskoj!

U svojem javnom odgovoru, Šerbedžija piše i ovo: „Devedesetih godina kada je počelo zveckanjem oružjem i razbuktali se nacionalizmi koji su očigledno vodili u krvoproliće, digao sam svoj glas…“. Gdje, kada? U Beogradu je snimio film „Dezerter“ a pjevao je i glumio (!) s Cecom Ražnatović-Arkan! Njihova „hit“ pjesma nosi naziv „Neću protiv druga svog“.

Tek nakon Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku, a među ostalim bio je i u Los Angelesu. Neki domaći glumci i redatelji, odmah po dolasku, počeli su da mu „čiste cipele“, a utočište je pronašao u Rijeci te na Brijunima, gdje su mu, kao nikome, omogućili osnivanje i obiteljskog kazališta.

Osim hrvatske, ima i slovensku putovnicu. Nema što nema.

No, unatoč toga kaže: „Postao sam, kao i moj stari Krleža, dvostruki izdajnik. U Beogradu prodana duša i smeće s jugoslavenskog đubrišta, a u Zagrebu miloševićevac i četnik. A ja sam bio i ostao sin hrvatskog partizana“.

Također je dodao da on želi „spajati ljude“ i nada se „da ćemo jednog dana izaći iz krugova nasilja i stradanja u koja nas je naša povijest utopila“.

Opet namjerno brka kruške i jabuke. Rade, nije nas „utopila“ naša nego „vaša“ povijest!

I sad, nakon svega, što se ovom čovjeku mora i treba ispričati ministar i ministarstvo, tim prije što nije odgovorio ni na jedno pitanje.

Kad je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ovih dana objavila „anketu“ : Treba li ili ne Šerbedžija i njegova obitelj ostati na Brijunima, odnosno tko mu je i pod kojim uvjetima omogućio da tamo „ljetuje“, samo prvog dana objave dobili smo na stotine odgovora- Ne i Ne! Nitko nam na žalost nije odgovorio tko mu je i zašto omogućio takve privilegije?

Osim toga, nikada nismo čuli da je Šerbedžija organizirao neki humanitarni koncert ili predstavu za stradale hrvatske branitelje, odnosno za njihovu djecu. To su učinili svi hrvatski umjetnici koji smatraju da je Hrvatska njihova Domovina.

Čujemo da će uoči Božića opet pjevati i recitirati u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, ali nigdje nismo pročitali da će i s toga koncerta dati „kunu“ u humanitarne svrhe…

Rade, ispričaj se hrvatskom narodu, koji je bio pogođen srbijanskom i inom agresijom, gdje si bio i što si radio kad smo te trebali?

Mladen Pavković

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save