Hrvatska je čvrsto usidrena u jugokomunističke vrijednosti
I da ne zaboravim, i bez mišljenja najavljenoga povjerenstva, nemam ništa protiv spomen ploče poginulim hosovcima u Jasenovcu. Bili su spremni za dom suprotstaviti se agresorima u nasrtaju na dom. Nijedan od njih nije počinio nikakav zločin u ratu, kamoli ratni zločin. I kad je bilo najteže nisu okrenuli leđa domu. Ma gdje bili, ma gdje pali, žive i mrtve pozdravljam – Za dom.
Na obljetnicu smrti predsjednika Tuđmana, šef Vlade i šef HDZ-a izjavio je kako je siguran da bi Tuđman danas bio zadovoljan činjenicom da je Hrvatska ostvarila većinu strateških zadaća i nacionalnih ciljeva koje je on postavio. U tom smislu je, kako navodi JuL, nabrojao razloge za Tuđmanovo zadovoljstvo: To je slobodna zemlja, koja ima zaokružen teritorijalni integritet, zemlja koja je demokratska, zemlja u kojoj se smanjuju podjele i stvara se ozračje tolerancije. Hrvatska je ujedno čvrsto utemeljena u zapadne temeljne vrijednosti kojima je i on težio, a to su prije svega ideja slobode, demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, kazao je Plenković. Ako je sve tako dobro strateški odrađeno i usklađeno s nacionalnim ciljevima, onda se pitam živimo li mi u istoj državi s Plenkovićevom vladom i strankom?
Česi i Slovaci ne izjašnjavaju se Čehoslovacima
Meni je naravno, kao i Vama koji gubite vrijeme čitajući ove retke, jasno kako bi Tuđman bio jako nezadovoljan današnjim stanjem države i nacije. Pogledajmo izbliza čime bi predsjednik Tuđman, obnovitelj hrvatske države, bio nezadovoljan. Pritom ću preskočiti činjenicu da Hrvatska ima nezaokružen, a ne zaokružen, teritorijalni integritet, budući da kepeci poslije Tuđmana nisu riješili nijedan jedini teritorijalni prijepor. Preskočit ću i to da smo „zemlja u kojoj se smanjuju podjele“, jer je svakom bedaku jasno da se zdušno radi na povećanju podjela na štetu većine i smanjivanju mogućnosti za bilo kakav nacionalni konsenzus. Grizem se za jezik da ne komentiram kako se u nas stvara „ozračje tolerancije“. Ne ću, međutim, preskočiti navod da je Hrvatska „čvrsto utemeljena u zapadne temeljne vrijednosti“, jer činjenice govore da je još čvršće usidrena u jugokomunističke, dijelom i četničke „vrijednosti“, o čemu govore i izvješća mjerodavnih službi. Navest ću samo najsvježije primjere koji demantiraju premijera.
Tuđman bi bio nezadovoljan banaliziranjem jugoslavenstva kakvo je iskazao pisac Slobodan Šnajder: „Zašto ne bi netko napisao da je Jugoslaven?“. Zato jer se, primjerice, nijedan Slovak i Čeh ne pišu Čehoslovakom. Jugoslavenska nacija ne postoji, kao niti čehoslovačka. Tko se danas piše ili izjašnjava „Jugoslavenom“ taj zapravo poručuje da ne priznaje nacionalne države nastale po raspadu SFRJ. Izjašnjavati se „Jugoslavenom“ danas u Hrvatskoj znači biti „avet prošlosti“ i utvara sadašnjosti koja produbljuje podjele i ozračje netolerancije. S njima na pozicijama arbitara Hrvatske, Tuđman ne bi bio zadovoljan. Oni ne spadaju u strateške i nacionalne interese.
Dolazi li „smrt komunizmu, sloboda narodu“?
Najnoviji model glavnoga sekretara Partije – koji me podsjeća na lutka Kena – poput kakvoga oznaša iz 1945., traži od šefa vlade Plenkovića neka javno kaže kako je režim NDH bio najveća sramota hrvatske povijesti. Plenković mu ne će odgovoriti kako je režim komunističke Partije najveća sramota hrvatskoga naroda. Sramotila nas je Partija od 1945. do 1990. svojim totalitarnim, jugokomunističkim režimom pod kojim je bez suda stradalo nekoliko stotina tisuća žrtava. Ustaški režim sramotio nas je od 1941. do 1945. Tko je onda veći sudeći po stažu i broju žrtava? Europski standardi o totalitarizmima ne podudaraju se s Partijskim.
Ostatci partijskoga, jugokomunističkoga, jednoumnoga, zločinačkoga režima sustavno i danas sramote državu (i naciju) gdje god stignu. Koju državu? Ovu, stasalu jedino na volji naraštaja koji ju je oslobodio i obnovio suprotstavivši se velikosrpskoj agresiji. I na ničemu drugome. Jesu li se u poslu obnove i obrane države državotvorni branitelji pozdravljali s „Hvaljen Isus i Marija“, „Domovini vjeran“, „Pro patria“ ili „Za dom“ normalnom je čovjeku svejedno, važno je da su agresori (Srbija, Crna Gora i dio pobunjenih Srba iz Hrvatske) vojno i diplomatski poraženi.
U obrani od velikosrpske agresije nijedan hrvatski branitelj nije pozdravljao partijskim pozdravom „smrt fašizmu, sloboda narodu“. Nijedan (brojkom: 0). A prema veleizdajničkom Registru ima ih pola milijuna. Dođe li opet do potrebe za obranom, a izgleda da će doći i prije negoli smo slutili, moguće će se hrvatski branitelji pozdravljati sa „Smrt komunizmu, sloboda narodu“, kako je ovih dana već netko i predložio.
Pametno je glupo, kontrapunkt je strahota
Pametnjakovići, međutim, misle da smo „u Ustavu definirani kao antifašistička zemlja“. Niti smo zemlja, jer smo država, niti smo antifašistički definirani. Definirani smo pobjedom u Domovinskom ratu, no, Marijani Puljak iz stranke Pametno, to nije dovoljno pametno. Nije bilo ni Račanu, Tripalu i Mažaru uoči prvih demokratskih izbora. Pametan je bio samo Tuđman. K tomu Puljakovoj nije jasno da je Hrvatsku napala crvena petokraka. Ona ju ne bi „uspoređivala sa simbolima fašizma“. Glupa Europa ju je usporedila i strpala u isti, totalitarni, koš. Pametno kaže da je pod petokrakom „u doba komunizma izveden cijeli niz zločina“, ali ne spominje zločine petokrake u velikosrpskoj agresiji. Zato je poslije Šnajdera dobila termin nedjeljom u dva, kad pošten narod objeduje. Živi je dokaz njezin iskaz i emisija kao takva, da je današnja Hrvatska odana jugokomunističkim vrijednostima i simbolima. I s time bi Tuđman bio zadovoljan? Kaj god.
Izraz današnje Hrvatske je i Kontrapunkt s naslovom „Između Aleksandre Zec i sve ostale djece ubijene u atu postoji velika i užasna razlika“. Strahota od teksta! Protuhrvatski, protucivilizacijski, amoralni propagandni velikosrpski isprdak. Ne znam zašto ga je potpisao Branimir Pofuk. Pročitajte ga i u njemu pronađite barem zrnce „zemlje“ koja je „utemeljena u zapadne temeljne vrijednosti“. Tekst je pisan iz kloake jugokomunističkih vrijednosti. Autor, inače, redovno objavljuje u mediju glavne struje. Sad je prešao rubikon svih mogućih vrijednosti, stavljajući jedno nedužno dijete za koje siromak misli da je Srpkinja, iznad svih četiri stotine i dvoje djece stradalih tijekom velikosrpske agresije. Ni o jednom drugom nije napisao ni retka! Je li to temeljna vrijednost kojoj je Tuđman težio? Jesu li to te ideje slobode, demokracije, vladavine prava i ljudskih prava? Nisu. Ne, Tuđman, gospodine Plenkoviću, ne bi bio zadovoljan „vrijednostima“ koje danas gaze Hrvate i Hrvatsku.
Arkanova „poslastičarnica“ na Trgu bana Jelačića
On sigurno ne bi bio zadovoljan činjenicom da protokoli i mjerodavne službe dopuštaju blamažu ustanove Predsjednice Republike na blagdan sv. Nikole u Dubrovniku, baš na dan kad je velikosrpski agresor 1991. najžešće bombardirao Dubrovnik, kako bi ga „oslobodio“, a potom izgradio „još lepši i stariji Dubrovnik“. Umjesto Dubrovnika agresor je uz pomoć pobunjene pete kolone judeka obljetnicu „obeležio“ bombardiranjem Predsjednice Republike srpskom čokoladom. Sljedeće godine možemo očekivati bombardiranje Trga bana Jelačića kojemu je Arkan davno obećao kako će na njemu „da otvori jednu poslastičarnicu“. Kad ga oslobodi od ustaša. Bombardiranje Predsjednice u Dubrovniku ne spada u „zapadne“ vrijednosti. Ono je raspolućeno između jugokomunističkih i četničkih vrijednosti. Tuđman ih je svojedobno porazio. A vidi gdje su danas! Pakuju Predsjednici u njezinoj najneposrednijoj blizini. Ne, stvarno, Tuđman bi se morao odreći sebe, tek tada bi bio zadovoljan objektivnim stanjem države i nacije.
Idemo dalje. Tuđman bi, da se danas vrati, skakao po zapadnoj tribini u Maksimiru! Naime, kaj. Ostavio je u Maksimiru Croatiu. Od nje je ostao samo generator izmjenične struje – dinamo. A još kad bi čuo da se bez ikakva hrvatskoga otpora sprema nogometna balkanska liga – liga klubova iz država pokojne Jugoslavije, siguran sam da bi nas opet postrojio u Kranjčevićevoj na stadionu NK Zagreb – ovaj put bez generala Špegelja – i započeo novi antifašistički pokret otpora suprotiv liberalnom, jugoslavenskom i velikosrpskom fašizmu, koji je okupirao svojim vrijednostima uzduž i poprijeko „jedinu nam i vječnu“.
Hrvatska ne smije imati grad posebnog pijeteta
Svoju odluku o pokretanju antifašističkog pokreta otpora temeljio bi, osim na vanjskim silnicama, i na nesagledivoj ideji Predraga Matića iz SDP-a, bivšeg ministra Tuđmanove rashodovane vojske, koji bi trebao doživotno odgovarati za javno objavljivanje Registra, ali još nitko nije zatražio skidanje njegova imuniteta, onako kako se to radi hrvatskom junaku Stivu Culeju zbog prosvjeda u Vukovaru okićenom netolerantnim i nezakonitim dvopismenim pločama. Veli taj i takav Matić, da se ne slaže „s inicijativom Andreja Plenkovića da Vukovar postane grad posebnog pijeteta“. Kako će se i složiti s njom kad ona nije Plenkovićeva inicijativa, već inicijativa vukovarskih branitelja iz Stožera za obranu hrvatskog (ne jugoslavenskog) Vukovara, koju je Plenković sramežljivo negdje ovlaš spomenuo.
Vrhunac tek stiže. Matić: „Želio sam se kandidirati za gradonačelnika Vukovara, ali ništa od toga. Ona glupa odredba o mjestu prebivališta to mi ne dopušta jer već dugo vremena živim u Zagrebu, a više sam nego uvjeren da bih bio izabran već u prvom krugu i od Vukovara napravio Singapore“. Pa, jasno. Glupa odredba brani i četnicima preko Dunava da se kandidiraju za gradonačelnika Vukovara i eventualno tako dobiju svojega trećega gradonačelnika, poslije Stanimirovića i Dokmanovića. No, da bi Matić od Vukovara napravio „Singapore“ nije za vjerovati, prije bi se reklo da bi od njega, više sam negoli uvjeren, napravio vašar od Šabac. Mislim kako bi taj kulturocid spriječilo lokalno ribičko društvo iz Dvije vrške i da ne bi trebalo angažirati Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, kamoli vojsku. Ugled Matića u Vukovaru je nesaglediv. Zato je i promijenio „mjesto prebivališta“ i otišao u Zagreb u hladovinu Partije i pupovaca. Sve na poziv druga Ive Josipovića.
Jugokomisija za žrtve „ratova 90-tih“, a Tuđman zadovoljan
I tak. Tuđmanovu zadovoljstvu nema kraja. Za kraj ostavio sam poslasticu zbog koje bi Tuđman sto posto bio zadovoljan. Vijest ide ovako: „Nevladine organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Fond za humanitarno pravo iz Beograda te druge organizacije iz zemalja regije, predstavili su u ponedjeljak rezultate istraživanja o broju poginulih u ratovima na prostorima bivše SFRJ 90-ih godina i naglasili potrebu političke volje kako bi se ustrojila jedinstvena komisija (REKOM) koja bi istražila zločine u tim ratovima te dokumentirala svaku žrtvu“. Doživotna šefica Documente je V. Teršelić, nju je već državno odlikovao Josipović na opće zgražanje Tuđmanove europske Hrvatske i veselje jugoslavenske.
Možete li zamisliti Predsjednikov izraz lica u trenutku kad bi pročitao ovu vijest!? Ja mogu. Probajte i Vi koji ga se još sjećate. Ajde sad, recite, ruku na srce, bi li to bio izraz zadovoljstva ili nezadovoljstva? Judeki, halo, letjelo bi perje judosferom od Dubrovnika do Iloka. Najprije u HDZ-u, a onda redom. A njegov nasljednik misli kako bi Tuđman danas bio zadovoljan – koja šala na tužnu obljetnicu. Kako kad je država okrenuta naglavačke?! Kako kad je narod pod čizmom kao i u doba jugokomunizma?!
Provokatori pod zaštitom, Hrvate na galge
Plenkovićev postizborni saveznik posebna je priča. Vrhunski provokator, političko čedo nekad Centra za idejno teorijski rad dr. Vladimir Bakarić, potom ćelije Partije na Filozofskom faksu, kasnije Raškovića i još kasnije Sanadera, kojega je na tom evolucijskom tragu vjerodostojno prigrlio i Plenković, dakle, Pupovac, izjavio je za JuL: „Ako se onome tko brani vrijednosti antifašizma, sjećanje na žrtve koncentracijskog logora smrti kakav je bio Jasenovac u državi koja je istrebljivala narode zbog njihove vjere, nacije i političkih uvjerenja, šalju prijetnje zbog kojih se mora tražiti policijska zaštita, onda nešto duboko i sistemski ne valja. Kaže to osoba koja godišnje nekažnjeno objavljuje potjernice za Hrvatima.
Hrvate se danas tambura, pljačka, iseljava, skida im se imunitet i procesuira, a Pupovac je vlast pod policijskom zaštitom! To je slika današnje Hrvatske. Culej ostaje bez imuniteta, a Pupovac u vječnoj fatamorgani srpske ugroze. I Tuđman je zadovoljan, poručuje njegov nasljednik! Nevjerojatno. Nešto duboko i sistemski ne valja, kad smo stjerani u starojugoslavensku logiku prema kojoj se progone hrvatski rodoljubi a zaštitu policije uživaju beogradski provokatori. Nešto tu duboko strateški ne štima. Tako definiranim nacionalnim interesom Tuđman ne bi bio zadovoljan. Pružio bi mu otpor „vlastitim snagama i uz pomoć Božju“ uvažavajući međunarodno pravo i nacionalne interese.
Svi politički čimbenici okrenuli su leđa Tuđmanu
Postavlja se pitanje zašto se Andrej Plenković kandidirao, ako sve strateški štima, ako su nacionalni interesi ostvareni, ako sve funkcionira – od demokracije do ljudskih prava i tolerancije. U čemu onda Hrvati imaju problem sa službenom Hrvatskom, posljedično judosferom, posljednjih sedamnaest godina? Nije li to zato što su odnarođene elite okrenule leđa Tuđmanu? Pa, naravno da jest.
Zašto je Tuđman pobjeđivao glatko na svim izborima, zar zato što je bio „populist“, ili zato jer je beskompromisno branio i ostvarivao nacionalne interese. A zašto se pak poslije njega igra klik-klak, malo ja, malo ti, pa ćemo se igrati – kako to „lepo peva“ stanovita Fahreta Jahić, poznata kao Lepa Brena, koju, kao i Šerbedžiju na Brijunima, Frljića u riječkom HNK, crvenim sagovima dočekuje Hrvatska televizija s elegantnom Elizabetom Gojan, premda je ova pjevala u agresorskoj odori agresorima tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu? To je strateška punina i izraz nacionalnih interesa kakve je „postavio“ Francek?
Zašto Hrvati po pravdu odlaze van, zašto po kruh odlaze što dalje to bolje, zašto su pokidane sveze domovinske i iseljene Hrvatske, zašto se obnavljaju, potiču i hrvatskim novcima financiraju jugoslavenske sveze i četnički spomenici, zašto kao međunarodnopravno dokazana žrtva Hrvatska agresorima plaća ratnu odštetu, zašto se u miru ubilo oko 3.000 hrvatskih branitelja, zašto ih dnevno umire u prosjeku troje, zašto se uopće ginulo kad se u miru popušila ratna pobjeda, zašto se ne procesuiraju ratni zločini počinjeni u velikosrpskoj agresiji… I da ne nabrajam, pojednostavljujem, zašto se u Hrvatskoj sedamnaest godina od Tuđmanove smrti mic po mic, od jedne do druge i treće vlade, ostvaruju strateške zadaće Tuđmanovih neprijatelja i protuhrvatski interesi bez ikakvoga otpora hrvatskih vlasti?
I da ne zaboravim, i bez mišljenja najavljenoga povjerenstva, nemam ništa protiv spomen ploče poginulim hosovcima u Jasenovcu. Bili su spremni za dom suprotstaviti se agresorima u nasrtaju na dom. Nijedan od njih nije počinio nikakav zločin u ratu, kamoli ratni zločin. I kad je bilo najteže nisu okrenuli leđa domu. Ma gdje bili, ma gdje pali, žive i mrtve pozdravljam – Za dom.
Nenad Piskač/hkv.hr
