IZJAVA Justitiae et pax BK BiH povodom 10. prosinca – Svjetskog dana ljudskih prava

Petak, 16 prosinac 2016 22:08
Written by: milanN
Leave a reply

Komisija Justitia et pax BK BiH već skoro dva desetljeća prati stanje ljudskih prava u BiH pa nalazi za obvezu oglasiti se ovom izjavom domaćoj i svjetskoj javnosti, povodom Svjetskog dana ljudskih prava – 10. prosinca. To čini osobito u ime svih onih koji trpe i pate zbog nemogućnosti ostvarenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, uslijed njihova kontinuiranog i raširenog kršenja diljem cijelog teritorija BiH.

1. Komisija podsjeća na učenje Drugog vatikanskog koncila da se katolici trebaju smatrati obveznim u odanosti prema domovini i da su dužni u savjesnom ispunjavanju svojih građanskih dužnosti promicati zajedničko dobro. Neka učine valjanost svojega mišljenja tako djelotvornom da upravljanje građanske vlasti bude pravedno, kao i da zakoni budu u skladu s moralnim zapovijedima i zajedničkim dobrom. Katolici se trebaju truditi da surađuju sa svim ljudima dobre volje na promicanju svega što je istinito, pravedno, sveto i dostojno ljubavi (usp.: AA 14).

2. Također podsjeća na riječi pape Benedikta XVI. iz njegovog poziva svim zemljama svijeta, upućenog u Ujedinjenim Narodima 18. travnja 2008.: „Svaka zemlja ima odgovornost da zaštiti svoje stanovnike od ozbiljnih i kontinuiranih kršenja ljudskih prava kao i humanitarnih kriza…; ako to zemlje nisu sposobne učiniti, međunarodna zajednica mora intervenirati – ali legalnim putem koji definira Povelja Ujedinih naroda i drugi međunarodni dokumenti…; poštivanje ljudskih prava najbolji je način da se eliminiraju nejednakosti među zemljama i društvenim slojevima, a tako će onda svi biti sigurniji.“
Komisija također podsjeća i na riječi pape Franje: „Samo onaj, koji služi s ljubavlju gradi mir, nadilazeći debeli pokrivač ravnodušja koji zamagljuje umove i srca.“

3. Komisija podsjeća da pape i Sveta Stolica osobito zadnjih desetljeća pomno prate i crkvena zbivanja u Bosni i Hercegovini, pravni status Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, posljedice rata, (ne)poštivanje ljudskih prava, proces povratka prognanih izbjeglica i obnove župnih i biskupijskih zajednica. Također podsjeća na zabrinutost pape Ivana Pavla II.(1) zbog neriješenog pitanja izbjeglica i prognanika s banjolučkog područja, iz Bosanske Posavine i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, koji čekaju povratak na svoju zemlju u potpunoj sigurnosti kako bi tamo živjeli životom dostojnim čovjeka. Bosna i Hercegovina treba bez oklijevanja ići putem mira i pravde. Njoj je prijeko potrebna stvarna jednakost svih pred zakonom i stvarno poštovanje bližnjega; potrebno je stvaranje uvjeta za iskren oprost i vjerodostojnu pomirbu.

4. Komisija podsjeća da je i Bosna i Hercegovina potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima čime se obvezala na djelotvornu primjenu u zaštiti ljudskih prava na području svoje jurisdikcije. Na žalost, dužni smo upozoriti da današnji zemljopisni, društveni, politički, kulturni, vjerski i sigurnosno-pravni prostor obiluje brojnim primjerima nepoštivanja, zanemarivanja i kršenja mnogih ljudskih prava. Komisija podsjeća da je člankom 30. Opće deklaracije o ljudskim pravima izrijekom propisano: „Ništa se u ovoj deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda“.

5. Komisija upozorava na neke od temeljnih problema u našoj zemlji:

– nepostojanje demokratske, moderne, funkcionalne i pravne države;
– nepostojanje dostatne volje međunarodnih i domaćih predstavnika vlasti za očitom potrebom promjene Okvirnog sporazuma za mir u BiH i stvaranjem boljih ustavnih rješenje za cijelu zemlju;
– neprincipijelnost kod međunarodnih i domaćih političara;
– nejednakost i neravnopravnost tri konstitutivna naroda na cijelom teritoriju BiH;
– institucionalnu zakinutost nacionalnih manjina;
– majorizaciju većine nad manjinom;
– namjernu opstrukciju i nedovoljnu političku, pravnu i materijalnu potporu održivom povratku prognanih i raseljenih, osobito u entitetu RS;
– evidentnu korupciju i kriminal;
– veliku nezaposlenost, osobito mladih i tešku ekonomsku situaciju koja za posljedicu ima masovno napuštanje zemlje;
– porast malodušnosti i rezignacije;
– nepostojanje nacionale strategije opstanka, osobito Hrvata katolika na cijelom području BiH;
– nemogućnost ostvarivanja konstitutivnih prava sva tri naroda, a osobito hrvatskog naroda u RS-u;
– na ponižavajući i frustrirajući položaj malobrojnih Hrvata u RS-u, koji prijeti potpunom nestanku tog konstitutivnog naroda u RS-u;
– neprihvaćanje konstitutivnosti hrvatskog naroda od strane vladajući političkih elita Srba i Bošnjaka;
– nepostojanje sustavne brige i pravnog okvira za rješavanje problema siromaštva.

6. Komisija smatra da je međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina moguća samo kao multietnička zemlja ravnopravnih naroda i građana.
Zato, za osiguranje njezine budućnosti predlaže:

– nužno, odlučno i sustavno ispravljanje dosadašnjih nepravdi – osobito prema takozvanim „manjinskim“ etničkim zajednicama;
– sustavno i na zakonu zasnovano promicanje jednakopravnosti u praksi;
– potrebu veće i odlučnije reintegracije postojećih državnih, političkih i društvenih struktura;
– potrebu veće potpore održivom povratku svih prognanih i izbjeglica koji to žele, osobito katolika, kojima je u dosadašnjem procesu povratka pružena najmanja potpora (procjenjuje se da se vratilo tek oko 3 % od 67 % protjeranih);
– potrebnu odlučniju i veću obranu svih ljudskih prava, osobnih i kolektivnih, osobito u brojnim slučajevima gdje su ona pogažena (pravo vlasništva, pravo na rad i zaštitu od nezaposlenosti, pravo na upravljanje svojom zemljom, pravo na svoj jezik, pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji; pravo na jednaku pravnu zaštitu bez diskriminacije, pravo na pravednu i primjerenu naknadu za rad i život dostojan čovjeka).

Komisija se zalaže za korjenitu reformu s ciljem stvaranja funkcionalne jedinstvene države, koja svima, na cijelom teritoriju, garantira sva temeljna osobna i kolektivna ljudska prava.